Dragutin Siladi

Dragutin Siladi - urednik i komentator televizijskih prijenosa misa u Religijskom programu Hrvatske televizije, magistar teologije, angažirani vjernik laik
četvrtak, 20. rujna 2012. u 00:00

SILADI, Dragutin, urednik i komentator televizijskih prijenosa misa u Religijskom programu Hrvatske televizije, magistar teologije, angažirani vjernik laik (Prelog, 17. 3. 1962.)

Odrastanje. Iako je rođen u Prelogu, Dragutinovo je međimursko porijeklo vezano uz Kotoribu u kojoj je od ranije živjela njegova obitelj, roditelji Andrija  i Anica Siladi. Dvije i pol godine prije Dragutina dobili su kćer Nevenku, danas sutkinju Trgovačkoga suda. Kada je Dragutin imao godinu dana, preselili su se na zagrebačke Gornje Svetice, nedaleko od stadiona nogometnog kluba „Dinamo“. U Zagrebu se obitelji Siladi 1963. rodilo treće dijete kći Ljiljana, komercijalistica u „Tekstilprometu“. S Dragutinovih trinaest godina preselili su se u na Trešnjevku, na trinaesti kat novoizgrađenog nebodera u ulici Braće Domanny. Dragutin ističe da je imao lijepo, bezbrižno i razigrano djetinjstvo, da je uvijek imao dobro društvo i u Zagrebu, i u Kotoribi u kojoj je provodio praznike kod djeda Stjepana i bake Katarine Trstenjak. Ističe da je imao sreću što je bio voljeno dijete, što su ga roditelji te baka i djed naučili moliti, što su vjeru prakticirali i usadili mu je u dubinu srca.

Iz vjerskoga života. Jedno je vrijeme bio ministrant u župi Gospe Lurdske u kojoj je primio prvu pričest. Uvijek je bio okružen mnoštvom izvrsnih svjedoka vjere što mu je, kaže, bila velika milost. Na Knežiji je u župi Marije Pomoćnice susreo nasmijane salezijance koji su ga oduševili i privukli. Kod salezijanaca je primio sakrament potvrde, te se svirajući gitaru ubrzo uključio u animiranje misa za mlade, kao i na studentski vjeronauk. Oduvijek je, uvjeren u Božje postojanje, vodio polemike s neistomišljenicima, no životno iskustvo Božje prisutnosti nije imao do svoje osamnaeste godine. Tada mu se u dušu utisnulo mistično iskustvo koje ga je još više učvrstio u vjeri. U to se vrijeme Dragutin pitao: „Bože, postojiš li uistinu? Jesi li uistinu živ? Mnogi te niječu. Javi mi se! Vjerujem u te, no daj mi i neki posebni znak svog postojanja.“ Jedne noći u snu je osjetio silan prodor energije svjetlosti kroz svoje tijelo, mislio je da će umrijeti. Znao je da je dobio ono što je tražio, ali ipak je to tada za njega, kaže, bilo prejako iskustvo. Šutio je o tome, to je bilo Božje i njegovo. Od tog je trenutka još jače svjedočio za Boga, u školi, u vojsci, u crkvi, svugdje.

Obrazovanje. Osnovnu je školu u Zagrebu završio 1977. godine. Zatim je upisao Ekonomski školski centar u Dobojskoj ulici u Zagrebu. Nakon dvije godine prebacio se u Kemijski školski centar. Nakon mature 1981. bezuspješno je želio upisati Pedagošku akademiju. Zato je upisao Fakultet šumarstva - drvno-tehnološki smjer misleći da bi se na tom studiju mogao ostvariti. Najprije je pošao na odsluženje vojnog roka u Skopje. Po povratku je polazio semestre, polagao ispite. Na drugoj si je godini postavio ozbiljno pitanje: „Drago, što ti radiš ovdje?“ S vremenom je shvatio da je promašio studij. Njegove želje i čežnje srca bile su drugdje. Želio je studirati teologiju, teološki upoznati Boga. Napravio je životni rez što ga je koštalo najprije vojnog nadosluženja. Tri je mjeseca morao kopati kanale po slunjskim brdima. S 22 godine svoje je misli usmjerio k salezijancima. Razmišljao je o svećeničkom zvanju, premda mu je katehet don Vinko Kraljević proročki rekao: „Drago, ti si dobar i kao laik. Bogu i Crkvi možda ćeš biti korisniji kao laik.“ Zbunila ga je don Vinkova ozbiljnost i neoduševljenje i taj govor nije uzeo ozbiljno kao Božji znak ili govor. Zato je ušao sam u strukturu, prihvatio je pravila i salezijanski duh, zavolio je don Bosca. Tada još nije bilo prava javnosti za vjeronauk u školi i drugih mogućnosti zapošljavanja vjernika laika. Nakon dvije godine studiranja na KBF-u, otišao je godinu dana u novicijat u zagrebački Podsused, zatim je nastavio s trećom godinom studija, te je nakon nje postao asistent novacima u Podsusedu. Zatim je na godinu dana otišao u Genzano di Roma, gdje je nastavio s pedagoškom praksom u velikom salezijanskom oratoriju te je učio talijanski jezik. S vremenom je izgubio radost služenja Bogu u veselju. Sve je više shvaćao da mu je mjesto i posvećenje u laičkom životu. Po povratku iz Rima tražio je godinu dana života izvan strukture. Nastavio je sa studijem, razmišljao  o svojem mjestu pod suncem, o svojem zvanju. Uz puno muke, razgovora, duhovnog vodstva, molitve, čitanja, donio je odluku da će za Gospodina raditi kao laik. Sve mu je u trenutku postalo jasno. Diplomirao je 1992. godine.
Godine 2000. upisao je magisterij na KBF-u u Zagrebu, na liturgijsko-pastoralno-katehetskoj teologiji koje je uspješno obranio u rujnu 2012. Naziv magistarskog rada je: „Sredstva društvene komunikacije u pastoralnom djelovanju Crkve u Republici Hrvatskoj“.

