Tajanstvena europska Conchita

Poznato je ime pobjedničke pjesme „Rise like a Phoenix“. Međutim, na što ukazuje identitet pobjednika? Privatno nas se njegov izbor ne tiče. Međutim, javni nastup s izrazito vrijednosnim usmjerenjem podliježe i javnoj (pr)ocjeni.
Autor: Tanja Popec Photo: eurosong.hr srijeda, 14. svibnja 2014. u 08:06

Natjecanje za najbolju pjesmu Eurovizije – Eurosong - iz godine u godinu potvrđuje da nije samo izbor pjesme. Dok se najčešće gledalo tko po kojem ključu dodjeljuje bodove, iz čega nisu isključeni susjedski ili politički odnosi (bilo je toga i ove godine – slučaj Rusija), mogli bismo se složiti da smo svjedoci i jednoga vrijednosnog pomaka, tj. odmaka od Europe. Kontinent utemeljen na kršćanskim vrijednostima nalazi se u debeloj zoni sumraka u kojoj se, unatoč veličanstvenoj svjetlosnoj raskoši scenografije u Kopenhagenu prošle nedjelje, dogodilo pomračenje razuma, ukusa i načela. Poznato je ime pobjedničke pjesme „Rise like a Phoenix“. Međutim, na što ukazuje identitet pobjednika? Privatno nas se njegov izbor ne tiče. Međutim, javni nastup s izrazito vrijednosnim usmjerenjem podliježe i javnoj (pr)ocjeni.

Više od pjesme

Zašto se uopće bavimo vrijednosnim pitanjima kad se radi samo o izboru pjesme na jednom natjecanju? Ako imalo poznajemo povijest, shvatit ćemo da ovo nije samo pjesma. Da Eurosong nije izoliran od vrijednosti, pokazuje njegova osnovna misao. Europska radiodifuzna unija (EBU) osmislila je ovo natjecanje, i to u vremenu kada je osnovana i Europska zajednica za ugljen i čelik. Podsjetimo da je to bilo vrijeme dizanja Europe iz pepela, nakon Drugoga svjetskog rata, a spomenuta zajednica za ugljen i čelik bila je ideja tadašnjeg francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana objavljena 9. svibnja 1950., što se uzima kao rođendan Europske unije. Nakon godinu dana, potpisan je Pariški ugovor kojim je spomenuta zajednica i osnovana. Schuman se, zajedno s Adenauerom i De Gasperijem, ubraja u začetnike ideje o EU, „očeve – osnivače Europe“. No, ne zaboravimo da ih je povezivao kršćanski temelj iz kojega izrastaju temeljne slobode, ljudska prava i dostojanstvo. (Za Schumana je 1991. godine pokrenut i proces za beatifikaciju.) Kršćanska misao o čovjekovu dostojanstvu bitno uključuje čovjeka kao muškarca i ženu koje je Bog stvorio kao svoju sliku (Post 1,26). Na takvoj antropologiji građena je Europa. Iz te matrice nastajale su i druge europske inicijative, pa tako i Eurosong. Prvo natjecanje održano je u Luganu 1956. godine, a želja je bila i u glazbenom smislu Europu usmjeriti suradnji, razumijevanju, stvaranju, zajedništvu.

Nije sve tako bezazleno?

Nisam pozvana pisati o glazbenim dometima izvođača. Uostalom, to je stvar izbora publike. Međutim, vrijednosna poruka Eurosonga razlog je za zabrinutost. Koketiranje s dostojanstvom čovjeka kao muškarca i žene već je zabilježeno 1998. godine kada je s pjesmom „Viva la Diva“ pobijedila/pobijedio Dana International. Iz izraelskog muškarca s imenom Sharon Cohen „nastala“ je „žena“, Dana International. Prije sedam godina takvu spolnu „zamjenu“ učinio je i Andrij Mikajlovič Danilko kao Verka Serdočka. U oba slučaja radi se o „promjeni“ muško u žensko. Ali ovogodišnji pobjednik nadmašio je prethodnike, jer mu nije bio cilj promjena, već miks – dva u jedan, muško i žensko istodobno, što je nazvao spolnom neutralnošću. Pobjednik natjecanja u Kopenhagenu je Conchita Wurth, zapravo Tom Neuwirth iz Austrije. U haljini estradne dive s pažljivo uređenom muškom bradom – to je njegov image. (Namjerno stavljam navodnike i Conchitu držim u muškom rodu jer, budimo realni, kad muškarac odjene žensku haljinu, i dalje je muškarac, zar ne? Isto vrijedi i za žene u hlačama. I dalje ostaju žene.) Dakle, mediji su nakon Conchitove pobjede najviše pozornosti posvetili njegovom izgledu, a on je to jedva dočekao držeći Eurosong kao priliku za promociju spolne neutralnosti. Conchita je za njega jedan namjenski osmišljeni lik preko kojega želi pokazati „kako je sve moguće kada u nešto vjerujete.“

Sramota ili čast?

