Verica Kraš Villa

Verica Kraš Villa - diplomirana pravnica, tajnica u Tajništvu Sinode Zagrebačke nadbiskupije, katolička novinarka i prevoditeljica, angažirana vjernica laikinja
nedjelja, 15. srpnja 2012. u 00:00

KRAŠ VILLA, Verica, diplomirana pravnica, tajnica u Tajništvu Sinode Zagrebačke nadbiskupije, katolička novinarka i prevoditeljica, angažirana vjernica laikinja (Zagreb, 9. 5. 1975.)

Odrastanje. Rođena je u obitelji mame Dragice rođ. Boltižar i tate Martina Kraša, koji se, iako su rođeni u istom selu (Završje, župa Margečan,Varaždinska biskupija), kao djeca nikad nisu upoznali, jer su se tatini ubrzo preselili u okolicu Velikoga Grđevca. Upoznali su se preko zajedničkih prijatelja, vjenčali se 1973. i nastanili u zagrebačkoj Dubravi. Iduće godine slave 40 godina braka u kojem uz Vericu imaju i kćer Katarinu, udanu Šimić, majku trojice sinova.

Djetinjstvo je Verici obilježila bolest – punih sedam godina patila je od kroničnog bronhitisa i astme pa je prošla niz hospitalizacija, injekcija, tableta, izostanaka iz škole, sve do 1986. kad su otišli u Međugorje i kada se Veričin otac zavjetovao Majci Božjoj. Od toga dana Verica više nikad nije bila kod doktora zbog bolesti dišnoga sustava. Unatoč bolesti, bila je najbolja učenica u svih osam razreda osnovne škole.

Iz vjerskoga života. U posebnom sjećanju Verici su ostala nezaboravna ljetovanja na selu kod bake Ane, kao i uopće bakin lik, njezina ljubav i vjera. Nezamjenjivu ulogu u njenom životu imao je vjerski odgoj u obitelji, zajedničke večernje molitve, sudjelovanje u molitvenom životu župe. Izniman doživljaj bilo joj je organiziranje sudjelovanja stotinjak mladih iz Hrvatske kao volontera na proslavi Svete godine 2000. u Rimu. Devet je godina bila članica ekipe uredništva Lista mladih „MI“ u kojem je učila tajne novinarskoga zanata. Petkom su se okupljali u središnjici Hrvatskoga katoličkog zbora „MI“, a ponedjeljkom u „Palmi“ na nezaboravnom vjeronauku kod o. Stjepana Fridla. Vodila je niz hodočašća u Rim na susrete s Papom, kao i u Papinu domovinu Poljsku. Surađivala je i u Povjerenstvu za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije u ekipi koja je osmislila ljetne susrete animatora mladih u Malom Lošinju koji se održavaju i danas. Kao predstavnica mladih Zagrebačke nadbiskupije u ljetu 2003. sudjelovala je u Rimu na jednom simpoziju gdje joj je Bog dao milosni dar: u ime hrvatske delegacije kleknula je pred papu Ivana Pavla II., poljubila ga i rekla mu da ga voli, a on joj je utisnuo križ u čelo i rekao jednu jedinu riječ: „Hrvatska!“

Obrazovanje. Nakon završene jezične gimnazije i godina rata u kojem je vodila ratni dnevnik i dovela kući jednu prognanu djevojku iz Osijeka da živi godinu dana s njenom obitelji, Verica je upisala studij prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 2003. godine s temom „Povijest i pravni položaj moliških Hrvata u Italiji“. U to je vrijeme surađivala s Hrvatsko-talijanskom udrugom iz Rima i nekoliko godina organizirala tečajeve talijanskog u Italiji za mlade iz Hrvatske.

Posao. Godine 2004. na poziv zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića počela je raditi u tajništvu za pripremu Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, gdje je i danas. Uz to se bavi novinarstvom, surađuje u „Glasu Koncila“, u IKI te na nekoliko katoličkih portala. Uz supruga je počela prevoditi, a zajednički su preveli i nekoliko knjiga od kojih je prva bila „Papa Ivan Pavao II. i dar života“ u izdanju „Nonnatusa“. Posljednjih nekoliko godina surađuje s Uredom za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije, a posebna joj je čast bila sudjelovati u radu Odbora za pripremu pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj.

Obitelj. Suprug joj je Talijan Guido Villa, prevoditelj po struci. Upoznali su se u Međugorju. Spojila ih je u prvom redu ljubav prema papi Ivanu Pavlu II., pa nije ni čudno što ju je Guido zaprosio na Trgu sv. Petra u Rimu tijekom opće audijencije s Papom. Vjenčao ih je biskup Josip Mrzljak 2005. U braku su život podarili pet puta; četvero njihove djece Bog je uzeo prije nego su se rodili, a Ivan Karol kao poseban dar pape Ivana Pavla II. rođen je u rujnu 2008. Neizmjerno voli papu Benedikta, te je fasciniran biskupima i svećenicima.

Laički angažman u Crkvi. Od djetinjstva je uključena u život svoje župe sv. Pavla u zagrebačkom Retkovcu, najprije kroz pjevanje u dječjem zboru, zatim kroz sviranje u zboru mladih (nastup na nekoliko Uskrs-festova, te na dočeku Pape u Rijeci i Banjoj Luci), animiranja zajednice mladih, a kasnije i obiteljske zajednice. Život joj je obilježio pokojni župnik Željko Jurak kojemu, kaže, mnogo duguje. U svojoj teškoj bolesti pratio je njenu trudnoću i radovao se rođenom Ivanu Karolu, a umro je na dan koji je sam odabrao za Ivanovo krštenje, vjerujući do kraja da će ga sam krstiti. Svoj je život u posljednjim trenucima predao Bogu upravo za Veričinog Ivana, koji je od rođenja bio teško bolestan, riječima: „Prikazujem život da Ivan ozdravi. Ja nisam važan, Ivan je važniji.“

Izdvojeno