Anto Bobaš

svećenik, dominikanac, odgojitelj dominikanskih bogoslova, župnik župe Kraljice svete krunice na zagrebačkoj Koloniji, kršćanski rock glazbenik, autor više knjiga o rock glazbi, radijski voditelj
Autor: Tanja Baran/Laudato Photo: Privat ponedjeljak, 19. siječnja 2015. u 08:59

BOBAŠ, Anto, svećenik, dominikanac, odgojitelj dominikanskih bogoslova, župnik župe Kraljice svete krunice na zagrebačkoj Koloniji, kršćanski rock glazbenik, autor više knjiga o rock glazbi, radijski voditelj (Brajkovići, Travnik, BiH, 12. 6. 1963.)

Odrastanje. Roditelji su mu bili Anđa, djevojački Čuturić, i Franjo Bobaš. Oboje su bili iz Brajkovića, iz središnje Bosne. Vjenčali su se u brajkovskoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla 1942. godine i u braku su proživjeli punih 60 godina. U napadu muslimanskih snaga na Lašvansku dolinu Brajkovići su bili opustošeni i devastirani. Roditelji su tada bili izbjegli najprije u Novi Travnik, a zatim u Trnovec Bartolovečki pokraj Varaždina, gdje su živjeli do smrti, Anđa do 2002., a Franjo do 2005. Tamo su i pokopani. Bili su blagoslovljeni s desetero djece, od kojih je danas sedmero živih. Mirko je rođen 1947., Marija 1950., Marko 1952., Slavko 1954. kada je i umro, Marinko 1956., a umro 1986., Jadranko 1960., Manda 1962., a umrla 1964., Anto 1963., Ana 1964. i Kata 1967. Starija dvojica Antine braće također su svećenici: Mirko je franjevac, a Marko dominikanac, dok je starija sestra Marija, redovnički Fabiola, redovnica Školskih sestara franjevki.

Iz vjerskoga života. Vjerski je odgoj u obitelji Bobaš bio kršćanski, katolički. Majka je bila stup u odgoju djece, i na temeljima koje im je usadila majka, nastavili su graditi dalje. Prakticirali su zajedničku obiteljsku molitvu i svakoga su tjedna redovito odlazili na vjeronauk i misu u župnu crkvu. O rastu i krizama vjere Anto se susreo tijekom školovanja u sjemeništu u Visokom. Tada se, naglašava, preispitivao i puno razmišljao. Na kraju srednje škole promijenio je odluku o svojem daljnjem životnom putu: redovnički i svećenički poziv umjesto kod franjevaca mijenja za put kod dominikanaca.

Obrazovanje, redovništvo, svećeništvo. Osnovnu je školu završio 1978. u Han Biloj. Srednjoškolsko je školovanje nastavio u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, maturirao je 1982. godine. U dominikanskom novicijatu u dominikanskom samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu bio je 1985. i 1986. Prve tri godine studija teologije polazio je od 1985. do 1987. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a studij je od 1987. do 1989.  nastavio na Rheinskom sveučilištu u Bonnu. Diplomirao je iz pastoralne teologije s temom „Briga za beskućnike i njihov povratak u jedan čovjeka dostojan život“. Pohađao je poslijediplomski studij iz pastorala na KBF-u u Zagrebu.

Prve dominikanske zavjete položio je u dominikanskom samostanu u Zagrebu 5. rujna 1985., a svečane zavjete u dominikanskom samostanu u Walberbergu 15. listopada 1988. Za svećenika je zaređen 27. svibnja 1990. u župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio mons. Celestin Bezmalinović, tadašnji pomoćni hvarski biskup, dominikanac. Anto mu je bio posljednji ređenik. Službovao je kao župnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hamburgu, u župi Kraljice svete krunice u Zagrebu te u Korčuli. Danas je ponovno župnik župe Kraljice svete krunice u Zagrebu te odgojitelj dominikanskih bogoslova.

Objavio je knjige: „Rock-glazba i sotonizam“ 1998., „Sjećanja 21“ 2003., „Sjećanja 22“ 2005., „Sjećanja I.“ 2007. i „Sjećanja II.“ 2012. Ponedjeljkom u 22.30 na Hrvatskom katoličkom radiju vodi emisiju posvećenu kršćanskom rocku „Oni rokaju za Gospodina“ u kojoj bira kršćanski metal i kršćansku rock glazbu.

Osobno. Od najranijih svojih dana voli slušati glazbu žestokoga zvuka, hard rock i heavy metal. Još su u obitelji kao djeca uvijek slušali takvu glazbu i sanjali o tome da i sami zasviraju na nekoj pozornici, zajedno s onima koji su bili njihovi uzori. Od glazbe su ipak tražili više, tražili su da riječi pjesama budu primjerene odgoju i poticaj za rast u vjeri. Anto je zato oduvijek tragao za takvim bendovima, želeći i sam pisati takve pjesme. Godine 1990. godine, kada se vratio u Hrvatsku sa studija iz Njemačke, s bratom Jadrankom osmislio je prvi projekt kršćanskoga rocka u Hrvatskoj. Band, koji djeuje i danas, nazvali su „Glasnici nade“. Cilj mu je glazbom naviještati Evanđelje. Dosad su snimili šest albuma kršćanske rock glazbe, tri maxi singla i dva DVD-a.