Papa Franjo: Potrebno je ostati u svijetu, ali i braniti se od njegovih iluzija!

U svojoj današnjoj katehezi, u dvorani Pavla VI. u Vatikanu, Sveti je Otac govorio o pravom temelju kršćanske nade te upozorio na mnoge i različite idole koji čovjeku nude lažnu sigurnost i utjehu, a zapravo ga vode u smrt.
Autor: hr.radiovaticana.va/Laudato/E.D.H. Photo: screenshot petak, 13. siječnja 2017. u 10:07

Papina katehezu sa današnje opće audijencije:

Draga braćo i sestre dobar dan!
 
Prošloga mjeseca prosinca te prvoga dijela siječnja, proslavili smo vrijeme Došašća i Božića: period liturgijske godine koji u Božjem narodu budi nadu. Nadanje je primarna čovjekova potreba: nadati se budućnosti; vjerovati u život – takozvano 'pozitivno mišljenje'. Važno je međutim da se takva nada utemelji na nečemu što zaista može pomoći življenju i našoj opstojnosti dati smisao. Upravo zbog toga Sveto pismo nam ukazuje na lažne nade koje nam predlaže svijet, skidajući im masku i ukazujući na njihovu beskorisnost i besmislenost. To čini na različite načine, ipak, na poseban način govori o lažnosti idola, u koje je čovjek uvijek u napasti staviti svoje pouzdanje i učiniti ih tako objektom svoje nade.

Proroci i mudraci na poseban način insistiraju na tome, dirajući 'u sam živac' put vjere vjernikâ. Jer vjera je pouzdanje u Boga, tko imam vjere pouzdaje se u Boga… ali dođe trenutak u kojemu čovjek – suočen s teškoćama života - stječe iskustvo 'krhkosti' svoga pouzdanja te osjeća potrebu za različitim 'sigurnostima', za opipljivim i konkretnim sigurnostima.

'Ja se pouzdajem u Boga, ali situacija je pomalo ružna; imam potrebu za konkretnijom sigurnošću' -  i upravo tu je opasnost! I tako dolazimo u kušnju da potražimo utjehe, makar kratkotrajne, koje samo naizgled popunjavaju prazninu samoće i ublažuju zamornost vjerovanja. Mislimo zatim da ih možemo pronaći u 'sigurnostima' koje nam nude novac, savezništvo s moćnicima, u svjetovnosti, u lažnim ideologijama. Ponekad ih tražimo u nekom 'bogu' koji bi se priklonio našim zahtjevima i kao 'čarobnim štapićem' ('magično') posredovao kako bi promijenio stvarnost i držao ju onakvom kakva nam odgovara; idola, koji kao takav, ne može ništa učiniti, nemoćan je i lažan.

Ali nama su idoli dragi. Jednom u Buenos Airesu, trebao sam ići iz jedne crkve u drugu – manje ili više oko 1 km udaljenosti, što sam prešao pješice. Negdje na sredini toga puta bio je park u kojem su se nalazili mali stolići; vrlo mnogo njih, a za njima su sjedili gatalci i gatare. Bilo je tamo i mnogo naroda, koji su čekali u redu. I ti im pružiš dlan i oni započinju s radom. Ali odgovor je uvijek bio isti: 'Postoji tvom životu jedna žena; ...vidim nadvija se jedna sjenka, ali ne brini sve će ispasti dobro…'  i zatim -  plaćaš!  I to ti daje sigurnost i to sigurnost, dopustite mi tako reći, jedne gluposti! 'Ah, otišao sam do vidovnjakinje ili vidovnjaka i izvukli su mi te i te karte i odmah sam se bolje osjećao'.

Ovo me podsjeća na onaj film ''Miracola Milano'': 'Kojeg li lica!  A tek kakav nos…!  100 lira!'  Naplate ti to što te slave i podilaze ti, dajući ti lažnu nadu! To je idol, a mi smo vrlo navezani. Kupujemo lažne nade. A nada besmrtnosti; ona koju nam je donio Isus Krist besplatno; dao je za nas svoj život, u nju se baš i ne pouzdajemo previše!

