Angelina Tadić

Voditeljica Ureda za medije Dubrovačke biskupije, diplomirana katehistica, novinarka, angažirana vjernica laikinja
Autor: Tanja Baran utorak, 04. prosinca 2012. u 00:00

TADIĆ, Angelina, voditeljica Ureda za medije Dubrovačke biskupije, novinarka, diplomirana katehistica, novinarka, angažirana vjernica laikinja  (Mostar, 4. 1. 1967.)

Odrastanje. Rodila ju je majka Kata, a otac Milivoj stalno ju je nosao i vodio sa sobom, redovito ju je vozio na motoru po Mostaru kao nijedno od svoje ostale mlađe djece. Poslije su Akmadžići dobili još trojicu sinova od kojih su dvojica djeca s posebnim potrebama.

Iz vjerskoga života. Bez obzira na to što je odrastala u višenacionalnoj sredini i u ateistički određenom društvu, redovito je išla na župni vjeronauk u franjevački samostan u Mostaru. Kao djevojčica željela je i sama predavati vjeronauk, što je u ono vrijeme bilo nezamislivo.

Njezino prvo jako iskustvo Božje blizine, tijekom jedne ispovijedi i nakon nje, bilo je vezano uz početak puberteta. Time je započeo njezin istinski život u Bogu. Uz zajednicu mladih i starijih vjernika koja se svake večeri okupljala na misi u franjevačkoj crkvi u Mostaru, rasla je u vjeri i spoznaji kršćanskoga stila života. Molitvena skupina, meditacije, pobožnosti, seminari, hodočašća, post dva puta tjedno o kruhu i vodi, dnevna molitva sva tri otajstva krunice, poniranje u liturgiju, čitanje vjerske literature, duhovno vodstvo, djela ljubavi prema bližnjem, svjedočenje za Krista unatoč svemu, razmjena iskustava s prijateljima – sve je to bilo sastavnim dijelom njezine mladosti. Kako se u to vrijeme gradila i izgradila katedrala u Mostaru, Angelina je svoj vjerski život sve više vezala uz vjerničku zajednicu okupljenu oko katedrale. Privukle su je intelektualno bogatije propovijedi, sudjelovanje u prvim akcijama biskupijskoga caritasa, gluma u predstavama, pisanje pod pseudonimom za „Crkvu na kamenu“.

Obrazovanje. U prvi razred Osnovne škole „Braća Šimić“ krenula je 1973. godine. Zavoljela je školu i učenje, a u pjesmama Antuna Branka Šimića uvijek je pronalazila dio svoje duše. Sudjelovala je u izvannastavnim aktivnostima: lingvističkoj, recitatorskoj i literarnoj sekciji, išla je na natjecanja. Vodila je školske priredbe i programe, a bila je i članicom mlađe grupe Mostarskoga teatra mladih. Osnovnu školu kao sjajna odlikašica završila je 1981. godine te je upisala Gimnaziju „Aleksa Šantić“, smjer jezično-prevodilački. Maturirala je 1985. godine i stekla zvanje suradnice prevoditeljice za engleski jezik, a za potrebe maturalnoga rada prevela je novelu „The almost perfect crime.“

Teško se odlučila za životno zvanje jer ju je sve pomalo zanimalo. Odustala je od dva fakulteta te se zaposlila kao trgovkinja sa znanjem stranog jezika u robnoj kući „Razvitak“. Godine 1987. u Mostaru je otvoren Teološki institut za obrazovanje laika. Upisala je taj studij koji su komunističke vlasti nakon mjesec dana zatvorile. Zatim je otišla u Kanadu, a po povratku 1990. godine ponovno je upisala teologiju, ali joj rat prekinuo studiranje.

U ratnom je vremenu proživjela teške dane i teška iskustva. Kao najbolju procjenu rata zapamtila je riječi biskupa Pavla Žanića u jednoj propovijedi uoči ratnih dana: „Rat je veliko zlo.“ Pomagala je u caritasu, gledala izbliza kako gori zgrada biskupije, teško joj je palo rušenje mostova, u to je vrijeme sudjelovala u prvim vjerskim emisijama na Radio Mostaru. Godine 1993. preselila se k svojima u Dubrovnik gdje je nastavila studirati na Teološko-katehetskom institutu. Postala je članicom prvog uredništva novopokrenutoga lista dubrovačke katedrale „Naša Gospa.“ Diplomirala je 1998. godine s temom „Manipulacija informacijom u sredstvima društvenog priopćavanja.“

Posao. Želja iz djetinjstva joj se ispunila – počela je predavati vjeronauk. Zato pola u šali, a pola ozbiljno Angelina zna reći: „Kad je Bog srušio komunizam da ja mogu predavati vjeronauk, nema toga što neće učiniti za mene!“ Petnaestak godina radila je u prosvjeti poučavajući vjeronauk, a kao razrednica je vrlo dobro upoznala svu problematiku odgoja mladih. Bila je članica prvoga Državnog povjerenstva za natjecanje iz vjeronauka u srednjim školama. Postala je i profesorica mentorica.

Od jeseni 2012. zaposlena je kao voditeljica Ureda za medije Dubrovačke biskupije.

Obitelj. Vjenčala se iste godine kada je papa Ivan Pavao II. pohodio Dubrovnik. Na blagdan sv. Edith Stein 2003. godine u dubrovačkoj katedrali udala se za Dragu Tadića, profesora likovne umjetnosti, slikara, informatičara, fotografa, dizajnera. Nemaju djece.

Laički angažman u Crkvi. Kao članica Vijeća za pastoral mladih sudjelovala je u planiranju i izvođenju brojnih aktivnosti u radu s mladima u biskupiji, od molitava, susreta, parlaonica, do nacionalnih i svjetskih susreta mladih. Petnaestak godina kao katolička je novinarka izvještavala javnost riječju, glasom i fotografijom o događanjima na području Dubrovačke biskupije za IKU, HKR i Glas Koncila, a s tim je angažmanom nastavila i na novoj službi. Posebno pamti praćenje pohoda pape Ivana Pavla II. Dubrovniku, koji je ranjenom Gradu podno Srđa donio svjetlost i ohrabrenje za život. Sudjelovala je i u vjerskoj radijskoj emisiji „Radost i nada“ Radio Dubrovnika na kojem je imala redovitu rubriku „Upoznajmo Bibliju“, zatim „Socijalni nauk Crkve“, a jedno vrijeme i „Duhovnu misao.“

Osobno. Voli more, sunce i tišinu. Knjige, mostove i putovanja. Nedostaju joj mostarske ulice i kiše, proljetni behar i jesensko lišće. Sve to Angelini nadoknađuju prekrasne dubrovačke zidine, „đir“ Stradunom i uvijek dobra kava s prijateljima. Ponekad nešto od svojih zapisa podijeli s facebook prijateljima. Takav je zapis primjerice i  bilješka br. 36 iz jedne 40-dnevne korizmene pokore vođene na facebooku: „Unutarnji stav klanjanja i predanja pred Bogom je za mene nekako najljepša molitva. Nema tada ni riječi ni želja. Sve je samo 'gledanje' Boga, boravljenje u njegovoj blizini. Probudi se u čovjeku taj neki osjećaj iza svih osjećaja i potreba, gotovo iza njega samog. Ogoljela ja stojim pred Bogom okružena povjerenjem, ljubavlju, nježnošću i toplinom. Ima li što ljepše u životu?“