Više smeća - manje cvijeća, ili?

Kako to da se tabla na kojoj piše ''ne gazi po travi'' uvijek nađe na sredini trave? Zanimljivo?
Autor: Josip Ulić/Laudato/M.R. Photo: pixabay.com subota, 23. travnja 2016. u 13:50

Dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja na svim kontinentima brojnim događajima posvećenima očuvanju i zaštiti okoliša, a ove je godine posebice u fokusu obnova šuma, njihova zaštita i smanjenje onečišćenja.
 
Postoji jedno upozorenje ostavljeno na tabli u šumi koje sam vidio kad sam bio mali dječak, a kojeg se uvijek sjetim kada je u pitanju čovjekov odnos sa prirodom, sa planetom zemljom. Ovako je upozorenje glasilo, a vjerujem kako i još uvijek glasi:

''Čovječe, potrudi se da u prirodi ostaviš samo tragove svojih stopa''.

Koliko ovaj poziv djeluje kontradiktorno s obzirom na čine ljudskoga stanovništva. S jedne strane utopijski lijepo, a s druge strane, totalno patetično zvuči ovo kada se pročita malo jače u sebi, ili pak na glas. To je zato jer na to poziva čovjek koji je tu prirodu najviše od svih ovozemaljskih bića uništio, dok s druge strane taj isti čovjek poziva na to da istu prirodu zaštiti.

Aludirajući sigurno, ali ne i suludo, čak i na najmanje stvari (žvakače gume, opuške i dr.). Očito je kako je priroda na planeti zemlji za čovjeka postala relativan pojam jer on zakonima odlučuje što priroda jest, a što nije. I što je, dakle, čovječe priroda? Gdje da ne ostavimo tragove druge, nego svojih stopa? Zar nije tužno što se prirodu relativizira? Zar priroda nije zemlja?

Previše se humanizam uvukao, možda i izdigao poviše teizma. Zato sami i odlučujemo kao On. To sve u ime iste prirode, mnoge stvari, mnoge zakone. Što reći osim hvala Bogu što nam je dao sestru prirodu.

Da, Bože, hvala ti na ovoj predivnoj, čudesnoj zemlji i prirodi i daj nam snage, a ponajviše mudrosti da tu istu zemlju i prirodu čuvamo za buduće generacije. Ma da je čuvamo Tebi, jer Ti si nam je i dao na povjerenje. Hvala ti.

Ove godine se dan planeta zemlje obilježava pod sloganom ''idemo saditi“, zato što drveće pomaže umanjiti štetno djelovanje klimatskih promijene. Vidimo kako se ipak ne obilježava pod sloganom ''idemo bacati“, pa stoga bilo tko može sudjelovati na svoj način, pa makar i malim činom, kao što je ne bacanje opušaka, ili žvakači guma itd.

Završavam riječima Papine enciklike LaudatoSi':
 
''Moderno je vrijeme obilježeno pretjeranim antropocentrizmom (116): ljudi više ne prepoznaju vlastiti položaj u odnosu na svijet i prisvajaju si samodostatan i egocentričan položaj, zasnovan isključivo na njima samima i na njihovoj vlastitoj moći. Odatle proistječe logika iskoristi i baci, koja opravdava svaki oblik odbacivanja (otpada), bilo da je riječ o otpadu okoliša ili o samom čovjeku; koja drugoga i prirodu tretira kao puki predmet te tako vodi bezbrojnim oblicima nadmoći.

To je logika koja dovodi do iskorištavanja djece, napuštanja starijih osoba, do porobljavanja drugih, do precjenjivanja mogućnosti samoodrživosti tržišta, do trgovanja ljudskim bićima, životinjskim krznom, do potpuna istrjebljenja i do krvavih dijamanata. To je ona ista mafijaška logika, trgovaca ljudskim organima, narkoticima i odbacivanjem nerođenih, jer ne odgovaraju željama njihovih roditelja (123).''
 
Život se mora živjeti unaprijed, no može se razumjeti samo unatrag, tako je napisao danski filozof Soren Kierkegaard.

Stoga, naučeni malim i velikim greškama kao i lošim postupcima prijašnjih i do sadašnjih generacija započnimo se od danas prema planeti zemlji ponašati onako kako i treba.

Trudimo se hic et nunc (lat. ovdje i sada) živjeti i prijateljevati s našim okolišem i prostorima življenja (konkretno dvorište fakulteta, kuće, dvorane, učionice i dr.) jer netko dolazi iza nas, nove generacije, jer netko to čisti, jer… nastavite sami.

''Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj, jer ih nismo nasljedovali od svojih djedova i očeva, nego samo ih posudili od svojih potomaka''
(Poglavica Bik koji sjedi).
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.