Služena katolička misa u Krnjeuši nakon 74 godine

Nakon pune 74 godine u mjestu Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca u nedjelju 9. kolovoza slavljena je prvi put sveta misa što će ostati zabilježeno kao svojevrsni povijesni događaj, barem kad je u pitanju Katolička Crkva na ovim područjima.
Autor: Davor Klečina/Laudato/M.P. Photo: Davor Klečina ponedjeljak, 10. kolovoza 2015. u 15:45

Svetu misu na kojoj se okupilo šezdesetak vjernika predslavio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu s drvarsko-petrovačkim župnikom don Davorom Klečinom koji je upravitelj i ugasle župe Krnjeuša. Misno slavlje na otvorenom upriličeno je na devastiranom katoličkom groblju „Kod Križa“ koje je još jedini vidljivi trag postojanja ove župe, naglo zamrle u pogromu 9. i 10. kolovoza 1941., kada je cjelokupna župa zbrisana s lica zemlje – i ljudi i njihova imovina, te se život tamo ni do danas nije vratio.
 
Povod za komemoraciju u Krnjeuši bila je 74. obljetnica mučeničke smrti župnika don Krešimira Barišića i masakra više od 240 Hrvata katolika žitelja Krnjeuše.  Budući da se nakon pokolja Hrvata u župi Krnjeuša i paljenja župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, 9. i 10. kolovoza 1941., u tome mjestu više nikada nisu služile mise po katoličkom obredu, nakon 74 godine ovo je bila prva misa proslavljena ne samo u Krnjeuši, nego u cijeloj općini Bos. Petrovac, budući da je u ljeto 1941. zamrla i gradska petrovačka župa.
 
Ovogodišnja komemoracija bila je u svjetlu nedavnoga službenog dopuštenja Svete Stolice da Banjolučka biskupija može započeti proces beatifikacije četvorice svojih svećenika ubijenih u II. svjetskom ratu: Waldemara Maximilijana Nestora, župnika u Drvaru, Jurja Gospodnetića, župnika u Bos. Grahovu, Krešimira Barišića, župnika u Krnjeuši kod Bos. Petrovca i Ante Dujlovića, župnika u Gumjeri kod Prnjavora.
 
U svojoj homiliji biskup Komarica je podsjetio na neke od poruka pape Franje s njegova nedavnog pohoda Sarajevu, posebno poticaja da ne smijemo zaboraviti svoju povijest ni svojih mučenika, ne radi osvete nego da budemo mirotvorci, da bismo mogli ljubiti poput njih. Potom je biskup podsjetio na mučeništvo krnjeuškog župnika Krešimira Barišića koji je – po nekim navodima - tih kobnih dana kolovoza 1941. bio strašno mučen, a potom živ bačen u zapaljenu župnu crkvu, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje. Biskup je također naveo da za župnika Krešimira postoje pisana svjedočanstva da je bio „pristupačan i široka srca, spreman pomoći ne samo svojim župljanima nego i drugim stanovnicima, muslimanima i pravoslavnim, i da je bio u prijateljskim odnosima s pravoslavnim parohom i njegovim župljanima“.
 
Biskup je potom podsjetio da za pogrom nad Hrvatima i katolicima u Krnjeuši nitko nikad nije odgovarao pred zemaljskim sudovima te da tadašnje vlasti nakon rata većini preživjelih nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, i da se „umjesto povratka i ispravljanja velike nepravde dogodio novi zločin nad istinom o ovdašnjim krvavim događajima nad katolicima s početka II. svjetskog rata… jer su monopol na ‘svoju’ istinu imali oni koji su u bivšoj državi došli na vlast i držali je desetljećima…a tu svoju istinu, koja je zapravo bila laž, proširili su ne samo po bivšoj državi, nego i izvan nje“.
 
Biskup je još nadodao sljedeće: „Za nas mora vrijediti da svaka nedužna žrtva, pripadala ona bilo kojem narodu, bilo kojoj vjerskoj zajednici i bilo kojem političkom uvjerenju, nastradala ili umorena bilo kada i bilo gdje, zaslužuje i mora zasluživati naše poštovanje i molitvu, te da ima pravo da joj se vrati dostojanstvo  i čast.“
 
Na kraju misnog slavlja župnik Klečina je poimence po rodovima naveo broj žrtava u pokolju, a onda je biskup Komarica izmolio molitvu odrješenja (opijelo) za ubijenog župnika Krešimira i za sve žrtve pokolja u Krnjeuši.
 
