Anđela Jeličić

magistrica biblijskih znanosti, doktorandica, članica Vijeća HBK za laike, angažirana vjernica laikinja, spisateljica, glazbenica
Autor: Tanja Baran/Laudato Photo: Privat petak, 20. prosinca 2013. u 10:45

JELIČIĆ, Anđela, magistrica biblijskih znanosti, doktorandica, članica Vijeća HBK za laike, angažirana vjernica laikinja, spisateljica, glazbenica (Pula, 15. 1. 1972.)

Odrastanje. Roditelji su joj majka Marija, rođena Anzur i otac Ante Jeličić. Upoznali su se i vjenčali u Poreču kamo su došli svatko sa svoje strane. Majka Marija joj je, zvana Marjuča, Istranka, rođena u Cerovlju, u okolici Pazina, a otac Ante joj je iz Dalmacije iz sela Muća Gornjeg u splitskom zaleđu. Oboje su radili u hotelu „Albatros“, u Zelenoj laguni. Nisu uspjeli ostati u braku. Majka joj je umrla prije dvadeset godina, na Veliki petak, a otac joj danas živi u Splitu, u koji se vratio nakon što je godinama radio u Njemačkoj. Anđela ima brata Tomislava koji živi u Poreču sa suprugom Brigitom i sinovima koji se zovu Rei i Rene, a sviraju gitaru i harmoniku.

Iz vjerskoga života. Krštena je na blagdan sv. Martina 1972. godine. Prva molitva koju je naučila bila je „Anđele čuvaru mili“, a moliti su je naučile mama i nona Nina. U trećem razredu osnovne škole obiteljska prijateljica Marija Zornada posudila joj je ilustriranu Bibliju za mlade koja joj je ubrzo postala apsolutni favorit, posebno priča o Josipu i njegovoj braći.

Na vjeronauk je krenula u petom razredu, kada je primila i prvu pričest, u sedmom je razredu krizmana. Nedugo nakon toga u njezinu župu u Poreču dolazi vlč. Petar Pahović, kapelan Blaž Bošnjakovć te časne sestre Branimira i Branka. Njihov dolazak označio je početak sustavnoga rada s mladima, i Anđelino sve veće približavanje Crkvi.

Sredinom osamdesetih godina obiteljski život obilježilo je obraćenje njezine majke, koja otada, nadahnuta iskustvom molitve u Međugorju, započinje redovito moliti u obitelji. Svaku večer molili su iz knjižice „Obitelj pred Bogom“.

Obrazovanje. Istinsko Anđelino obrazovanje započelo je već u obitelji. Mama joj je od najranijeg djetinjstva usadila veliku ljubav prema kulturi, glazbi i umjetnosti. Osnovnu školu Anđela je pohađala u Poreču, godine 1986. upisala je željenu gimnaziju u Pazinu. Godine 1980. upisala je i osnovnu glazbenu školu, smjer klavir. Veliku ljubav prema glazbi njegovala je i u srednjoj školi u kojoj je zajedno s drugim djevojkama iz razreda, posebice s Kristinom Jurman, pjevala u vokalnoj skupini. Pjevale su svašta, pjesme Beatlesa i crnačke duhovne pjesme. Razdoblje srednjoškolskog obrazovanja bilo joj je ispunjeno radošću i kreativnošću, koju su omogućili i poticali dobri profesori u školi. Naslov njena maturalnoga rada iz godine 1990. bio je „Lik Bogorodice u srednjovjekovnoj istarskoj umjetnosti“.

Vlč. Pahović prvi joj je 1990. stavio „bubu u uho“ vezano uz studij teologije. Tada je bila studentica prve godine ekonomije. Teologiju je upisala 1991. u Rijeci, privučena sadržajem studijskog programa. Zajedno s Kristinom, ušla je u riječki zbor „Putokazi“, s kojim je dvije godine intenzivno radila, pjevala, snimala, nastupala u različitim musicalima i ostalim glazbenim projektima. Godine 1993. bila je članica grupe „Put“ s kojom je sudjelovala na pjesmi Eurovizije u Irskoj, s pjesmom „Don't ever cry“, kao prva predstavnica samostalne Hrvatske. To je bila velika čast i uzbuđenje.

Teologiju je diplomirala 1996. godine, diplomski rad bio je posvećen proroku Elizeju. Iste godine upisala je magisterij na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, sa željom za specijalizacijom biblijskih znanosti. Sljedeće četiri godine provedene na isusovačkom institutu bile su od velike važnosti za njenu osobnu i duhovnu formaciju: imala je privilegiju posvetiti se isključivo studiranju Svetoga pisma. U sklopu istoga programa studirala je i u Jeruzalemu, na hebrejskom sveučilištu. Tema njena magistarskog rada vezana je uz Psalam 73, koji u prvom redu govori o kušnjama vjernika, a završava riječima: „Koga ja imam u nebu osim Tebe?“

Trenutačno je doktorandica Papinskog sveučilišta „Gregoriana“ u Rimu, radi na temi vezanoj uz Poslanicu Hebrejima, koja objedinjuje i okrunjuje Stari i Novi zavjet.

