Naučena bespomoćnost ne čitanja, ili moć čitanja?

Pa hajde da skinemo okove naučene bespomoćnosti te zavolimo čitanje?
Autor: Josip Ulić/Laudato/M.P. Photo: pixabay.com ponedjeljak, 08. veljače 2016. u 13:48

Teško je danas pročitati jednu poštenu knjigu. Sposobnost djece i mladeži, da se usredotoče danas je u opadanju. Ne da danas slabi užitak za čitanjem, nego je gotovo teško naći osobu koja u čitanju uživa. Danas roditelji sve rjeđe čitaju djeci, dok djeca sve više vremena provode pred ekranima i to predstavlja jedan od temeljnih problema. Naime, djeca konstantno gledaju ekran koji mijenja podražaj svako par sekundi, dok knjiga podražaj mijenja najmanje svako pet minuta, još ako je knjiga teško razumljiva, na jednoj stranici možemo se zadržati i petnaestak minuta. Dakle, ekranom mozak registrira brze podražaje, te se tako nauči na hiperaktivnost mijenjanja slike, dok je kod knjige, za one koji puno gledaju u ekrane, taj podražaj monoton, dosadan, krajnje uspavljujući, te se tako gubi borba sa čitanjem.
 
Jednostavno je, ekran nam sliku mijenja svako par sekundi, dok na jednu stranicu knjige buljimo od pet minuta pa na dalje. To mozgu naravno nije zanimljivo te traži podražaj i zato nam se ne da čitati, ili blaže, zato nam se spava dok čitamo.
 
No i to nije sve, današnje generacije i generacije koje dolaze smatraju kako čitanje nije cool, što više, neke pojedince je sram da ih netko vidi s knjigom. Naravno, uvijek nam ostaje mjesta za kazati čast iznimkama! Mi u našim sredinama, u sredinama gdje se krećemo, možemo primijetiti kako su djeca i mladež sve više navezani ili blaže rečeno zainteresirani za aktivnost s ekranima, za gledanje televizije, igranje igrica, surfanje po internetu itd. Danas, kako navodi Daily Mail, općenito se može primijetiti opadanje sposobnosti djece da se koncentriraju na duže vrijeme, što smo već spominjali. Usredotočenost je manja nego ikad prije.
 
Složio bih se sa britanskim znanstvenicima koji tvrde da bi se roditelji trebali više potruditi kako bi njihova djeca kod kuće više čitala, stvarajući tako naviku čitanja za budućnost. Pa najlakše je djetetu upalit ekran, koji god, te ga se tako riješiti, ili blaže rečeno tako im dati neku zanimaciju. Naravno, prepuštanje ekranu ne mora u cjelini biti pogrešno, ima puno zanimljivih, korisnih i konkretnih stvari koje ekran brže prenosi. No, smatram kako se ekranu ne valja prepustiti, nego ekran treba konzumirati ciljano. U smislu, danas je ta i ta emisija, ili utakmica, ili što god, pogledat ću je, a iza toga gasim ekran, jer ništa korisno nema u besciljnom buljenju u ekran, ili u tome da mi ekran postane glavni sugovornik, moj lik shizofren.
 
Svakako isto vrijedi i za bilo koju drugu vrstu ekrana, a pritom mislim na mobitel, tablet, računalo itd. Ne trebamo svagda i svagdje biti dostupni, a niti nam treba svagda i sve biti dostupno. Besciljnim zurenjem u ekran postajemo meta medijske manipulacije bombardiranja svega i svačega, dok s druge strane, kompilacija konkretnosti ekrana, te konkretnosti knjiga biva idealna za razvijanje i formiranje osobnosti u usponu ka ciljevima života. Djecu treba oslobađati naučene bespomoćnosti čitanja i učiti ih kako je moćno čitati knjige.
 
Kako smo već spomenuli, djeca odrasla uz ekrane i internet smatraju kako čitanje nije cool, što više, još im je neugodno da ih prijatelji vide s knjigom. Čitanje nije u modi, nije in, kako kaže jezik mladih. No, je li pogrešno i čitati zato što je in? Zašto uopće treba zavoljeti čitanje?
 
