Zatvoren 58. teološko-pastoralni tjedan

U raspravi je istaknuto da je TPT iznjedrio obilje važnih tema te da je bitno da se ne ostane samo na teoriji, nego da se navedene smjernice i zaključci implementiraju u praksi.
Autor: ika.hr/Laudato/D.T. Photo: IKA četvrtak, 25. siječnja 2018. u 17:34

Plenarnom raspravom u četvrtak 25. siječnja u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati zaključen je 58. teološko-pastoralni tjedan o temi "Unutarcrkveni dijalog, suradnja i suodgovornost". U raspravi je istaknuto da je TPT iznjedrio obilje važnih tema te da je bitno da se ne ostane samo na teoriji, nego da se navedene smjernice i zaključci implementiraju u praksi. 

Upozoreno je na važnost autentičnosti komunikacije, da su verbalna i neverbalna komunikacija usklađene te je rečeno da župe i katolički fakulteti trebaju biti mjesta gdje se uči dijalog. Na pitanje kako spojiti unutarcrkveni dijalog i višegodišnju medijsku šutnju Crkve, odgovoreno je da je prisutnost Crkve u medijima lakmus papir komunikacije koja se u samoj Crkvi ne odvija ili odvija. Istaknuto je da Crkva nije savršena, ali da bi javnost drugačije gledala na nju kada bi se ona otvoreno suočavala sa stvarima za koje vidi da nisu dobre. U raspravi je bilo govora i o važnosti unutarcrkvene pluralnosti, u smislu otvorenosti prema drugome, da se želi čuti i osluškivati drugoga, primjerice karizmatske pokrete. Rečeno je također da župe trebaju biti dom ne samo onih koji dolaze na nedjeljnu misu, nego i crkvenih pokreta i udruga. U raspravi je također bilo govora o savjetovanju i odlučivanju unutar Crkve te je istaknuto da sve više jača svijest o važnosti savjetodavnog glasa. Rečeno je da je potrebna samokritičnost pastira koji se treba zapitati ''koliko imam svijest da su moji vjernici doista oni koji čine život župne zajednice, a ne samo ja''. Bilo je riječi i o važnosti suradnje te je istaknuto da u Crkvi nitko nije stručnjak za sve, ali u Crkvi ima stručnjaka za sve, a ta se spoznaja premalo koristi. 

Zatvarajući 58. teološko-pastoralni tjedan, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. fra Mario Cifrak istaknuo je kako mu se poslije svih predavanja i rasprava nameću dvije slike Crkve s obzirom na Rimsko carstvo, onu koju zastupa autor Knjige Otkrivenja, izolacije, i onu koju nalazimo u Pastoralnim poslanicama, konvencije. 

- Rimsko carstvo i njegov političko-ekonomski utjecaj demonizira autor Knjige Otkrivenja. Famozni znak žene je Crkva koja mora svakom vremenu roditi autentični lik Isusa Krista. Njezin od Boga pripremljeni ambijent je pustinja. Demon ju želi pretvoriti u oazu, upropastiti - rekao je. 

Dr. Cifrak spomenuo je da je nedavno gledao film o Jakobu Fuggeru koji je živio u 15. i 16. st. Bio je veliki trgovac i utjecajan čovjek iz Augsburga. 

- Na papinski tron doveo je Španjolca Aleksandra VI. Premda je i tadašnji njegov protivnik kasnije bio izabran za papu, Giuliano della Rovere kao Julije II., nećak Siksta IV. Dakle Crkva je bila u rukama različitih moćnika i interesa. I nije propala. No rodila je Martina Luthera. Joseph Lortz, Benedikt XVI. i papa Franjo vide da je on ozbiljno uzimao pitanje o Bogu i svoje kršćanstvo. Osobito čitajući Pavla. Pavlu se vraća i autor Pastoralnih poslanica kao autentičnom navjestitelju evanđelja. No Pavlu su u tom poslu pomagale i brojne žene kako čitamo u poslanici Rimljanima, apostolke, đakonice. To postaje paratheke (= poklad), zdrav nauk za autora Pastoralnih poslanica na kraju 1. st. Danas nas osobito brine glas zabrinutih koji žele spasiti Krista i Crkvu, iz svojih fundamentalističkih pobuda. Fundamentalizam je strahota i ozbiljno upozorenje zbog nedostatka ispravne vjerske formacije, bilo svećenika bilo laika. Crkva ga osuđuje i odbacuje. Autor Pastoralnih poslanica upravo prema tima i takvima upućuje na nositelje službe, Timoteja i Tita, suradnike koji jamče kontinuitet Pavlovog nauka. Oni su episkopoi, njihova je služba do danas nezamjenjiva u Crkvi. A Crkva je oikos (= kuća, familia), stup i uporište istine. Na taj način se Crkva učlanjuje u svako društvo. Pronalaženje konvencije osigurava društveni život. Opravdanost izolacije se prvotno sastoji u izričitoj utjesi i ohrabrenju za odluku da se bude na Božjoj strani na temelju vlastite vjere i svjesnom podnošenju svih posljedica, sve do mučeništva, u uvjerenju da će Bog provesti svoju neograničenu moć. To je Alojzije Stepinac, koji nas u ''izolaciji'' uči dijalogu, suradnji i odgovornosti - rekao je dr. Cifrak. 

Dekan je zahvalio sudionicima i organizatorima skupa, zaželjevši svima plodonosno teološko-pastoralno djelovanje.

 
Da biste komentirali, prijavite se.