Posao. Kao srednjoškolka ljetima je sezonski radila u maloj trgovini u sklopu Eufrazijeve bazilike u Poreču. Tijekom studija, dva je ljeta radila i na recepciji velikog autokampa i Vile „Astra“ u Zelenoj laguni. Stekla je zanimljivo i dinamično iskustvo rada s ljudima, u dva različita ambijenta.

Od godine 2000. do 2012. godine bila je zaposlena kao vjeroučiteljica u 'Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile' u Pazinu. Istovremeno je radila na Teologiji u Rijeci, najprije kao predavačica, a kasnije i kao asistentica na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta. Predavala je grčki i hebrejski jezik, teologiju Starog i Novog zavjeta te Opći uvod u Sveto pismo. Od 2007. godine predaje kolegij „Kriteriji za vrednovanje karizmatskih fenomena“ na Sustavnom studiju duhovnosti kod otaca karmelićana u zagrebačkim Remetama. Predavala je i na Metropolitanskom pastoralnom institutu u Rijeci, od osnivanja do 2012. godine.

Kao predavačica je surađivala i u drugim ustanovama: s prof. dr. Marinom Vicelja, s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, te s prof. dr. Đulijanom Ljubičićem, bivšim predstojnikom Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka, s kojim supotpisuje i neke publikacije koje interdisciplinarno promatraju suodnos duhovnosti i psihijatrije.

Objavila je više stručnih i znanstvenih članaka s područja biblijskih znanosti. Tijekom dvanaest godina rada na Teološkom fakultetu, kao predavačica je sudjelovala na više hrvatskih i međunarodnih znanstvenih, teološko-pastoralnih simpozija. Sudjeluje i u radu novoga prijevoda Biblije na hrvatski jezik.

Od 2012. godine prestaje raditi kao predavačica i nastavnica, sa željom da se u potpunosti posveti svome doktoratu. A uz izradu teze danas povremeno radi na recepciji Doma bl. Ivana Merza, poznatijeg kao „Domus Croata“, u Rimu.

Obitelj. Zasad je neudana. No, njena je velika obitelj i u Istri i Dalmaciji pa godišnje napravi veliku kilometražu kako bi ih sve barem malo susrela. Sve svoje prijatelje smatra svojom duhovnom obitelji. Ima kućnoga ljubimca, mačku Minu, a dok je u Rimu čuva je draga prijateljica Barbara.

Laički angažman u Crkvi. Održala je brojna predavanja, javne tribine (redovno u sklopu Trsatskih razgovora od 2009. do 2012.), duhovne obnove, pisala meditacije za „Glas Koncila“, kolumnu s biblijskim temama za „Ladonju“. Surađuje u emisiji „Duhovna misao“ Hrvatskoga radija i u emisiji „Riječ za tebe“ Hrvatskoga katoličkog radija.  

Kao glazbenica od 2001. godine zajedno s prijateljima Kristinom Jurman-Ferlin i Danijelom Damjanovićem djeluje u grupi „Poklon“. Taj spoj prijateljstva i kreativnosti njezina je mala oaza. Bila je producentica CD-a „i tvoja mala kap“ (razni izvođači/Maraton-Aquarius records) koji joj je donio nominaciju za diskografsku nagradu „Porin“ 2007., a samostalni dvostruki CD „Poklona“ (Laudato, 2011.) obuhvatio je njihovo cjelokupno 10-godišnje stvaralaštvo.

Radila je i na posebnim projektima u Porečkoj i pulskoj biskupiji, kao voditeljica Odnosa s javnošću za Susret hrvatske katoličke mladeži u Puli, 2005. i 2006. godine. S prijateljima iz „Poklona“ te s njihovim stalnim suradnikom Oljom Dešićem, kolegom iz doba „Putokaza“, bila je suautorica pjesme „Kap jedna mala“, koja je postala himnom Susreta.

U prigodi beatifikacije Miroslava Bulešića u rujnu 2013. kao članica je Odbora za medije radila na organizaciji programa koji je u pulskoj Areni prethodio misi beatifikacije.

Od 2008. članica je Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije i redovito sudjeluje u radu toga savjetodavnog tijela. Surađivala je u izradi dokumenta „Za život svijeta. Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj“ koji je objavljen 2012.

Od 2001. barem jednom godišnje animira i vodi hodočašća u Rim, a posebno ju je radovalo to što je kao bibličarka vodila nekoliko skupina u Svetu zemlju.     

Osobno. Jako voli fotografirati jer kroz fotografije, ističe, otkriva sebe i svijet oko sebe. Prevodi, piše, istražuje, voli putovati. Trenutačno uživa u biblioteci Papinskoga biblijskog instituta u Rimu, najbolje opremljenoj biblioteci za područje biblijskih i drugih znanosti koje dotiču antički Bliski istok. Rim je sa svom svojom umjetničkom i duhovnom baštinom jako inspirira, na misu najradije odlazi u baziliku Santa Maria in Trastevere, u kojoj se okuplja i djeluje izuzetna zajednica sv. Egidija. Događa joj se ponekad da započete poslove ne dovrši, no ističe da uvijek i u tom smislu ima nade.