Marijan Biškup

svećenik, dominikanac, doktor teoloških znanosti, umirovljeni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, promicatelj kauze za proglašenje svetim bl. Augustina Kažotića
Autor: Tanja Baran petak, 05. srpnja 2013. u 15:07

BIŠKUP, Marijan, svećenik, dominikanac, doktor teoloških znanosti, umirovljeni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, promicatelj kauze za proglašenje svetim bl. Augustina Kažotića (Završje, Novi Marof, 23. 8. 1939.)

Odrastanje. Njegovi roditelji Ćiril i Margareta, rođena Plantak, bili su seljačkoga porijekla. Vjenčani su godine 1926. u župi Margečan kraj Varaždina, a živjeli su u Završju u općini Novi Marof. Otac je pokojni od 1985., a majka od 1987. godine. Uz Marijana je u obitelji rođeno još petero djece: Marko, Živko, August, Agata i Đurđica. Živjeli su i odrasli u rodnom selu u skromnim uvjetima. Otac je bio rudar punih četrdeset godina.

Iz vjerskoga života. Obitelj Biškup živjela je tradicionalnim vjerničkim životom. Obiteljska molitva bila je redovita. Večernja molitva bila je i mjesto i vrijeme prve obiteljske vjerske kateheze. Na župni vjeronauk išlo se za sakramente prve pričesti i krizme.

Obrazovanje, redovništvo, svećeništvo. Četiri razreda osnovne škole završio je u Radovanu, sljedeće tri godine školovanja nastavio je u gimnaziji u Varaždinu, a četvrti je razred nastavio i završio u osmogodišnjoj školi u Bolu na Braču. Nakon toga je, 1954., upisao peti razred Dominikanske klasične gimnazije u Bolu. Pet i šesti razred pohađao je redovito, a sedmi razred gimnazije polagao je privatno u ljetu 1956. iza šestoga razreda. Osmi razred i maturu polagao je u lipnju 1957. U to vrijeme kao sjemeništarac je provodio redoviti život kandidata za redovnički i svećenički poziv.
Nakon mature u lipnju 1956. ušao je u dominikanski novicijat u Dubrovniku, a prve redovničke zavjete položio je 1957. u Dubrovniku. Nakon toga upisao je studij filozofije i teologije na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku. U veljači 1959. prekinuo je studij i otišao na odsluženje vojnoga roka. Iz vojske se vratio 1961. i nastavio studij filozofije i teologije. Doživotne zavjete položio je 27. rujna 1963. u Dubrovniku. Nakon završenoga studija filozofije i prve godine teologije prešao je na Katolički bogoslovni fakultet u  Zagrebu na kojem je upisao drugu godinu teologije, odnosno četvrtu godinu studija. Za svećenika ga je u zagrebačkoj katedrali zaredio kardinal Franjo Šeper. Diplomirao je u lipnju 1966. i te je godine imenovan kapelanom u Sloveniji, u župi Žalec kraj Celja. Nakon dvogodišnjega boravka u Sloveniji, godine 1968. otišao je u Šibenik gdje je pripremio te je 1969. obranio magistarski rad iz teologije. U dominikanskoj zajednici u dva je navrata obnašao službu priora samostana, u više navrata službu dopriora, samostanskog lektora i člana Provincijskoga vijećnika. Godine 1969. otišao je na specijalni studij liturgike na „Anselmianum“ u Rimu. Drugi magisterij iz teologije položio je 1971., specijalizirao je liturgiku. Istovremeno je u lipnju 1971. na Sveučilištu sv. Tome Akvinskoga (Angelicum) u Rimu položio usmeni ispit za doktorat, a 1973. je s tezom „Liturgija sv. Petra i hrvatski glagoljski misali“ na istome Sveučilištu postigao doktorat iz teologije. U međuvremenu je 1971. na „Alfonsianumu“ upisao specijalizaciju iz moralne teologije koju je 1976. završio.
Asistentom pri Katedri moralne teologije imenovan je godine 1973., a te iste godine počeo je predavati moralnu teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, od 1977. na Katehetskom institutu te ljudska prava također na Katoličkom bogoslovom fakultetu od 1991. Habilitirao je 1979. i postao naslovnim docentom. Godine 1990. postao je sveučilišnim  docentom, 1997. promaknut je u izvanrednog, a 2000. za redovitoga sveučilišnoga profesora. Reizbor za redovitoga profesora u trajnom zvanju bio mu je 2005. Od 1998. do 2001. obnašao je službu prodekana za nastavu. Na službu obnašatelja pročelnika Katedre za moralnu teologiju imenovan je 1998., pročelnikom je postao 1999. i ponovno 2005. Desetak godina bio je voditelj poslijediplomskoga studija i predavač u moralnoj specijalizaciji. Sudjelovao je na deset međunarodnih i na pet domaćih znanstvenih skupova. Autor je oko 240 bibliografskih jedinica o raznim moralnim temama te o piscima s područja moralne teologije.
Autor je ili suautor više znanstvenih i stručnih knjiga.

Osobno. Veseli ga proučavanje svjedočanstava svetosti hrvatskih dominikanskih blaženika Augustina Kažotića i Ozane Kotorske, sa zanimanjem istražuje ikonografska i liturgijska svjedočanstva o njihovom kreposnom životu i svetosti. O tome je objavio više knjiga.