Psalam pun mudrosti nam na vrlo sugestivan način ocrtava lažnost ovih idola koje svijet pruža našoj nadi i u koje su ljudi svakog vremena, u napasti staviti svoje pouzdanje. To je Psalam 115. koji kaže:
 
Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.
Usta imaju, a ne govore,
Oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju,
nosnice, a ne mirišu.
 
Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju;
glas im iz grla ne izlazi.
Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju (Ps 115,4–8).
 
Psalmista nam, i to na pomalo ironičan način, predstavlja apsolutnu kratkotrajnost ovih idola. Trebamo shvatiti da nije riječ samo o tvorevinama od metala ili drugog materijala, nego o likovima i tvorevinama naše pameti, kada se pouzdajemo u ograničene stvari, koje pretvaramo u 'apsolutne'; ili kada Boga svodimo na nas na naše obrasce i naše ideje 'božanskoga'; 'boga' koji je sličan nama: razumljiv, predvidljiv, baš kao idoli o kojima nam govori psalam. Čovjek, Božja slika, stvara 'boga' slična sebi; pa čak i ne toliko uspješnu sliku (sebe): koji ne čuje, ne djeluje, i povrh svega, ne može govoriti.

Draže nam je  otići idolima, nego Gospodinu?  Toliko puta smo zadovoljniji kratkotrajnom i lažnom nadom koju nam daju idoli, nego velikom nadom i sigurnošću koju nam daruje Gospodin. Nadi u Gospodina života, koji je svojom Riječju stvorio svijet te vodi našu opstojnost, suprotstavlja se pouzdanje u nijeme privide. Ideologije sa svojim zahtjevom za apsolutnim, za bogatstvom -  i ovo je jedan veliki idol, za moći i uspjehom, za ispraznošću, sa svojom iluzijom vječnosti i svemoći, vrijednosti poput tjelesne ljepote i zdravlja, kada postanu idolima kojima se žrtvuje svaka stvar, sve su one zbilje koje zbunjuju pamet i srce te umjesto da životu pomognu, vode u smrt.

Ružno je čuti i boli u duši,  čuo sam tu u jednoj drugoj biskupiji, ima tome više godina, jedna dobra žena, veoma lijepa, koja je zbog svoje ljepote bila i vrlo ponosna, jednom je komentirala, kao da je riječ o sasvim normalnim stvarima: 'Da, trebala sam pobaciti, jer mi je linija veoma važna!'... Ovo su idoli koji te nose pogrešnim putem i ne čine te sretnom!

Poruka psalma vrlo je jasna: ako se nada stavi u idole, postajemo poput njih: prazne likovi s rukama koje ne pipaju; stopalima koja ne hodaju; ustima koja ne mogu govoriti. Nemamo više što reći; postajemo nesposobnima pomoći, promijeniti stvari; nesposobnima osmjehnuti se, darovati se, nesposobnima ljubiti... (…)

Potrebno je ostati u svijetu, ali i braniti se od njegovih iluzijâ.

Papa je potaknuo sve da velikodušno žive svoju zauzetost pri Crkvi u duhu ponizne posvećenosti braći. Sveti Otac je zatim nerado naglasio da za ulazak na audijenciju postoje karte, a na šest jezika, na poleđini svake karte, napisano je da je karta u potpunosti besplatna!  

- Dakle, ne treba se plaćati za ulazak na audijenciju, bilo na Trgu, bilo u dvorani; to je besplatan posjet. No, čuo sam da ima I prevaranata, koji karte naplaćuju. Ako vam netko kaže danas za ulazak na audijenciju trebate platiti, varaju vas! Budite oprezni! Dolazak ovdje je besplatan i ne naplaćuje se; ovo je kuća sviju! To se ne radi! Jasno? – kazao je ozbiljno papa Franjo.

Papa je posebno pozdravio mlade, bolesne i nemoćne osobe te novovjenčane parove:

- Dragi mladi, svakodnevno otkrivajte milost primljenog sakramenta krštenja;  dragi bolesnici, u trenucima boli i neutješnosti, crpite snagu iz krsnog izvora. A vi dragi novovjenčani parovi, Znajte ''prevesti'' svoje krsne obveze u hod vašeg obiteljskog života. Hvala – poručio je papa Franjo.
 



 

Da biste komentirali, prijavite se.