Tomislav Ćorluka

katedralni župnik u Đakovu, predsjednik Hrvatske šenštatske obitelji, voditelj Zajednice bračnih susreta Slavonske regije
Autor: Tanja Baran Photo: Privat utorak, 20. kolovoza 2013. u 14:41

Ćorluka, Tomislav, katedralni župnik u Đakovu, predsjednik Hrvatske šenštatske obitelji, voditelj Zajednice bračnih susreta Slavonske regije (19. 6. 1961., Nuštar kraj Vinkovaca)

Odrastanje. Njegovi pokojni roditelji Paško Ćorluka i Ljubica djevojački Pešorda porijeklom su bili iz Gruda u Hercegovini. Vjenčali su se u Grudama 1948., tamo su živjeli šest godina, a onda su se preselili u Nuštar u kojem su živjeli smrti. Dobili su petero djece: Nevenku koja živi u Zagrebu. Blaga koji je umro 1998. od posljedica zarobljavanja i ranjavanja u Domovinskom ratu, Petra, svećenika i župnika u Vladislavcima kraj Osijeka, Ivana koji živi u Nuštru te Tomislava. Živjeli su u skladnom braku, dobro su se slagali, voljeli su svoju djecu, druge ljude i domovinu Hrvatsku. Iako je obitelj bila skromnih materijalnih mogućnosti, rado je pomagala siromasima koji su navraćali.

Iz vjerskoga života. Život Tomislavove obitelji bio je prožet vjerom, poštivale su se Božje zapovijedi, s poštovanjem se govorilo o svećenicima, a nedjelja se redovito svetkovala. U kući se molilo prije i poslije svakog obroka, napose prije spavanja. O Bogu i vjeri se nije puno govorilo, ali se vjera živjela. Tomislav i braća bili su ministranti, a sestra im je pjevala u crkvenom zboru. Tomislav je kršten, pričešćen i krizman u crkvi Duha Svetoga u Nuštru u kojoj je slavio i svoju mladu misu.

Obrazovanje, svećeništvo. Pohađao je i 1976. godine završio Osnovnu školu Zrinski u Nuštru. Još kao malo dijete majka ga je vodila u crkvu, a on je, gledajući svojega župnika na oltaru, još od djetinjstva razmišljao da bi i on bio svećenik. Kad je imao osam godina u sjemenište je, u formaciju za svećenika, otišao njegov stariji brat Petar, što je bio dodatni poticaj Tomislavu da i on krene svećeničkim putem. Snažan poziv za svećenika osjetio je krajem osnovne škole. Dvije je godine polazio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziji na Šalati u Zagrebu, a treći i četvrti razred završio je u Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu u kojoj je maturirao 1980. godine te ušao u đakovačko Bogoslovno sjemenište Nakon dvije godine bogoslovije odslužio je vojsku u Kninu. Teologiju je studirao na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, a diplomirao je 1987. godine s temom iz kanonskoga prava „Dr. Ivan Rogić – život i djelo“.

Za svećenika ga je te iste 1987. godine u đakovačkoj katedrali zaredio biskup Ćiril Kos. Na đakonskom praktikumu u Srijemskoj Mitrovici bio je 1986. godine, župni vikar u đakovačkoj katedrali bio je od 1987. do 1990. kada je imenovan župnikom u Nijemcima. U svojih 12 nijemačkih godina sa svojim je župljanima prošao brojne tragedije i teškoće Domovinskoga rata, progon župljana i okupaciju župe. Ostavio je župnu crkvu i župni dvor te je sa  župljanima pobjegao u progonstvo kako bi spasio živu glavu. Tijekom okupacije župe brinuo se za župljane koji su bile raspršeni na sve strane, okupljao ih je na mise i budio im nadu u povratak kući. Od 1991. do 1994. djelovao je u Biskupijskom caritasu. Od 1994. do 1997. bio je i upravitelj župe Srca Isusova u Vinkovcima. U jesen 1997. vratio se u razrušenu župu Nijemce koja se sastoji od četiri sela, prikupljao je protjerane župljane, obnavljao porušene crkve i župni dom. Kada je obnovio porušene objekte, kada su se župljani koliko toliko mentalno oporavili i kada je započeo redoviti život, dobio je novu pastoralnu službu. Za Veliku Gospu 2002. postao je katedralni župnik u Đakovu. Dva je mandata bio dekan Đakovačkoga dekanata. Imenovan je počasnim građaninom Nijemaca. Primio je godišnju nagradu Grada Đakova 2012. godinu. Nakon smrti svećenika mons. Ivana Šeše, koji je bio prvi predsjednik Hrvatske šenštatske obitelji, izabran je za predsjednika Hrvatske šenštatske obitelji. Predsjednik je u drugom mandatu.

Dugi niz godina zajedno s bračnim parom Zovak vodi zajednicu bračnih susreta Slavonske regije, koje okuplja na mjesečne duhovne obnove. Vodi bračne vikende. U đakovačkoj župi nastavlja postojeće i pokreće brojne nove aktivnosti, približavajući župnu zajednicu svakome čovjeku, napose djeci i mladima. Župa je aktivna, te u njoj djeluje više od dvadeset župnih skupina. Među njima se ističe misijska skupina poznata na nacionalnoj razini po svojim aktivnostima. Njeguje napose molitveni život svojih župljana. Osniva info skupinu koja izdaje župni list, tjedne listiće s obavijestima, uređuje web stranicu i na lokalnoj radio-postaji uređuje emisiju duhovnoga karaktera. Skrbi se posebno za siromašne, bolesne, stare, ostavljene i osamljene. Mnogi mu se obraćaju za duhovnu pomoć, dolaze na razgovor i životne ispovijedi.

Osobno. Bavi se fotografiranjem te je uz srebrni svećenički jubilej 2012. u dvorani đakovačke katedralne župe Svih svetih imao izložbu fotografija. Posebno voli prirodu, šetnje po planinama, uz more, po šumama, livadama. Voli karizmatske susrete, duhovne obnove i seminare.

Izdvojeno