Stjepan Tomić

Stjepan Tomić - književnik, magistar znanosti, teolog, novinar, urednik
Autor: Tanja Baran petak, 20. travnja 2012. u 00:00

Tomić, Stjepan, književnik, magistar znanosti, teolog, novinar, urednik (Donji Kladari, 10. 1. 1943.)

Odrastanje. Stjepanov otac Petar Tomić i majka Anđa, rođ. Perković nakon vjenčanja 1941. godine živjeli su u suprugovim rodnim Donjim Kladarima u Bosanskoj posavini. Godine 1945. dobili su drugoga sina, Antuna. Tijekom rata Anđa je pobjegla s djecom, oboljela je od tifusa pa se i dojenče zarazilo i umrlo. Pokopali su ga krišom jer se Stjepan, dok je bio budan, nije odvajao od brata. Nakon rata otac Petar ubijen je u okolici Plehana. Godine 1949. Stjepan je krenuo u osnovnu školu u Garevcu, nastavio je u Čardaku, Modriči i Zenici. Kad je pedesetih godina vlast zabranila redovnicama rad po župama, Anđa je počela raditi kod modričkoga župnika Rudolfa Römera. Godine 1966. Anđa je otišla u Njemačku, a od 1981. živi u Zagrebu.

Iz vjerskog života. Stjepan je kršten u Čardaku, s 8 je godina pričešćen i krizman, ali kako su u ratu izgorjele matične knjige, uvjetno je kršten i krizman u Zadru godine 1958. U desetoj godini života ranjen je bombom te je zbog smrtne opasnosti primio posljednje pomazanje. U kliničkoj je smrti doživio susret s Bogom te je za nj život vječni otada sigurnost. Ministrirao je od 1951., u crkvenom je zboru kod isusovaca u Palmotićevoj u Zagrebu pjevao od početka studija. Godine 1986. uključio se u molitelje kod dr. Tomislava Ivančića. Drugo iskustvo tik do smrti doživio je u bolnici između triju teških operacija godine 1991. godine.

Obrazovanje. Sa 14 godina ušao je u salezijansko sjemenište u Zadru, s 15 je ušao u novicijat u Rijeci, potom u dijecezansko sjemenište Zmajević u Zadru. Treći i četvrti razred gimnazije polazio je u Đakovu. Maturirao je 1962. godine i upisao se na Bogoslovni fakultet. Studij je prekinuo 1963. i zaposlio se u Osijeku. Godine 1966. nakon vojske koju je služio u makedonskom Štipu, upisao je studij današnje kroatistike i klasične filologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Latinski je diplomirao 1969., jugoslavistiku 1974. Godine 1994. diplomirao je teologiju na KBF-u. Odmah je upisao postdiplomski studij dogmatske teologije. Magistrirao je 2007. s temom: Pregled rađanja sustavne dogmatske misli na hrvatskom jeziku u „Katoličkom listu“ (1849.-1879.) s posebnim osvrtom na polemike o papinoj nezabludivosti.

Posao. Godine 1969. predavao je latinski u modričkoj gimnaziji, potom u Humanističkoj gimnaziji od 1970. do 1972. kod otaca konventualaca na zagrebačkome Svetome Duhu. Godine 1973. zaposlio se u NIŠP Vjesnik kao korektor i novinar Sportskih novosti, godine 1974. postao je lektor, potom urednik inozemnog izdanja SN. Dva semestra godine 1993. predavao je kolegij Religije svijeta na Narodnom sveučilištu. Od 1994. do umirovljenja 2003. bio je vjeroučitelj u zagrebačkoj XVIII. gimnaziji. Objavljivao je poeziju, pripovijetke (prevedene na slovački), eseje, putopise, teološke portrete i romane. Član je HDKN-a i od 2008. Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Zastupljen je u antologijama i zbornicima. Dobio je tri književne nagrade za eseje i putopis.

Obitelj. Sa suprugom Sonjom vjenčao se godine 1970. Htjeli su usvojiti dvoje djece, a roditi šestero, no odbijeni su zbog slabijega materijalnog stanja. Kako do trudnoće nije dolazilo, prihvatili su to kao Božju volju.

Laički angažman u Crkvi.
Župljanin je i član Pastoralnog vijeća u zagrebačkoj župi sv. Petra, gdje je 3 godine vodio Biblijsku grupu, a kod franjevaca na Kaptolu vodi je dvanaestu godinu. Desetak godina vodio je i katekumene. Zavjetovao se u FSR-u uzevši ime brat Egidije. Četiri je godine bio glavni urednik časopisa Rhema. Član je uredničkoga vijeća Nove prisutnosti, a za izdavača Stella maris priređuje knjige duhovnoga sadržaja.

Osobno. Radi na doktoratu, i završava dva započeta romana, zbirku pripovjedaka i još nekoliko započetih djela. Najviše voli moliti krunicu, čitati psalme, Časoslov, Pavlove poslanice… Od svetih uzora osobito cijeni Tereziju Avilsku, Ivana od križa, Franju Saleškog i Ivana don Bosca. Voli boraviti u Žumberačkom prigorju na Miranjcu (između Slavetića i Krašića), gdje šeta po brdima, moli i piše.