Papini zečevi i rasprava oko biskupa

Mnoge je zbunila Papina izjava kako majke moraju paziti oko rađanja jer „nismo zečevi“. Kako to shvatiti? Mnogi čudno pišu o imenovanjima biskupa i medijski podmeću.
Autor: fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net Photo: ibtimes.co.uk srijeda, 18. ožujka 2015. u 08:22

Fratar biskup i medijske „pljuske“

U vjernome puku često čujemo upit o tome može li fratar biti biskup i papa. Odgovor je jasan. Svaki svećenik, bio on redovnik (franjevac, dominikanac, isusovac, salezijanac…), može biti imenovan i zaređen za biskupa jednako kao i svaki drugi svjetovni-dijecezanski svećenik. A kasnije taj biskup može biti biran za papu kao što je papa Franjo kao redovnik isusovac izabran. Za papu, teoretski i zakonski, može biti biran i bilo koji svećenik koji ne mora biti u tom trenutku izbora biskup. Ako se npr. izabere svećenika za papu on se najprije zaredi za biskupa, bude uzdignut na čast kardinala i preuzima službu pape. Ako hoćete idemo još dalje. Za papu može biti biran i svaki drugi kršten i prikladan muškarac kojeg se onda najprije redi za svećenika, pa biskupa da bi preuzeo potom službu pape. No, ovo je samo teorija i teško je ovaj scenarij očekivati u praksi, ali čisto zakonski je moguće. Kod nas Hrvata trenutno imamo dvojicu fratara biskupa. Kakvim je stopama pošao Papa Franjo za očekivati je, čuju se glasovi, da će ih biti još, premda bi i tu trebalo zadržati mjeru.

U siječnju smo doznali za imenovanje novoga krčkoga biskupa koji je fratar. Čestitam mu! Njegovo imenovanje je postalo velika medijska vijest. Smatram da je mogla, a i trebala, biti i oko toga manja medijska pozornost, osobito komercijalnih medija i „žutoga“ tiska. No, malo sam pokušavao doznati zašto su baš tako glasno ti svjetovni mediji u Hrvatskoj govorili o imenovanu novoga krčkoga biskupa. Odgovor na ovo pitanje bi mogao glasiti ovako: Svakom „trijumfalnom“ objavom kako je fratar, koji nije s područja Krka, imenovan za biskupa krčke biskupije, zapravo se htjelo nešto poručiti kardinalu Josipu Bozaniću. Na to su nasjeli i neki mediji koji su inače bliski stajalištima Crkve. Čitam tako čudne naslove u nekim tiskovinama kako je to imenovanje „pljuska“ Bozaniću i početak njegove marginalizacije. Onda tu tezu, ili bolje rečeno naklapanje, još potkrepljuju time da je i svojedobno Bozanićev izbor za zagrebačkoga nadbiskupa bila „pljuska“ zagrebačkome kleru i tako redom to neodgovorno „piskaralo“ analizira. Kad bi čovjek to povjerovao, površno zaključivao na ovakvim misaonim matricama, mogao bi ustvrditi da se ljudi u Crkvi samo šamaraju i gledaju tko će kome udariti „pljusku“. Povremenih ljudskih nesuglasica bude i strasti taštine bude, ali nisu ona baš tako učestala da bi od toga pravili serijale šamaranja kako, u jednome listu, nepotpisani kolumnist piše.

Svakako nije dobro, dapače, opasno je, isključivo kroz svjetovne i ovozemaljske naočale promatrati odluke Svetoga Oca Pape i Vatikana. Ako bi sve sveli na ljudsku mjeru onda bi potpuno zanijekali da i Duh Sveti kod imenovanja i izbora za biskupa ima šanse u našem ljudskome laktanju. Uz to, neobično je i to kako se samo govorilo o novome biskupu fra Ivici Petenjaku, a gotovo ni riječi o radu dosadašnjega biskupa msgr. Valtera Župana. Očito je teško biti bivši jer te odmah u javnosti pokopaju. To je loša i neprimjerena praksa. Treba vrednovati one koji su nešto radili prije nas. Sjećam se da sam jednoga mudroga crkvenoga čovjeka još davno pitao koja je služba najteža u Crkvi. On mi je tada odgovorio da je najteža služba biti „bivši“. Pitam ga zašto? Odgovorio je: „Onima kojima si se tijekom službe zamjerio dođu na svoje za neku vrstu sujete, a onima kojima si tijekom službe nešto dobro učinio to zaborave, zaniječu jer se žele odmah nametnuti i steći simpatije novoimenovanoga službenika.“ Sve prolazi i sve se mijenja, samo dodvorice ostaju!