Korisno je artikulirati što je to privlačno u čitanju i zašto je ono korisno za um i duh. Čitati zato što je to in isto je pogrešno, jer takvo čitanje je površno, ne može potaknuti promjenu u znanjima, napretku sposobnosti, niti djelovati na širenju horizonata. Čitajući nešto zato što je in u današnjem modernom svijetu u ruke nam često mogu doći marginalne, ili još gore trivijalne knjige, one knjige koje je iznjedrilo društvo, ono isto društvo koje ionako ne čita, nego samo viče, to je in, to je in. Kao što se za primjer kao in knjiga istaknula trivijalna knjiga. ''Pedeset nijansi sive.''
 
Dakle, potrebno je usaditi istinsku ljubav prema čitanju, treba se uživiti u fiktivne svjetove, uživati u virtualnost jezične arhitekture, a iz svega toga treba crpiti hranu za mozak i prikupljati materijal za svoju osobnost. Čitanje iz užitka ključno je za razvijanje djece, mladih, i svih drugih. Danas mladi bježe od knjige kao vrag od tamjana, a čitanje iz zadovoljstva smatraju istinitim kao i postojanje Zubić Vile. Mnogi smatraju da nesklonost za čitanje proizlazi iz prirode suvremene djece tehnološko – digitalne ere. Nadalje, danas se ne čita, jer se ustalilo mišljenje da je čitanje krajnje dosadno, nezanimljivo, naporno, nekorisno itd. Naučena bespomoćnost vlada sa čitanjem. Naime, naučili smo ne voljeti čitanje i to tvrdo držimo.
 
Pa hajde da skinemo okove naučene bespomoćnosti, te zavolimo čitanje? Čitajući, jezik se razvija prirodno i spontano, usvajaju se novi izrazi, širi se fond riječi i povećava se sposobnost usmenog i pismenog izricanja vlastitih misli. Čitanje je jedno od sredstava za pomicanje s mrtve jezične točke i rast u boljem izricanju vlastitih misli. Knjiga je medij koji nam ne servira gotovu sliku, za razliku od ekrana koja nam pruža kompletan vizualni doživljaj, i pritom ne ostavlja puno praznog prostora za zamišljanje, maštanje. S druge strane knjiga nam daje prostora za razvijanje misli, mašte, te se u glavi svakog čitatelja stvara posebna slika onoga što piše. Naime, svi mi možemo čitati istu knjigu, istu stranicu, redak, ali svi mi stvaramo drugačiju sliku. Tu se misli na čitanje između redova. Pisci često prava značenja i prave poruke umetnu u usporedbe, metafore i ostale stilske figure, zato čitanje zahtjeva interpretaciju. Napisano često ima dublji smisao koji treba objasniti. Dakle, potrebno je čitati između redova i to je dublja razina čitanja i zato nekima čitanje nije interesantno, jer je zahtjevno, ali, kad se nauči tumačiti tekst, u svojoj glavi postaje zanimljivo, čitanje postane razgovor, a sugovornik je knjiga. Sugovornik, koji vam, zamislite, može postat mentor.
 
Knjige su sakriveno blago. Moram ovdje parafrazirat Tai Lopeza koji kaže da su sugovornici kao mentori super kada su živi, ali mnogi od njih više nisu živi, Shakespeare, Gandhi, Albert Einstein, Blažena majka Tereza, Sveta Terezija Avilska, Sveti Augustin…  Ali, kad bih vam rekao da su svi ti ljudi u mojoj kući i da će biti tamo ovu subotu dajući mi odgovore. Bi li vi došli u moju kuću? Ma, mnogi bi kupili avionske karte i došli bi u Split. Ali, oni jesu u mojoj kući, u mojoj sobi, oni su u mojoj biblioteci, a mogu biti i u vašoj kući, u vašoj biblioteci! Zato pronalazite mentore u knjigama! Čitajte više. Neka vam knjiga bude prijatelj, mentor od kojeg ćete nešto pokupiti za život. Zašto sutra ne bi popili čaj, npr., sa Svetim Augustinom? Da, prijatelji, mentori mogu vam biti najveći umovi, najveći sveci, blaženici, sportaši… Naravno, preko svojih knjiga. Oni vam mogu davat odgovore na mnoga pitanja, i to danas, u vašoj sobi, zato čitajte. Isto tako, ljepota knjige je što važne stvari nisu podebljane, već je prepušteno čitaću da on podeblja važne stvari za njega, da izvuče nešto za život.
 
