Hrvoje Josip Bišćan

Hrvoje Josip Bišćan - novinar Hrvatskoga katoličkog radija, apsolvent teologije, član Zajednice Molitva i Riječ
Autor: Tanja Baran četvrtak, 28. ožujka 2013. u 09:28

BIŠĆAN, Hrvoje Josip, novinar Hrvatskoga katoličkog radija, apsolvent teologije, član Zajednice Molitva i Riječ (Zagreb, 25. 2. 1977.)

Odrastanje. Na svojem srednjem (krsnom) imenu zahvaljuje ocu Želimiru, a na svojem rođenju i njemu i majci Slavici, rođ. Žgela. Desetak godina prije njegova rođenja obitelj Bišćan je u Zagreb došla iz Slavonskoga Broda, s dvoje djece Blankom i Majom, a treća je sestra, Jasna, rođena u Zagrebu vrlo brzo nakon njihova preseljenja u hrvatsku metropolu. Roditelji su im se vjenčali u Slavonskom Brodu godine 1963. i ove godine slave zlatni jubilej. Sestre su udane pa Hrvoje Josip ima osam nećaka i nećakinja, od kojih najstariji ima dvadesetčetiri, a najmlađi sedam godina.

Prvih sedam godina njegova života šestero je Bišćana živjelo u manjem stanu u Gajnicama u kojima je krenuo u prvi razred. U drugi razred upisan je u Osnovnu školu Ivana Meštrovića na Jarunu, kamo su doselili i gdje je živio sve do ženidbe 2008. godine. Roditelji su mu bili zaposleni, ali često su vikendom znali poći u prirodu ili k baki, ili ga je tata vodio na igralište.

Vjerski život. Sve je sakramente primio u redovitoj dobi, rado pohađajući vjeronauk kod pokojne s. Fortunate i don Ante Vasilja, ministrirajući i čitajući na misnim slavljima u župi. Djetinjstvo mu je bilo obilježeno igrom ispred zgrade te odlaskom k salezijancima u malu crkvu Duha Svetoga na Jarunu. Oni su ga naučili da se u svakoj crkvi osjeća kao kod svoje kuće, s obzirom na to da su njihova vrata uvijek bila otvorena, ponekad i do ponoći. Zato mu je bilo prirodno, još 1990.-ih godina sudjelovati u salezijanskoj formaciji za animatora i njihovim susretima za mlade, među ostalim u organizaciji Salezijanske olimpijade 2003. godine.

U trećem razredu srednje škole sudjelovao je na seminaru koji su u župi vodili članovi Zajednice Molitva i Riječ. Prihvaćajući srcem što je učio i slušao u Zajednici, dogodilo se da je tamo godinama bio i svojevrsni koordinator rada s mladima, često rješavajući i složena tehnička pitanja, odnosno snimajući i obrađujući audio i vizualne materijale. Sudjelovanje u životu i radu Zajednice pomoglo mu je iskusiti Božju ljubav i dobrotu, pa je i danas povezan s tom zajednicom. Formacija u Zajednici učvrstila ga je u crkvenosti, ali i u sigurnosti da ga Bog uvijek i svugdje ljubi i prati te da je pozvan pomoći ljudima da to iskuse. Zato se uključio i u pisanje članaka i izdavanje časopisa „Hrabri glas“, što je u Zajednici potaknuo prof. Tomislav Ivančić. Časopis je ubrzo prerastao u Hagio.hr, koji izlazi i danas, ali trenutačno bez Hrvojeva doprinosa.

Obrazovanje. Kao član prve generacije učenika iz građanstva, srednjoškolsko obrazovanje završio je godine 1995. u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji koju su tada na zagrebačkoj Šalati vodili oci isusovci. Upisao je i apsolvirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a tema diplomskoga rada mu je „Robert Schuman – budući blaženik Katoličke crkve“.

Posao. Beatifikacija Majke Terezije u listopadu 2003. godine bila mu je prvi zadatak koji mu je povjeren u angažmanu na Hrvatskom katoličkom radiju, na kojem je i danas u statusu honorarnoga suradnika vjerske redakcije. Na tom je poslu do sada načinio više intervjua, stotine priloga s terena, posebno uoči i za vrijeme Papina pohoda Hrvatskoj 2011. godine te niz autorskih emisija uoči taizéovskoga susreta u Zagrebu krajem 2006. godine. Dva do tri puta tjedno uređuje vijesti iz života Crkve, a urednik je i tjedne emisije „Radiopress“ koja prati katolički tisak. U ovoj Godini vjere radi i ciklus tjednih emisija subotom „Vjera moja nosi me“ u kojoj se objavljuju svjedočenja slušatelja o vjeri.

Godine 2004. godine izvještavao je sa Srednjoeuropskoga katoličkog dana u Mariazellu, godinu dana kasnije sa Svjetskoga dana mladih u Kölnu, iz Rima 2006. sa Svjetskog susreta pripadnika crkvenih pokreta s papom Benediktom XVI. i 2011. s beatifikacije Ivana Pavla II. te 2012. godine sa Svjetskoga susreta obitelji u Milanu.

Obitelj. Na Hrvatskom katoličkom radiju upoznao je suprugu Mislavu, rođenu Palić, koja od 2004. radi u redakciji kulture, a po zvanju je profesorica filozofije i hrvatske kulture. Vjenčali su se 2008. u župnoj crkvi sv. Mihaela u Dubravi, godinu dana poslije dobili su kćer Mirtu, a početkom ove godine i Luciju. Na misna slavlja najčešće idu u župnu crkvu.

Laički angažman u Crkvi. Od 1999. do 2004. bio je pastoralni vijećnik župe Duha Svetoga na Jarunu, poslije toga je godinu i pol uređivao „Žive krugove Crkve“ koje je izdavala Zagrebačka nadbiskupija u pripremi svoje Druge sinode,  U vrijeme kada je povjerenik za crkvene pokrete u Nadbiskupiji bio vlč. Andrija Vrane, bio je i član Velikog vijeća pokretâ te je surađivao u brojnim inicijativama i susretima.

Osobno. Nevezano uz posao, i privatno voli pratiti kako se kršćanske vrednote doživljavaju u javnosti, zato i izvan posla pođe na zanimljive tribine. Rado čita i vjerski te sportski tisak. Raduje ga nađe li vremena za hakl na košarkaškom terenu, s prijateljima voli poći na kraći izlet. Vrlo često ga se po lijepom, a i ne baš lijepom, vremenu može vidjeti na biciklu. Obiteljske vrednote su i njemu i njegovoj obitelji veoma važne, pa su se svi uključili u program obiteljskog obogaćivanja u istoimenoj udruzi.