Antun Volenik

Antun Volenik - svećenik, isusovac, magistar znanosti, pisac, autor trilogije duhovnih misli „Biti u vezi“, nakladnika galerije „Laudato“ i autor „Laudatovog“ projekta „Apdejtana riječ – Aploudana duhovnost“!
Autor: Tanja Baran ponedjeljak, 10. listopada 2011. u 00:00
VOLENIK, Antun, svećenik, isusovac, promicatelj obiteljskoga pastorala, magistar znanosti, pisac (Kneženo, 12. 6. 1972.)

Odrastanje. Roditelji su mu Dragutin i Ema, djevojački Klaić. Otac je porijeklom iz Mikleuša kraj Podravske Slatine, a majka iz Luča u Baranji. Nakon vjenčanja 1971. godine u Novoj Bukovici pokraj Podravske Slatine skrasili su se u Belom Manastiru gdje žive i danas. Uz Antuna imaju oženjenoga sina Pavla koji je otac dvoje djece.
Zato je Antun odrastao u Belom Manastiru u radničkoj obitelji. Sjeća se čestih odlazaka bakama na selo u plodnoj i bogatoj slavonskoj i baranjskoj ravnici.

Iz vjerskoga života. U crkvi Uznesenja BDM u Novoj Bukovici krstio ga je svećenik Alojzije Stanek. Antun ga pamti kao prvoga svećenika kojega je pobliže upoznao. Od svojih je baka primio prva vjerska iskustva. S njima je molio, pjevao, odlazio na misna slavlja. U roditeljskoj kući nije bilo prevelikoga vjerskog života budući da su Antunovi roditelji tada bili u Partiji. Prvu pričest primio je u polutajnosti u rodnoj župi sv. Martina u Belom Manastiru od pokojnoga Augustina Ljubića, prvoga župnika salezijanca te župe. Krizmu je primio po rukama pokojnoga biskupa Ćirila Kosa. Kasnije se pridružio zajednici mladih pa su uslijedila zajednička hodočašća, druženja. Antun postaje redoviti čitač na nedjeljnim misama. Iako je rastao u salezijanskom okružju, od srednje škole želio je postati isusovac. Družbu je upoznao preko knjiga. Na njega je jako utjecao isusovac Slavko Pavin koji je tada povremeno dolazio u Beli Manastir.

Obrazovanje, redovništvo, svećeništvo. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i opću gimnaziju. Maturirao je 1991. godine. Tada je ušao u isusovački novicijat u Splitu u kojem je ostao do polaganja vječnih zavjeta 1993. godine. Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu od 1993. do 1995. studirao je filozofiju, nakon čega je od 1995. do 1997. djelovao u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu. Ondje je uređivao list katoličkih misija u Francuskoj „Naš glas“. Teologiju je studirao od 1997. do 2001. na zagrebačkom Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Kao bogoslov nekoliko je godina uređivao „Ignacijev put“, glasilo za isusovačke prijatelje i suradnike.
Za đakona je zaređen u jubilarnoj 2000. godini, a za svećenika na svetkovinu sv. Petra i Pavla godinu dana poslije. Oba ređenja bila su u zagrebačkoj katedrali po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Kao svećenik najprije je od 2001. do 2003. djelovao u župi Srca Isusova u Splitu pa od 2003. do 2005. u župi Srca Isusova u Zagrebu. U tom je zagrebačkom razdoblju bio i kapelan i katehet studenata te aktivist u Studentskom katoličkom akademskom centru (SKAC-u). Od 2005. do 2007. polazio je magistarski studij na sveučilištu Lumen vitae u Bruxelesu. Magistrirao je iz katehetike i pastorala nakon obrade problematike duhovnoga praćenja mladih osoba sa željom davanja novih vidika i poticaja duhovnome vodstvu. Po povratku u Hrvatsku od 2007. do 2009. u župi Srca Isusova u Rijeci djeluje kao kapelan, a 2009. postaje član nacionalnoga tima Hrvatske zajednice bračnih susreta i nacionalni crkveni asistent Zajednica kršćanskoga života. Iste je godine upisao doktorski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer pastoral i katehetika. Nakon toga živi i djeluje u zajednici „O. Ante Gabrić“ na zagrebačkoj Šalati kao duhovnik isusovačkih bogoslova skolastika.
Vodi duhovne vježbe i duhovne obnove u raznim hrvatskim krajevima. Godine 2011. objavio je trilogiju duhovnih misli „Biti u vezi“ s dvostrukim nosačem zvuka. Vodi emisiju „Kršćanska obitelj“ na Radio Mariji i piše za „Glasnik Srca Isusova i Marijina“. Surađuje na više internetskih portala. Piše priče za djecu.

Osobno. Godine 2009. u četiri je tjedna prošao srednjovjekovni put sv. Jakova od 1600 kilometara pošavši iz Taizea. Aktivan je u više sportova, najviše u biciklizmu. Hobi mu je proučavanje stranih jezika, dobro govori francuski, engleski i talijanski jezik, a služi se španjolskim, njemačkim i poljskim jezikom.