Nadalje, čitanje nam omogućuje da otputujemo bilo gdje i bilo kada. Putovanje kroz vrijeme nije moguće, a putovanja duž zemlje su skupa, čitanje je jedno od načina kako možemo doživjeti različita mjesta. Isto tako, knjige nam omogućuju da se privremeno nastanimo u tijelu i duši druge osobe. Omogućivši nam tako da stvari vidimo njezinim očima, da osjećamo njezine probleme. Promjenom perspektive i uživljavanjem u tuđi identitet doprinosimo razvoju empatije i sposobnosti razumijevanja drugih ljudi.
 
Ali, ni to nije sve, osim što nam knjiga omogućuje da razumijevamo druge, ona nam omogućuje i da razumijevamo sebe. Ako kvalitetnu knjigu pravilno koristimo, čitanje može biti jedna metoda samo terapije. Uvjetno rečeno, možete sami sebi postati terapeut. Kroz kvalitetnu knjigu ne zavirujemo samo u fiktivne svjetove, već i sebe. Naime, knjiga nas potiče na promišljanje o nama samima, čime postojeće probleme ne guramo pod tepih naše podsvijesti, nego ih iznosimo na svijetlo kako bismo ih vidjeli, sagledali, o njima razmislili, te kako bi smo ih pokušali riješiti, što je zdravije od ignoriranja. Volite maškare? Super, jer knjiga vam omogućuje maskenbal svaki dan. Knjiga nam omogućuje da istovremeno budemo i kraljević i prosjak.
 
Nadalje, čitanje nam često pruža nekakvo nadahnuće, stvara u čitatelju osjećaj o mogućnosti mogućega, ali i nemogućega, dajući mu inspiraciju i vjeru u ostvarenje snova. Važno je i to da čitanje stvara kritičko mišljenje. Bajka o ružnome pačetu jedan je primjer koji može poslužiti kao poticaj za kritičko promišljanje. Kao ružno pače, nije bio prihvaćen u svojoj okolini, odbacili su ga i rugali mu se, kada je postao labud, svi su se divili njegovoj ljepoti. Ova bajka može biti poticaj za razgovor s djetetom o vanjskom izgledu, o načinu na koji prosuđujemo ljude i o kriterijima na temelju koji ih prihvaćamo ili odbacujemo.
 
Treba zavoljeti čitanje kako nas ne bi bilo briga zato jer čudno izgledamo čitajući knjigu u autobusu, ili na klupi. Isto tako, da bismo u ovom užurbanom svijetu mogli na kratko zastati, i promišljati, i zamišljati, i maštati itd. Da bismo u trenutku kada nestane struje i baterije, pred ovim svijetom slegnuli ramenima upalili svijeću i uzeli knjigu u ruke, bez stresa kad će se upaliti ovaj svijet, koji za većinu svijeta ne postoji ako nema ekrana, struje i baterije. Doista, čitanje je duboko, a svaka osoba što više čita uranja dublje, jer i razumijeva dublje. Zato sve pozivam na konkretno i kvalitetno čitanje, jer čitajući ne udaramo glavom u zid ne znanja, nego ga preskačemo uranjajući u duboko more mogućnosti i formacije.
 
Ako ste ovo pročitali do kraja, uspjeli ste, natjerali ste se, moćni ste, samo tako nastavite imate veliki potencijal. A sada otiđite i družite se sa nekim genijem koji vam može ponuditi odgovore na neka vaša najdublja pitanja, a sve to čitajući knjige.
 
Na kraju poruka za sve one koji se sada spremaju za ispite: Kad je teško kažu dosta, ali ima lijek protiv toga, formula je VOLJA!!!

 

Da biste komentirali, prijavite se.