Ruža hrvatska

"Ruža hrvatska" naslov je nove kolumne Tanje Popec u kojoj analizira proslavu 5. kolovoza, Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. U svjetlu olimpijskog zlata Sandre Perković koja je Hrvatskoj uoči velikoga dana svojom zlatnom medaljom uputila najljepšu čestitku, Tanja hrvatsku priču prati kroz priču ruže: od cvijeta preko trnja do korijena.
petak, 10. kolovoza 2012. u 00:00

„Ruža hrvatska“ naslov je nove kolumne Tanje Popec u kojoj analizira proslavu 5. kolovoza, Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. U svjetlu olimpijskog zlata Sandre Perković koja je Hrvatskoj uoči velikoga dana svojom zlatnom medaljom uputila najljepšu čestitku, Tanja hrvatsku priču prati kroz priču ruže: od cvijeta preko trnja do korijena. Od Sandre preporučuje naučiti mudrost koju joj je prenijela njezina baka: „Tko ne dotakne dno, nikad ne može osjetiti moć vrha.“ Govoreći o hrvatskim ružama spominje i novinarke koje se bore za istinu o hrvatskim generalima osuđenima u Haagu – Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Tako spominje film Jadranke Jureško Kero „Udružena nepravda“ kao i knjigu Višnje Starešine „Haaška formula.“ Naša suradnica primjećuje: „Slučajno ili ne, žene otvoreno pišu i govore, tražeći ujedno saveznike istine o Haškom sudu. Nisu one političarke, već vjerojatno rijetki preživjeli primjerci istraživačkog novinarstva, novinarke koje do istine dolaze i preko trnja kako bi je javnosti ponudile izdignutu iznad udruženih oštrica. Svatko tko traži istinu i o tome govori ruža je hrvatska, a Haaškom sudu i njegovim saveznicima zasigurno 'trn u oku'.“

Posebnu pozornost, u podnaslovu „Hrvatsko trnje“, autorica posvećuje temi sugrađana srpske nacionalnosti na proslavi u Kninu. I dok je predsjednik RH Ivo Josipović pozvao na poštivanje i njihovih žrtava, Popec se pita kako poštujemo vlastite žrtve kad na proslavi obljetnice „Oluje“ među uglednicima sjedi jedan od (amnestiranih) zločinaca iz tzv. SAO Krajine, Veljko Džakula? „Osim toga, dok su živi, svjedoci i izravne žrtve rata imaju pravo bolovati svoju bol i slaviti svoj ponos. Barem jedan dan u godini imaju pravo na dostojanstvo hrvatske žrtve bez da se ta tema 'pomiješa' s nekom drugom, osobito onom iz koje dolazi bol“, napominje Popec pitajući se: „Ma tko je to hrvatskom narodu 'opalio pljusku' amnestiranjem zločinaca? Ili njihovim pozivanjem kao uglednika na proslavu 'Oluje'? Da, na žalost, Hrvati sami.“

Kratko se osvrće na govore i propovijedi 5. kolovoza, a na kraju upozorava da, bez obzira što pisalo u protokolu kninske proslave ili Sinjske alke, nitko ne može izbrisati činjenicu da je taj datum u povijesti hrvatskoga naroda kršćanski, marijanski. A na putu u budućnost, zaključuje Popec, „prati nas ruža hrvatska - ona koja klija u plemenitosti i nesebičnosti naše slobode, kao i Ruža Otajstvena, kako litanije časte Blaženu Djevicu Mariju koju naš narod od davnina časti kao Kraljicu Hrvata.“

Više pročitajte u kolumni.

Da biste komentirali, prijavite se.