Nakon misnog slavlja svim nazočnima se obratio g. Milan Bajtek, rođeni Krnjeušanin i svjedok pokolja u Krnjeuši, ujedno predsjednik Udruge „Krnjeuša – kolovoz 1941“ iz Zagreba, koja okuplja sve raseljene Krnjeušane diljem Republike Hrvatske i svijeta.
 
Govorio je o svojim sjećanjima na Krnjeušu, u kojoj su do početka II. svjetskog rata vladali skoro pa idilični odnosi između katoličkog i pravoslavnog življa. Govorio je i o problemima s kojima se suočava udruga u Zagrebu i Hrvatskoj, najviše zbog starosti njenih članova, ali i ravnodušnosti i pasivnosti njihovih potomaka koje za Krnjeušu ništa više emotivno ne veže.
 
Nazočnima se obratio i načelnik općine Bos. Petrovac Zlatko Hujić koji je odao poštovanje svim nedužno ubijenim Hrvatima u Krnjeuši, ali i izrazio radost što se „Hrvati napokon vraćaju na svoje – u Krnjeušu i Petrovac -  nakon toliko godina“.
On je obećao nastaviti pomagati da se groblje u Krnjeuši do kraja očisti i ogradi.
 
Nakon komemoracije nastavljeno je druženje svih nazočnih za bratskim stolom pod šatorom, a načelnik Hujić je poklonio biskupu Komarici veliku kartu Katoličke Crkve u BiH iz 1932. god.
 
Biskup Komarica i župnik Klečina zahvalili su načelniku Hujiću za suradnju i veliku otvorenost koju pokazuje za potrebe Hrvata i Katoličke Crkve na području Bos. Petrovca. Potom su svi skupa posjetili katoličko groblje u Bos. Petrovcu koje se ovih dana čisti i  uređuje zahvaljujući pomoći načelnika Hujića.
 

Organizacija i doprinos komemoraciji

Organizator ove komemoracije na krnjeuškom groblju bila je Banjolučka biskupija i župa sv. Josipa Drvar-Bos. Petrovac, a osim domaćih vjernika iz Petrovca i Drvara, došle su i skupine vjernika iz Bihaća, Bos. Grahova, Livna, te iz nekih župa u Republici Hrvatskoj.
 
Od velikog značaja bilo je i sudjelovanje na misnom slavlju i komemoraciji pravoslavnog svećenika o. Nikola Arkule, paroha u Krnjeuši i Driniću, koji je došao dopuštenjem svoga vladike bihaćko-petrovačkog g. Atanasija.
 
Na misi su sudjelovali i Generalni konzul Republike Hrvatske u Banjoj Luci Stipan Medo, predsjednik Hrvatskoga informativnog centra iz Zagreba Ante Beljo, ministar u Vladi Unsko-sanskog kantona Vid Šantić, zajedno s političkim predstavnicima Hrvata USK u Bihaću, te Draško Brnić, direktor ŠGD „Hercegbosanske šume“ Kupres, kao predstavnik Vlade Hercegbosanske županije iz Livna.

Poseban doprinos obilježavanju komemoracije u Krnjeuši dao je načelnik općine Bosanski Pertovac Zlatko Hujić, koji je pomogao da se devastirano groblje u Krnjeuši pokosi i počisti te da se postavi šator ispod kojega je slavljena sveta misa budući da na groblju nema nikakvog objekta ni zaklona od jakog sunca.


Kratka povijesna crtica o pokolju u Krnjeuši

Po izbijanju partizansko-četničkog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici 27. srpnja 1941. na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bos. Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući  župnu crkvu i kuću. Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 bestijalno ubijenih nedužniih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti.

Brojka od 240 osoba - koja nije konačna - odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane.

Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje.
 
Župa Krnjeuša je pred II. svjetski rat brojala 1244 katolika. U kolovozu 1941. Župa je temeljito uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja „Kod Križa“ na kojem je vidljiv samo jedan nadgrobni spomenik.
 
Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i katoličke župe u Bos. Petrovcu, Drvaru i Bos. Grahovu, te župe Borićevac i Udbina u susjednoj Lici.
 
Po svršetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike.
 

Da biste komentirali, prijavite se.