Sonja Tomić

Sonja Tomić - književnica, prevoditeljica, ilustratorica, urednica i voditeljica radijskih emisija, autorica nedavno objavljenih „Slikopriča“ i dijela „Katoličke enciklopedije za djecu“
Autor: Tanja Baran nedjelja, 20. studenog 2011. u 00:00
TOMIĆ, Sonja, književnica, prevoditeljica, ilustratorica, urednica i voditeljica radijskih emisija (Dubrovnik, 29. 5. 1947.) 
 
Odrastanje. Sonjina majka Danica Romac, rođena Pivčević, potomkinja je poljičkih knezova, porijeklom iz Gata (nekoć Poljička republika). Početkom rata suprug Ivan joj je umro, a sin Nikola otišao je s vojskom. Nakon pokolja u Gatima 1943. godine, udovica je s kćeri Sonjom pobjegla u Dubrovnik gdje je živjela do smrti. Godine 1945. teško je proživjela Sonjinu bolest i smrt. Dvije godine poslije, nadajući se braku, rodila je treće dijete, djevojčicu kojoj je dala ime pokojne kćeri. No zaručnik ju je ostavio. Ona se zaposlila na dubrovačkoj željeznici te je dojenče satima samovalo i plakalo. Stariji bračni par, Marija i Rudolf Dobrdjalić, svakodnevno su šetajući čuli plač i propitkivali su se o djetetu. Ubrzo su susreli uplakanu ženu. Morala je u bolnicu, a nije imala kamo s djetetom. Oni su ga uzeli, no kako se Daničino liječenje otegnulo na mjesec i pol dana, dijete ju je zaboravilo. Marija i Rudolf ponudili su da budu Sonjini roditelji, a da je se majka ne mora službeno odreći. Poočim Rudolf umro je 1959., pomajka Marija 1981., a te iste godine umrla je i Sonjina majka Danica. Prvih sedamnaest godina života Sonja je živjela u Dubrovniku. Sa šest godina, 1953., krenula je u osnovnu školu, paralelno i u baletnu, ali ju je zbog slabovidnosti u četrnaestoj godini morala napustiti. Kao svojevrstan nadomjestak doživjela je učenje klavira. Godine 1962. krenula je u gimnaziju i nakon tri završena razreda 1964. odselila se s pomajkom u Zagreb, gdje je maturirala u V. gimnaziji 1965. godine. 
 
Iz vjerskoga života. Kao nedonošće za koje se mislilo da vjerojatno neće preživjeti krštena je 2. lipnja 1947. u bolničkoj sobi za rodilje. Prvu pričest primila je u osmoj godini u crkvi sv. Vlaha, gdje je u desetoj godini po tadašnjem dubrovačkom biskupu Pavlu Butorcu primila i sakrament potvrde. Pjevala je u crkvenom zboru kod isusovaca, kamo su je s tri godine odveli adoptivni roditelji. Ondje se za nju brinula majka trojice isusovaca, Dragica Weissgerber, a od desete godine i duhovnik o. Petar Galauner. Kako je veliki dio dana boravila u sjemenišnoj zgradi i crkvi, taj je prostor voljela kao drugi dom. Znala je napamet veći dio latinske mise i silno je željela ministrirati, što u to doba djevojčicama nije bilo dopušteno. 
 
Obrazovanje. Od malena su je zanimali strani jezici, matematika, glazba, slikarstvo, medicina i književnost pa joj je bilo teško izabrati studij. U jesen 1965. upisala se na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu. Na trećoj godini prihvatila je posao profesorice matematike i fizike u redovničkoj ženskoj gimnaziji Marianum i paralelno je nastavila studij, a usput se upisala i na Filozofsko-teološki institut (obranila diplomski rad Odgoj djeteta kroz priču i pjesmu). Pišući diplomski rad na PMF-u shvatila je da život ne želi posvetiti matematici. Nakon Marianuma predavala je fiziku na muškoj gimnaziji kod otaca konventualaca na Svetom Duhu, a kada je ta gimnazija bila pripojena onoj na Šalati, na poticaj supruga Stjepana, odlučila se za studij hrvatskog i njemačkog jezika i književnosti (oboje kao A predmet; diplomirala 1981.). Tijekom toga studija udaljila se od Crkve. Tražila je Boga u istočnjačkim praksama, ali ga nije našla. U strahu za mužev život pošla je 1986. na seminar dr. Tomislava Ivančića. Vratila se u Crkvu i odlučila temeljito upoznati Božju riječ. Upisala se na petogodišnji studij teologije i, opet uz posao, prevođenje, pisanje, ilustriranje i kućanstvo, diplomirala 1994. 
 
Posao. Nakon 1981. predavala je njemački u PPOC-u, hrvatski u OŠ na zagrebačkoj Knežiji, hrvatski za strance i njemački jezik u Centru za strane jezike Vodnikova, matematiku na njemačkom jeziku u jezičnoj, tj. XVIII. gimnaziji, te njemački na KBF-u (na Katehetskom institutu prvim trima godinama i bogoslovima dva tečaja). Paralelno je prevodila knjige s njemačkoga jezika (s područja prirodnih znanosti, sociologije i teologije, ali i beletristiku), pisala i ilustrirala. Kada je 1994. godine primljena u Društvo hrvatskih književnika, napustila je nastavu i učlanila se u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika. Otada objavljuje pripovijetke i pjesme (neke su i uglazbljene) po časopisima za djecu i katoličkim i svjetovnim, zbirke pripovjedaka i pjesama, mini-romane, hagiografije za djecu i slikovnice. Uvrštena je u lektiru, jednu antologiju, nekoliko izbora i zbornika. Od 1997. na HKR-u uređuje i vodi tri emisije za djecu, a od 2009. jednu za odrasle na Radio Mariji. Iste je godine primljena i u DHK Herceg Bosne. 
 
Obitelj. S književnikom i teologom Stjepanom Tomićem vjenčala se 26. 12. 1970. U samom početku braka htjeli su usvojiti dvoje djece (a šestero roditi), no zbog slabijega materijalnog stanja socijalna ih je služba odbila. Usprkos željama do trudnoće nije dolazilo pa su zaključili da je to Božja volja.
 
Laički angažman u Crkvi. Župljanka je župe sv. Petra u Zagrebu, gdje prema potrebi čita i pjeva. Na Kaptolu 9 (franjevci) više od deset godina vodila je katekumene i nedjeljom radila u kuhinji za siromahe. Godine 2002. zavjetovala se u FSR-u uzevši ime brat Jakoba, animira grupu Betanija. Pomaže suprugu koji vodi Biblijsku grupu. Za izdavača Stella maris radi na knjigama duhovnog sadržaja. 
 
Osobno. Proučava živote svetih ljudi. Jedna od najvećih želja joj je bar sve hrvatske službenice i sluge Božje, blaženike i svece pripovijetkama i mini-romanima približiti djeci, kao i one koji su najpoznatiji u drugim narodima. U molitvi se utječe najviše Isusu, potom Duhu Svetom i Mariji Majci Lijepe Ljubavi, a onda Ocu nebeskom. Od svetih uzora osobito cijeni Tereziju Avilsku, Ivana od Križa, Tereziju Franjku od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, Giovannu Berettu Molu i Angelusa Silesiusa. Raduje se dijelu godine koji provodi u Žumberačkom prigorju na Miranjcu (između Slavetića i Krašića), gdje u prirodi piše i ilustrira.