Papino žaljenje zbog zečeva

Taman kad su mnogi svećenici izricali žalopojku čitajući godišnje statističke pokazatelje svoje župe u kojoj je razvidno kako je malo krštenja i novorođene djece, a da se povećava broj umrlih, kao grom iz vedra neba došla je izjava pape Franje o natalitetu. Naime, nakon svoga povratka s velebnoga pohoda vjernicima na Filipinima i Širli Lanki u zrakoplovu je novinarima izjavio: „Neki katolici misle kako biti dobar vjernik znači ponašati se, oprostite na usporedbi, poput zečeva.“ Šok! Pojašnjenja radi zec je sinonim za nerazborito razmnožavanje svoga potomstva. Mediji, osobito oni koji u ime liberalnoga nasilja vrebaju Crkvi o glavi, požurili su tu papinu izjavu prenijeti i dodatno preuveličavati. Dan poslije je zamjenik vatikanskog državnog tajnika i bliski suradnik Pape nadbiskup Angelo Becciu izjavio je za dnevni list Avvenire kako je Papi žao zbog zabune koje je izazvala medijska interpretacija njegovih riječi. Kako je Becciu objasnio, Papi je najviše žao što je takva interpretacija njegovih riječi izazvala zbunjenost i povrijeđenost kod obitelji s više djece, pa je među ostalim i zbog toga njima uputio potporu u katehezi na općoj audijenciji.

Ta Papina kateheza je bila zapravo isprika. Lijepo je to doživjeti da se i Papa ispričava za ono što je rekao u spontanome razgovoru s novinarima, a nije to ranije domislio. I ovo nam na neki način potvrđuje crkveno učenje kako je papa nepogrešiv u učenju vjere i morala, ali kao čovjek može pogriješiti. Veličina je ovoga pape, a ako hoćete i dosljednost nošenja imena Franjo, u poniznosti priznati pogrješku. Jedan ugledni analitičar i komunikolog je rekao kako bi papa, s obzirom na svoju dob, trebao izbjegavati uobičajene razgovore i konferenciju za novinare u zrakoplovu. Tada je, reče on, atmosfera opuštena i dobije se dojam da ste okruženi istinoljubivim osobama i tada se izrekne ponešto to se i ne želi reći.

A upravo tada, iz zasjede, vrebaju zlonamjerni novinari kako bi nahranili medije nečijom nesmotrenošću i to prikazali kao ekskluzivnu vijest. Papina izjava je sigurno unijela zbunjenost kod brojnih vjernika. Začuđeno su pitali je li to službeni stav da je dovoljno imati najviše troje djece itd. Srećom došao je demanti iz Vatikana pa je nama na „terenu“ bar malo olakšan posao u obrani pro natalitetne težnje Crkve da budemo uvijek na strani života i rađanja djece koristeći važeće upute dosadašnjih enciklika koje tome govore u prilog. Daleko od toga da bi ovaj plemeniti papa pomislio da su majke, ili primjerice majka kardinala Puljića, koja ga je rodila kao dvanaesto dijete, zečice ili nešto slično. Dok živimo u vremenu kad mediji prenesu i ono što nismo rekli, onda ne smijemo biti naivni da neće i najmanju izgovorenu riječ zlorabiti i okrenuti na svoj mlin. Oni od toga hrane svoj medij, a onda medij hrani njih. A vi drage majke, drage roditeljice života, Bog vas blagoslovio u vašoj djeci!

 

Da biste komentirali, prijavite se.