Niko Bilić

Niko Bilić - svećenik, redovnik Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, doktor znanosti, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, pisac, glazbenik, svećenik na internetu
Autor: Tanja Baran četvrtak, 10. svibnja 2012. u 00:00

Bilić, Niko, svećenik, redovnik Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, doktor znanosti, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, pisac, glazbenik, svećenik na internetu (Zagreb, 4. 11. 1967.)

Odrastanje. Rođen je na zagrebačkom Svetom Duhu od oca Mateja Bilića, pokojnoga od 2003., i majke Ane, koja je svojega muža, posebice u njegove zadnje dvije mučeničke godine, njegovala s ljubavlju. Ona živi u središtu Zagreba, u blizini bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Bračni par Bilić upoznao se u Zagrebu gdje su oboje već bili radili i gdje su pred Bogom uzajamno rekli “da” na vjenčanju 1964. godine. Pravi je dragulj bio pronaći izvorni upis o tome u župnom uredu Bezgrešnoga Srca Marijina na Jordanovcu gdje Niko djeluje. Njegov je stariji brat vrijedan otac i dugogodišnji “Končarevac” za kojega Niko s ponosom voli reći da je proizveo novi zagrebački tramvaj, a mlađi mu je brat liječnik i profesor, dobričina koji pomaže ljudima u vrlo teškim bolestima.
Iz vjerskoga života. Nikini dječji dani uvelike su bili vezani uz “Palmu” – baziliku i nacionalno svetište Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, koje od početaka vode oci isusovci. Osobit mu je doživljaj kao ministrantu bio susresti biskupa Miju Škvorca dok je vodio obrede vazmenoga trodnevlja, jer je veoma prijateljski pristupao malim službenicima oltara. Niko je volio ministrirati čuvenom ispovjedniku o. Ivanu Kukuli. U njegovoj je prisutnosti Niko počeo razmišljati o duhovnom zvanju.

Obrazovanje.
Završio je današnju Osnovnu školu bl. Ivana Merza. Srednju školu pohađao je na zagrebačkoj Šalati kao sjemeništarac Družbe Isusove. Živio je na Fratrovcu u sjemeništu “Augustin Bea”. U to se doba svaki razred polagao i u državnoj školi. Rodnoj župi Niko je i u to vrijeme pomagao kao suradnik dugogodišnje katehistice časne sestre Marijele. Maturirao je 1986. godine. U njegovom vjerskom rastu važnu je ulogu imao duhovnik u sjemeništu, sada pokojni o. Stjepan Kuzmić koji je nadaleko bio omiljen i cijenjen kao pučki misionar. Kao što je u Družbi Isusovoj običaj, Niko je studirao u više navrata. Na zagrebačkom Jordanovcu bio je u prvom naraštaju studenata filozofije na tada novoosnovanom Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, nastavljaču bogate isusovačke tradicije, zaslužne za mnoga svećenička zvanja. Magisterij i doktorat iz teologije postigao je na Teološkom fakultetu Sveučilišta Franje Leopolda u Innsbrucku, svjetski poznatom po profesoru Karlu Rahneru. Za uspješan završetak studija Niko posebno zahvaljuje mentoru prof. dr. Georgu Fischeru, vrijednom subratu isusovacu, s kojim je Niko kasnije izdao glazbeni CD s psalmima – na engleskom, njemačkom i hebrejskom jeziku. Za magisterij je pisao o apokaliptičkoj nadi kod proroka Danijela, a za doktorat o starozavjetnoj pozadini na kojoj je nastao čuveni pogled na Probodenoga u Ivanovu evanđelju. Zato Niko voli reći da je pisao doktorat o Srcu Isusovu.

Redovništvo i svećeništvo. U novicijat Družbe Isusove primljen je na Manušu u Splitu. Uz odobrenje poglavara vječne je zavjete položio 1989. godine. Zatim mu je, osim studija u gotovo ratnom vremenu, vrlo važan bio rad sa zborom mladih „Oaza“ uz koji su nastale Nikine do danas žive skladbe kao „Tajna vjere“ i prepjev „Bože, smijem li?“. Za đakona  je zaređen po rukama subotičkoga biskupa Ivana Penzeša na zagrebačkom Jordanovcu 1998. godine. Bilo je to prigodnoj svečanosti zaziva Duha Svetoga na početku akademske godine, budući da su se u ono doba u isusovačkomu kolegiju redovito školovali subotički bogoslovi. Sveti red prezbiterata Niko je primio u zagrebačkoj prvostolnici 26. lipnja 1999. od kardinala Josipa Bozanića.

Posao. Niko djeluje kao docent na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove te nastavlja dugogodišnji rad dr. Adalberta Rebića pa predaje i na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Na poziv rektora Nacionalnoga svetišta Majke Božje Bistričke Zlatka Korena od Uskrsa 2007. redoviti je propovjednik u Mariji Bistrici, a redoviti je suradnik i na Obiteljskoj ljetnoj školi u Zagrebu. Povremeno održava duhovne vježbe. Pomagao je u izdavačkoj djelatnosti Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove u vremenu kada su svjetlo dana u novom ruhu ugledali „Duhovni velikani“ o. Josipa Antolovića i opsežna knjiga „Isus – Spasitelj“ iz ostavštine biskupa Škvorca. Iz vremena kada je bio duhovnik studenata potječe prvi oblik njegove internetske stranice koja je aktivirana kao „Duhovni kutak FFDI-a“. Ta se stranica poslije razvila u bazu na kojoj se može pronaći gotovo sve što o. Niko radi. Zahvaljujući dobrim ljudima koji su mu pomogli, stranica je u novoj verziji ponovno dostupna na novoj adresi www.amdg.eu. Zbog dugogodišnje prisutnosti u virtualnom svijetu interneta, Niko upozorava na vrijednost i potrebu osobnih susreta, koji daleko više pokazuju pravo stanje duše.
Široj javnosti Niko je poznat po nastupima s temama iz Svetoga pisma na Hrvatskom radiju i televiziji te na Radio Mariji. Pomagao je u velikom projektu dr. Danijela Miščina „U potrazi za svetim“ koji obuhvaća i cijelu dokumentarnu TV-seriju. Izdao je tri knjižice s biblijskim razmatranjima: „Vjeruj i živi“ (2001.), „Nauči nas“ (2004. - ujedno audio-knjiga), te „Molitveni predah“ (2010.). U pripremi je njegova opsežnija zbirka suvremenih biblijsko-teoloških eseja pod nazivom „Jezik Crkve“.

Izdvojeno