Božo Lujić

Božo Lujić - svećenik, franjevac Bosne Srebrene, doktor teologije, bibličar, diplomirani germanist, sveučilišni profesor, pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta na zagrebačkom KBF-u, prevoditelj, vodič po Svetoj Zemlji, autor nedavno objavljenih dvaju sveučilišnih udžbenika
Autor: Tanja Baran četvrtak, 20. listopada 2011. u 00:00
LUJIĆ, Božo, svećenik, franjevac Bosne Srebrene, doktor teologije, licencijat biblijskih znanosti, diplomirani germanist, sveučilišni profesor, pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta na zagrebačkom KBF-u, prevoditelj, vodič po Svetoj Zemlji, (Osječak, Odžak, BiH, 11. 11. 1946.)

Odrastanje. Roditelji su mu bili Mato i Manda, djevojački Grgić, i imali su šestero djece: Marka, Maru, Stažiju, Božu, Ivu i Mandu. Živjeli su u Osječku. Mato je umro 1974. godine. Manda se 1992. preselila u Zagreb gdje je do smrti 1994. živjela s najmlađom kćeri Mandom. Otac Mato kao pravi vjernik prikupljao je hranu i slao je u sjemenište u Visoko, za što je dobivao priznanja franjevaca. Komunističke su ga vlasti zato zamalo zatvorile, a i nekoliko je puta izbjegao sigurnu smrt.
Božo je dobio ime po ujaku koji je kao mladić, braneći posavski kraj, bio uhićen i po završetku rata 1945. mučenički ubijen pa iz poštovanja prema ubijenom ujaku Božo nije mijenjao ime ni kod redovničkih zavjeta.
Kršten je u župi sv. Josipa u Gornjoj Dubici gdje je primio i prvu pričest i krizmu.

Redovništvo i svećeništvo. U franjevačkom novicijatu u Kraljevoj Sutjesci bio je od 1966. do 1967. godine, kada je položio prve privremene zavjete. Svečano se zavjetovao 1973., a za svećenika je zaređen godinu dana poslije. Od 1974. do 1976. bio je na pastoralnoj praksi u Dubravama. Zatim je od 1976. do 1979. bio pomoćnik meštra bogoslova pa od 1982. do 1985. gvardijan u samostanu sv. Pavla na Butmiru. Od 1985. do 1988. bio je definitor Provincije Bosne Srebrene. Dekan je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu bio od 1977. do 2000. Dosta je godina držao dobro posjećenu studentsku tribinu u Sarajevu s aktualnim teološkim temama.
Po župama je držao biblijske seminare, bio voditelj duhovnih vježbi različitim staležima. Više od 70 puta vodio je brojna hodočašća i studijska putovanja u Svetu Zemlju i više je godina bio povjerenik za Svetu Zemlju. Nerijetko je sudjelovao na HRT-u u emisiji „Biblija“ te na radiju u tuzemstvu i inozemstvu. Sudjelovao na javnim tribinama s biblijskim temama.

Obrazovanje. Osnovnu školu pohađao je u Donjoj Dubici i Bosanskom Šamcu, a od 1962. do 1966. franjevačku gimnaziju u Visokom. Filozofsko-teološki studij završio je 1974. godine na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Poslijediplomski studij polazio je na Teološkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani, gdje je 1977. magistrirao s temom „Poziv i poslanje proroka Jeremije“ i doktorirao 1982. s temom „Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi“. Posebne biblijske studije nastavio je od 1986. do 1989. na Papinskom biblijskom institutu u Rimu gdje je 1989. postigao licencijat biblijskih znanosti. Godine 1989. i 1990. studirao je biblijsku arheologiju, egzegezu i moderni hebrejski jezik na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu. Od 1980. do 1984. studirao je i diplomirao njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a za odličan je uspjeh tijekom cijeloga studija bio posebno nagrađen.

