Domagoj Sajter

Domagoj Sajter - doktor ekonomije, docent na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, član Pokreta fokolara, aktivni suradnik osječke župe sv. Ćirila i Metoda, angažirani laik katolik i ekonomist suradnik u „Prilici“, mjesečnom magazinu „Glasa Koncila“
Autor: Tanja Baran subota, 10. prosinca 2011. u 00:00

Sajter, Domagoj, doktor ekonomije, docent na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, član Pokreta fokolara, aktivni suradnik osječke župe sv. Ćirila i Metoda,  angažirani laik katolik i ekonomist suradnik u „Prilici“, mjesečnom magazinu „Glasa Koncila“ (Slavonski Brod, 10. 4. 1979.)

Odrastanje. Roditelji su mu Nikola i Branka, djevojački Šućur. Otac mu je iz Nove Gradiške, iz klasične austro-ugarske obitelji u kojoj je bila nezamisliva dnevna soba bez glasovira, u kojoj je služinčad imala odvojenu kupaonicu. Majka mu je „tvrda“ Imoćanka, iz obitelji poznate po dobrim gangašima. Zato su Domagoj i njegov četiri godine stariji brat Ivan kombinacija dvaju svjetova. Roditelji su im se upoznali u Zagrebu tijekom studija, a vjenčali su se na Staru godinu 1972. Nakon vjenčanja kratko su živjeli u Novoj Gradišci, a onda su se zbog posla preselili u Županju gdje su i danas.
Domagoj je rođen u Slavonskom Brodu jer Županja nije imala rodilište. Zato se više drži rođenim Županjcem. No, niti u jednom od ta dva grada obitelj Sajter nema nikakve pretke. Branka i Nikola su po završetku studija imali ograničenu mogućnost zapošljavanja jer je Nikola loše kotirao kod ondašnjih vlasti zbog svojih aktivnosti tijekom Hrvatskoga proljeća 1971. Posao i stan na kraju su dobili u Županji, zato su se i preselili u taj gradić. Stanovali su pokraj zgrade Općinskoga suda u kojemu su oboje radili, i preko puta crkve i župnoga dvora. Iza zgrade bilo je dvorište u kojem je Domagoj proveo dobar dio djetinjstva.

Iz vjerskoga života. Kako mu je otac, kao i djed, bio i danas je sudac, nije smio ići javno na misu u Županju. To mu je i izričito rečeno. Zato je cijela obitelj nedjeljom išla na misu, umjesto u crkvu preko puta ceste, u tridesetak kilometara udaljene Vinkovce. No, kada je Domagoj malo porastao, s bratom je krenuo na vjeronauk u Županju. Bio je jako ponosan na to što ide na vjeronauk u istu grupu sa starijim  bratom. Poslije je na vjeronauk išao i sam, no sjeća se kako je uvijek prije nego što je krenuo u župni dvor, pokucao mami na prozor suda. Ona bi izišla na prozor i pogledala lijevo-desno da vidi je li koji od dežurnih udbaša na ulici, pa bi mu rekla ili - pričekaj malo, ili - možeš ići. Onda bi Domagoj prešao cestu i otišao na vjeronauk.
Išao je u tadašnju osnovnu školu „Moša Pijade“. Roditelji su mu namjerno odabrali učiteljicu koja je slovila kao vrlo stroga. Kaže Domagoj da je imao sreću učiti kod učiteljice Eve Balen, jer je ona bila i ostala praktična vjernica. Njegov brat nije bio te sreće pa je bilo problema kada je učiteljici rekao da ne može doći na izviđače jer ima vjeronauk. Obitelj Balen poznavala je Pokret fokolara pa su pozvali obitelj Sajter na susret. Od Domagojeva drugog razreda osnovne škole svi su kao obitelj postali aktivni članovi u Pokretu. Prvo iskustvo Božje blizine Domagoj je, kaže, imao na jednom susretu Pokreta u Bohinju krajem 1980-ih.
Onda je došao rat i potpuno preokrenuo njihove živote. Otac Nikola kao sudac je dobio tzv. „ratni raspored“, odnosno mobiliziran je u Vojni sud koji je osnovan u Osijeku. U početku je odlazio u Osijek nekoliko puta tjedno, a kasnije je ostajao sve duže, i vraćao se samo vikendima. Majka Branka je sa sinovima bila u izbjeglištvu, od Križevaca, preko više različitih mjesta u Zagrebu, do Frankfurta. Nikada se više nisu vratili kući u Županju, jer su se 1992. preselili u Osijek, za Nikolom i njegovim poslom. Branka je još prije bila teško oboljela i otišla u invalidsku mirovinu.

Obrazovanje i posao. Zato je Domagoj u Osijeku dovršio osnovnu školu i 1993. upisao prvu, opću gimnaziju. Nakon mature upisao je Ekonomski fakultet u Osijeku, ne zato što je znao da to želi, nego zato što je znao što ne želi studirati. No, već je pripremajući prvi ispit odlučio zavoljeti ekonomiju. Tada je to bila racionalna odluka, danas je, ističe Domagoj, emocija. Na trećoj godini studija shvatio je da želi raditi na fakultetu pa je počeo temeljitije pripremati ispite, kako bi ostvario visok prosjek ocjena, što je bio preduvjet za status asistenta. Diplomirao je 2002. godine s temom "Globalizacija i ekonomija zajedništva" i otišao u redovitu vojsku. Iskustvo vojske Domagoju je bilo istodobno i neugodno i neprocjenjivo, tamo je dobio širinu - upoznao je ljude iz cijele Hrvatske koji su živjeli neke sasvim drugačije, njemu dotad nepoznate živote. Nakon povratka iz vojske odmah je počeo raditi kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Magistrirao je 2005. s temom „Rano predviđanje poslovnih poteškoća banaka u Republici Hrvatskoj“, a doktorirao 2008. s temom „Ekonomski aspekti stečaja i restrukturiranja u stečaju“. U zvanje docenta izabran je krajem 2010. godine. Posao mu se većim dijelom svodi na pripremu i izvođenje nastave, ispita i kolokvija, a, na njegovu žalost, manjim dijelom na istraživački, znanstveni dio. Na više se mjesta usavršavao, objavio je više znanstvenih i stručnih radova, nekoliko je puta nagrađivan. Služi se engleskim, talijanskim i njemačkim jezikom.

Obitelj. Godine 2004. oženio se s Blankom, Osječankom rođenom u obitelji Milohnoja, koju je upoznao tijekom studija. Toga dana kada je položio zadnji ispit na fakultetu, zaprosio ju je i zaručili su se. Blanka je završila Pravni fakultet i zaposlila se 2002. godine kao sudska savjetnica na Općinskom sudu u Vukovaru. Godine 2006. dobili su sina Matu, a 2009. kćer Mariju.

Laički angažman u Crkvi. Od 1999. godine Domagoj svira gitaru i pjeva u zboru na večernjoj misi u osječkoj župi sv. Ćirila i Metoda. Od 2008. suradnik je u rubrici „Ekonomija“ u „Prilici“ – Mjesečnom magazinu Glasa Koncila. Župni je suradnik i pomaže u raznim župnim aktivnostima. Animira skupinu bračnih parova, sastaju se svaka dva tjedna.

Osobno. U slobodno vrijeme amaterski se bavi fotografijom. Izlagao je na dvadesetak domaćih i stranih izložbi, na nekima od njih dobio je nagrade. Svira. U zadnje se vrijeme prebacio s električne na bas gitaru.