Što za kršćane znači da je grob bio prazan na nedjeljno jutro? Odgovor je: Sve!

O smrti je teško govoriti jer je ona za nas još nepotpuno iskustvo. No, smrt je stalno oko nas prisutna i tako je ona žalac koji nas potiče na razmišljanje.
Autor: Josip Ulić/Laudato/M.S. Photo: pixabay.com utorak, 03. travnja 2018. u 08:48
Na jednom grobu u Parizu može se pročitati: ‘’I tebe, koji prolaziš, ubit će i tebe smrt. Zaustavi se, razmisli i plači. Ja sam ono, što ćeš i ti bit, malo praha’’. Ova misao je gorka i istinita, ali bez praznog groba nepotpuna.

Nažalost, danas ljudi ne žele razmišljati o smrti. Bossuzet je na jednom mjestu rekao: ''To je slabost ljudskoga duha, što ne želi misliti na smrt, a prisutan mu je sa svih strana, u tisuću različitih oblika.''. No, koliko god ljudi zabijali glavu u zemlju poput noja kako ne bi razmišljali o smrti, ipak ju svakodnevno susreću.

Biološki govoreći smrt je kraj života, a opet nije popuni prestanak postojanja. Naime, za kršćanina je smrt trenutak kad prestaje vremenski tijek njegova života (zemaljsko hodočašće), ali ne i život uopće. Jer, ''Bog nije Bog mrtvih, nego živih.'' (Lk 20, 27-38). ''Jer Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na slavu svoje besmrtnosti.'' (Mudr 2,23). Sveto pismo nas uči da je smrt ušla u svijet kroz istočni grijeh (usp. Post 3:17-19; Mudr 1,13-14; 2:23-24; Rim 5,12; 6,23; KKC, 1007). Od tada je smrt tu, ali iako je tu pred njom se ne smije prepustiti žalosti, a osobito se ne smije prepustiti malodušnosti. Kršćanin treba biti pun nade, jer zna da je smrt plod grijeha, a da je Krist došao dati zadovoljštinu za grijehe. ‘’Isus nam i danas govori: Smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. A Ja razaram smrt. Smrt te oslobađa križeva, a Ja smrti...'' (T. Ivančić). Doista, Krist je svojom poslušnošću pobijedio smrt i čovječanstvu priskrbio uskrsnuće. Time nam je dao ''zauvijek'' već u ovim ograničenim danima i zato mu trebamo biti beskonačno zahvalni.

Smrt i uskrsnuće Kristovo ne može se promatrati odvojeno jedno od drugoga. Uskrsnuća ne bi bilo da nije bilo smrti, a smrt bi ostala nepobjeđena da nije bilo uskrsnuća. Nadalje, sva su evanđelja i novozavjetni spisi napisani iz perspektive vjere u Kristovo uskrsnuće, a muka i smrt su prethodili tom najvećem događaju u povijesti čovječanstva.

Zanimljivo je da mi neke zakone možemo, a neke ne možemo odbiti. Tako možemo odbiti prirodni i moralni zakon. Možemo odbiti i zakon ljubavi, ali ne možemo odbiti umrijeti. Smrt je zakon koji se ne može odbiti. Zakon smrti je tu zbog manjka ljubavi (zbog grijeha je smrt ušla u svijet), a ljubav je iznad zakona. Doista, ljubav je Božja po Sinovu uskrsnuću iznad zakona smrti. ‘’Uskrsnuće je život ljubavi koja je jača od smrti.’’ (Benedikt XVI.).

Mnogi se danas pitaju kako ‘’dokazati’’ da uskrsnuće pobjeđuje smrt? ‘’Dokazati’’ ne možemo. Ipak, dobar odgovor pronalazimo kod svetog Augustina koji kaže: ''Daj mi jednoga zaljubljenoga, jednoga koji ljubi, i on će to razumjeti''. Ni jedna prava ljubav ne želi umrijeti. ‘’Ljubav je jača od smrti.'' Bog nas je stvorio jer nas ljubi i jer nas ljubi želi da živimo. Upravo je Uskrs slavlje pobjede ljubavi nad smrću.

''Da Krist nije uskrsnuo uzalud bi bila naša vjera, bilo bi uzaludno naše propovijedanje'', kaže sv. Pavao. Što su to učenici propovijedali? ''Koja je bila novost svjedočenja apostola? Oni su vjerovali da je njihovo glavno poslanje posvjedočiti Isusovo uskrsnuće od mrtvih.'' (T. Špidlik). Zašto su to činili? Zašto su zbog toga išli u smrt? Zato što to nije bio mit, ili predodžba ljudske nade, već po svjedocima prenesena realnost i nikad radosnija novost za svakog čovjeka, kako onda tako i danas. Zato, kad me  upitaju na ulici ili u poruci: ‘’Što ima novoga?’’ Ja im odgovorim: ‘’Isus je uskrsnuo!’’ Doista, nema veće novosti od uskrsnuća Kristova. Zato s pravom možemo reći da je za nas kršćane prazan grob uistinu sve.

Da biste komentirali, prijavite se.