Posao. Od 1977. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu bio je profesor biblijske teologije i egzegeze, biblijske arheologije i hebrejskoga jezika, a od 1993. predavač je na Katehetskom institutu, na Institutu za teološku kulturu laika i na Institutu za duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu te na Evangeličkom teološkom fakultetu «Matija Vlačić Ilirik». Od svibnja 2005. profesor je na Katedri Staroga zavjeta KBF-a i gostujući profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Školske godine 1992/93. bio je profesor njemačkoga jezika na gimnaziji u Samoboru. Godine 2006. izabran je u znanstveno zvanje znanstvenoga savjetnika u znanstvenom području humanističkih znanosti - polje teologije i grane biblijske teologije. Od 2009. izvanredni je profesor na zagrebačkom KBF-u i aktualni pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta. Voditelj je projekta novoga prijevoda Svetoga pisma s hebrejskoga i grčkoga na hrvatski, u organizaciji Sjedinjenih biblijskih društava i Hrvatskoga biblijskog društva. Sudionik je „Colloquium Biblicuma“ u Beču. Suradnik je u izradi Općega religijskoga leksikona i jedan od prevoditelja važnih biblijskih izdanja. Objavio je knjige: „Život je divna pjesma“ (Sarajevo, 1971.), „Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi“ (Zagreb, 1985.), „Božji tragovi. Biblijska mjesta i događaji“ (Livno, 1996.), „Biblijska promišljanja sadašnjega trenutka“ (Zagreb, 1998.), “Povratak u slobodu ljubavi” (Zagreb, 2000.), „Iskre ljubavi iz evanđelja“ (Zagreb, 2001.), „Drugi - mogućnost ljubavi“ (Zagreb, 2003.), „Starozavjetni proroci“ (Zagreb, 2004.), „Isusova otvorena antropologija“, (Zagreb, 2005.), „Kratki uvod u novozavjetnu poruku“ (Zagreb, 2006.), „Bog među ljudima. Isus Krist rođen za čovjeka“, (Sarajevo/Zagreb, 2009.), „Božja vladavina kao svijet novoga čovjeka. Biblijska teologija Novoga zavjeta“, (sveučilišni udžbenik), (Zagreb 2010.), „Starozavjetni proroci“, (sveučilišni udžbenik), II. prerađeno i prošireno izdanje, (Zagreb 2010.), kao i brojnih članaka i studija u raznim časopisima i novinama. Sudionik je dvadesetak znanstvenih domaćih i međunarodnih skupova. Lujićeva bibliografija ima više od 300 naslova.
Od 1976. do 1982. bio je glavni, a od 1982. do 2000. i odgovorni urednik časopisa „Jukić“. Od 1993. član je uredništva časopisa „Bosna Franciscana“, od 1996. uredništva časopisa „Biblija danas“ i od 1993. do 2000. član uredništva časopisa „Svjetlo riječi“. Pisao je u raznim časopisima i revijama.
Poznavatelj je klasičnih jezika: latinskoga i grčkoga, biblijskih jezika: hebrejskoga, aramejskoga i biblijskoga grčkoga, živih jezika: njemačkoga (studij germanistike), talijanskoga (studij u Rimu), engleskoga i francuskoga. Govori njemački, talijanski i engleski. Piše na njemačkom, talijanskom i engleskom jeziku.
Član je Europskoga teološkog društva, Udruge hrvatskih bibličara (Biblijskoga instituta) te Hrvatskoga biblijskoga djela. Od siječnja 2006. predsjednik je Biblijskoga instituta pri KBF-u u Zagrebu. Od 2006. u organizacijskom je odboru Teološko-pastoralnog tjedna također pri KBF-u.

Osobno. Ljubitelj je književnosti i umjetnosti. Prikupljao je umjetnička djela koja su s bogatom biblijsko-teološkom knjižnicom nestala u ratu. Pronađena je samo jedna neoštećena slika u razrušenoj zgradi sarajevske Franjevačke teologije. To je slika „Prorok Jeremija“, akademskoga slikara Đure Sedera, koju je Božo naručio kada je doktorirao na tome proroku. Ta slika danas krasi naslovnicu autorova sveučilišnog udžbenika „Starozavjetni proroci“.