Posao. Dragutin je najprije radio kao vjeroučitelj u Školi za zdravstvene tehničare. Godine 1996. prešao je na HRT u Program religijske kulture koji je osnovao o. Tonči Trstenjak. Program je polako stasao te je trebao nove obrazovane i stručne ljude. Zaposlen je na mjestu urednika televizijskih prijenosa misa i komentatora. Vodio je i nekoliko emisija „Razgovora s teologom“, a tri je godine bio i urednik emisije za mlade „Smjerokazi“. Godinama je bio televizijski urednik festivala Uskrs festa. Uz to što uređuje prijenos mise, urednik je i „Uvoda u misu“, odnosno „Portreta Crkve i mjesta“ koji ide neposredno prije mise kao kratka reportaža o sredini iz koje se prenosi euharistija. Nakon 16 godina rada na HTV-u Dragutin iza sebe ima oko 700 televizijskih prijenosa misa od kojih izdvaja televizijske prijenose susreta s papom Ivanom Pavlom II.: susret s mladima u Postojni 1996., prijenos mise iz Sarajeva 1997., iz Osijeka 2004., te prijenos susreta bdjenja mladih s papom Benediktom XVI. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 2011. godine. U posljednje je vrijeme komentator Križnog puta iz Koloseja na Veliki petak, uz sukomentatora o. Daria Tokića. Televizijskim prijenosima misa iz različitih biskupija i župa diljem Lijepe naše, a ponekad i šire Dragutin sa suradnicima omogućuje da bolesni, stariji i nemoćni vjernici sudjeluju u euharistijskom slavlju. Sam prijenos mise, ističe Dragutin, svojevrsna je umjetnost ovisna o mnogo čimbenika, počevši od samog predvoditelja mise, od pjevača, od redatelja, kamermana, nadalje.

Obitelj. Godine 1993. oženio se Zagrepčankom Jagodom, rođenom 1965. u obitelji Kolarek. Ona je diplomirana pedagoginja zaposlena u Osnovnoj školi Ksavera Šandola Gjalskog u Zagrebu. Imaju troje djece: Mariju, rođenu 1994., Mihaela rođenog 1997. i Magdalenu, rođenu 2002. Najveći dio skrbi za obitelj, priznaje Dragutin, iznosi njegova supruga jer je on  po naravi posla puno na putu. 

Vjernički angažman u Crkvi.
U Crkvi je angažiran od svojih ministrantskih dana. Puno je godina s prekidima vodio Zbor mladih „Zajednica mladih s Knežije“. Pjevali su na misama za mlade i na drugim svečanostima. S vremena na vrijeme nastupili bi i na Uskrs-festu. Godine 1996. izdali su nosač zvuka „K izvoru života“ s Dragutinovim autorskim pjesmama. Godine 2000. objavljeno je reizdanje. Od 2000. godine bio je glazbeni ravnatelj „Don Bosco- festa“ koji je pokrenuo salezijanac Vitomir Zečević. Svake godine producirano je dvadesetak novih pjesama na temu don Bosca i Marije Pomoćnice. Za festivalske je potrebe u šest godina napisao više od dvadeset pjesama. Nakon toga se povukao. Planira napraviti kompilaciju autorskih pjesama na dva, tri nosača zvuka.
U svojoj župi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji u više mandata obnaša službu pastoralnog vijećnika te je član liturgijskog podvijeća.

Osobno. Dragutin ističe da voli svoju obitelj, ženu, djecu, voli pjesmu, poeziju, društvo, dobro rasploženje. Voli i svirati. Gitaru svira od svoje desete godine, od srednje škole svira i harmoniku i usnu harmoniku. Voli pročitati dobru knjigu, osobito teološku literaturu. Voli prirodu, trčanje, plivanje, biciklizam, brzo hodanje, voli osamu i mir, trenutke tišine s Bogom. Nastoji biti povezan s Bogom cijeloga dana, makar u kratkim strelovitim molitvicama, koje su mu najdraže. Navečer se u obitelji Siladi zajednički moli. Kada su svi kod kuće zajedno mole i preko dana. Dragutin ističe da je zahvalan Gospodinu na svemu,  i da i ubuduće planira živjeti po poticajima iz psalama: „Moja će duša za njega živjeti, potomstvo moje se njemu klanjati!“ (Ps 22) i „Dok me bude, Bogu svom ću pjevati!“ (Ps 146).