Mladen Milić

magistar filozofskih znanosti, doktorand na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Autor: Tanja Baran/Laudato Photo: privat utorak, 22. listopada 2013. u 11:27

MILIĆ, Mladen, magistar filozofskih znanosti, doktorand na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Našice, 31. 10. 1980.)

Odrastanje. Odrastao je u Beničancima, selu blizu Donjeg Miholjca, koje, unatoč naftnom bogatstvu, nikad nije postalo drugi Kuvajt. Roditelji Karlo i Mira odmalena su ga vodili u crkvu sv. Ilije proroka. Kršten je na blagdan prvoga hrvatskog sveca Nikole Tavelića 14. studenoga i dobio je krsno ime Nikola. S obitelji je bio vezan uz župu sv. Grgura u Šljivoševcima. Zrno vjere, posijano od Gospodina, obitelj je uzgajala i brinula se za njega baš onako kako se to, ističe Mladen, radi u Slavoniji – tradicionalno, tiho, lijepo. Uz liturgiju i lijepe pučke pobožnosti, prožete stoljetnim običajima, u kojima se Boga slavi radujući se njegovim darovima i ponekad tugujući nad životom koji zna biti okrutan do neprepoznatljivosti. Vjeru je primao tradicionalno i polako pa je naučio kamo se može i treba vratiti, ako se slučajno iz Crkve udalji. Mladen je kao najmlađe dijete Milićevih odrastao uz svoje dvije starije sestre. Najčešće ga je čuvala baka. I, budući da je bila gotovo slijepa, očekivala je da joj unuk već s četiri godina čita nešto iz Glasa Koncila ili da joj sa šest godina čita neku knjigu Marije Jurić Zagorke.

Iz vjerskoga života. Mladenov vjerski odgoj uvijek je bio obogaćivan čitanjem vjerskoga tiska i knjiga. Ističe da nije bilo važnijih vjerskih novina koje nisu stizale u njegovu obitelj: Glas Koncila i famozni don Jure, svi brojevi Malog koncila od samoga početka s nezaobilaznim rubrikama Blaža i Lukave puščice, zatim Kana, Veritas,… Kod druge bake čitao je Glasnik Srca Isusova i Marijina. Knjige poput „Priroda govori o Bogu“ Živka Kustića, kao i priče spisateljice Berith, prelistavao je mnogo puta. Vjeronauk je polazio u crkvenoj sakristiji, a od 1990. vjeronauk u školi. Župnik Stjepan Podboj oduševio ga je svojom otvorenošću prema djeci i mladima, s gitarom u ruci i vedrinom koja se ne može ne primijetiti. Briga za ministrante, kojima se Mladen pridružio od drugog do osmog razreda osnovne škole, bila je uistinu poticajna. Pogotovo u ratnim godinama. Mladenovu je župu rat, srećom, zaobišao, ali je bio dovoljno blizu da se neprestano strahuje. I moli za mir i slobodu.

Obrazovanje. Osnovnu školu „Matija Gubec“ završio je u Magadenovcu, a onda je pošao u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagreb. Stasao je u sjemeništu na Šalati, podno zvjezdarnice, uz odgojitelje oce isusovce i profesore koji su se trudili oko dječaka koji bi radili sve drugo, samo ne bi učili. Na Šalati je proživio vrijeme rasta u mudrosti i milosti, stekao je prijatelje za cijeli život, išao na natjecanja iz grčkog i latinskog. Sve je to vodilo prema studiju teologije. Mladen je maturirao 1999. i upisao teologiju u Đakovu. Diplomirao je 2003. godine i postao prof. Milić. Iste godine upisao je poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove na zagrebačkom Jordanovcu. Magistrirao je 2011. s temom „Drama ateističkog humanizma. Analiza Nietzscheova nihilizma i njegovo vrjednovanje unutar postmoderne“. Sada piše doktorski rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Posao. Od godine 2004. godine radio je kao vjeroučitelj u Vinkovcima, Vukovaru i Osijeku, a nakon toga kao asistent na Katedri filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

Obitelj. Oženjen je Martinom, otac je dvojice sinova: Dominika i Rafaela. Sa suprugom provodi težak zadatak: tvrdoglavost svojih sinova žele pretvoriti u upornost. Žive u Tenji, u Župi sv. Ane.

Laički angažman u Crkvi. Uz profesionalni angažman, Mladen surađuje u župnom i dekanatskom pastoralu, najčešće radi s bračnim parovima i zaručnicima.

Osobno. Citat Dostojevskog: „Ne mogu ja umjesto 'Podaj sve!' dati samo dvije rublje, a umjesto 'Pođi za mnom!' ići samo na nedjeljnu liturgiju.“