Vianeja (Tereza) Kustura

redovnica Družbe Kćeri milosrđa trećega svjetovnog reda sv. Franje, srednjoškolska vjeroučiteljica i magistrica duhovnosti
Autor: Tanja Baran Photo: Privat subota, 04. travnja 2015. u 13:21

Kustura, Vianeja (Tereza), redovnica Družbe Kćeri milosrđa trećega svjetovnog reda sv. Franje, srednjoškolska vjeroučiteljica i magistrica duhovnosti (Bugojno, BiH, 23. srpnja 1961.)
 
Odrastanje. Roditelji su joj bili danas pokojni Ivka, rođ. Šarić i Ivica Kustura, oboje iz Uskoplja. Upoznali su se i vjenčali u rodnome mjestu, u župi Uznesenja BDM, gdje su se i skrasili. Otac Ivica poslije je pronašao posao u Belgiji uz koju su se poslije vezala i djeca. Uz Terezu Vianeju koja je rođena predzadnja, Kusture su dobili još petero djece: Antu, Paulu, Mariju-Anu, Celinu i Ivicu. Maria-Ana također je redovnica družbe Služavke maloga Isusa. Odrastali su u vjerničkoj obitelji ponajprije uz majku, ali i uz oca kojega su djeca, mada je bio u inozemstvu, nerijetko viđala.
 
Iz vjerskoga života. Majka Ivka bila je oslonjena na duhovnost Duhu Svetome, sv. Terezije iz Lisieuxa te sv. Leopolda Bogdana Mandića, zato je svim kćerima i dala imena iz obitelji sv. Terezije. Tereza Vianeja još se kao djevojčica duhovno vezala uz uskopaljske franjevce, čemu je pridonosila i njena baka koja je bila franjevačka trećoredica. Na početku srednje škole, nakon jedne duhovne obnove koju je za djevojke vodio kasniji biskup Ratko Perić, mlađahnoj Terezi je palo na pamet da bi bila časna sestra.
 
Obrazovanje i redovništvo. Osnovnu i srednju školu završila je u Uskoplju. Maturirala je 1980. i upisala studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu koji nije završila jer se na trećoj godini studija istinski odlučila za redovnički život. Upoznala je Kćeri milosrđa, treći samostanski red sv. Franje. Zato je otišla u Blato na Korčulu, u kuću maticu i Tereza je postala s. Vianeja. Dvogodišnji novicijat prošla je u Blatu, 1985. je primila prve zavjete i otišla u hrvatsku misiju u San Jose u Kaliforniju gdje je ostala godinu i pol. Nakon povratka iz Amerike u Zagreb upisala je i 1993. završila Filozofski fakultet Družbe Isusove. Kao vjeroučiteljica je potom djelovala u Čakovcu, Zagrebu, Novskoj, Osijeku. Gotovo je svugdje ostala tri do šest godina. Dobila je stipendiju Franjevačke međunarodne obitelji pa je 2010. otišla na poslijediplomski studij teologije franjevačke duhovnosti na međunarodnom franjevačkom institutu u Canterberyju u Engleskoj. Istovremeno je završila tečaj za duhovno vodstvo. Nakon obrane magisterija 2012. poslana je u Dubrovnik gdje djeluje kao poglavarica kuće sestara Kćeri milosrđa i kao vjeroučiteljica u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Ruđer Bošković“. Puno i putuje jer već dvanaest godina, a posebice otkako je 2012. magistrirala duhovnost, radi na trajnoj formaciji u svojoj provinciji, obilazi zajednice sestara, drži im duhovne obnove i vježbe, sestrinske sastanke. Djeluje i kao provincijalna savjetnica, kao višegodišnja članica povjerenstva za trajnu formaciju Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, kao pročelnica za duhovost franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH, predaje na franjevačkoj ljetnoj školi duhovnosti u Sarajevu i duhovna je asistentica Franjevačkoga svjetovnog reda Dubrovnik – Lapad.
 
Osobno. Trajna inspiracija i nadahnuće s. Vianeji su sv. Franjo i osnivačica njezine izvorno hrvatske ženske redovničke zajednice blažena Marija Propetog Isusa Petković. U blaženičinu je čast održala više predavanja, sudjelovala na znanstvenom skupu, suautorski je potpisala blaženici posvećenu monografiju, posvetila joj je i magisterij, a danas o blaženici želi napisati knjigu. Nadahnuće  je s. Vianeji oduvijek bila milosrdna ljubav bl. Marije Petković, njeno povjerenje u nebeskog Oca i njezina franjevačka jednostavnost i dosljednost.