Za Conchita je nastup na Eurosongu i predstavljanje Austrije bila čast, jer njegova zemlja je tako pokazala „toleranciju i prihvaćanje različitosti“ čega je on živi dokaz. Njegova namjera jasna je iz rečenice: „Ovim nastupom mi je dopušteno da pronosim njihova uvjerenja i radim to s ponosom. Moramo se zalagati za društvo bez mržnje i diskriminacije i nadam se da ću promijeniti mišljenja makar nekoliko ljudi u Europi.“ Dobro uvježbana matrica o društvu bez mržnje i diskriminacije, što se najbolje utvrđuje u odnosu prema spolnoj izopačenosti najnovijeg oblika – spolnoj neutralnosti. Ako ne odobravate javnu spolnu neutralnost, istospolnost ili neku treću opciju poigravanja spolnošću koja se uvlači u odgoj, obrazovanje, kulturu i društvo, tada se ubrajate u mrzitelje manjina, diskriminatore, itd. Poznat scenarij, zar ne? Biti muško ili žensko, živjeti u braku muškarca i žene i graditi obitelj na takvom braku danas je postalo ugrožavanje manjina drugačije orijentacije. Zar je zdrav razum zaista „otišao na kvasinu“?!

Lajk za Ruse

Procjenjuje se da je Eurosong pratilo oko 200 milijuna gledatelja, a zasigurno je s obzirom na prime-time termin prikazivanja među njima bilo i obitelji s djecom. U njih se ubrajamo i mi u Hrvatskoj. Ali malo je onih koji su reagirali na dublju poruku Eurosonga vezanu uz pojavu spolno neutralnog „lika iz spolno neutralne priče“. Ruska roditeljska organizacija peticijom je prosvjedovala protiv izravnoga prijenosa Eurosonga zbog Conchitovog nastupa. 15 tisuća potpisa u kratkom vremenu nije zanemarivo. U njihovoj peticiji piše: „Životni stil austrijskog predstavnika neprikladan je za Ruse. Popularno međunarodno natjecanje koje će gledati naša djeca pretvorilo se u leglo sodomije na inicijativu europskih liberala.“ Potpisnici su ponosni na svoju zemlju koja je sačuvala obiteljske vrijednosti utemeljene na ljubavi muškarca i žene. Podsjetimo da je Rusija prije gotovo godinu dana donijela dva zakona kojima se kažnjava širenje homoseksualne propagande pred maloljetnicima i vrijeđanje vjerskih osjećaja. I to je velika većina Rusa (88%) za zabranu širenja homoseksualnosti. Za političara Vitalija Milonova Conchitov nastup na Eurosongu „promoviranje je homoseksualizma i pokazatelj duhovnog propadanja.“ I Bjelorusija je tražila prekid prijenosa za vrijeme Conchitovog nastupa. A kakva je bila reakcija roditelja u Hrvatskoj koji plaćaju državnu televiziju da Conchitu dovede u naše domove u nedjelju navečer?! Kako objasniti djetetu tko je Conchita Wurt – pjevač(ica) s bradom? Za većinu medija on je samo jedan „besprijekorno našminkani muškarac u dugoj haljini.“ (Sinonimi za prijevod španjolske riječi conchita mogao bi vas iznenaditi.)

Palac dolje za katoličke zemlje?

Austrija je po tradiciji katolička zemlja. Jedini problem je što tamošnji vjernici, kao uostalom i u drugim starim kršćanskim društvima, ne osjećaju više život iz svojih korijena. Režu vlastite grane i ucjepljuju se na neka „GMO instant stabla“ kojima ne kola Život, već zabluda. Ne tako davno, prije 11 godina, Austrija je bila domaćin Srednjoeuropskog katoličkog dana, projekta osam europskih zemalja (Austrije, Bosne i Hercegovine, Češke, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Slovačke i Slovenije) koji je želio pokazati da Europa nije samo gospodarski projekt, već da počiva i na zajedničkim kršćanskim vrijednostima. Austrija danas svijetu šalje sliku spolne neutralnosti, dok također katolička Poljska sa svojim predstavnicama Donatan & Cleo na Eurosongu pokazuje manje pjesmu, a više dekolte. I katolička Hrvatska je prije pet godina u Moskvi učinila jedan gaf sa svojom predstavničkom pjesmom „Lijepa Tena“ Igora Cukrova. Pjesma, naime, u jednom stihu određenoj Teni pripisuje osobinu koja je vezana jedino za Isusa Krista. Stih o Teni kaže: „Vodu u vino pretvaraš.“ Možemo dopustiti umjetničku slobodu, ali je li sloboda zaista slobodna da se poigrava asocijacijom na sveti čin Isusova čuda u Kani Galilejskoj?! Kod nas je ovaj stih ostao neprimjećen. Dr. Andreas Unterberger komentira da „kršćanske Crkve imaju dobru budućnost, i ako je žele imati, onda moraju razmišljati o svojim korijenima i o svom osnivaču.“ Europa ima kršćanske korijene. Ali nema sumnje, sve je dalje od razmišljanja o njima.

Otmica Božje slike?

Isus je svojim učenicima govorio kako „dobro sjeme Božje riječi često otme Zli, zapriječe nevolje, uguše brige i zavodljivosti svijeta (usp. Mt 13, 19-22).“ Je li se otmica sjemena Božje riječi dogodila i u Europi? Papa Franjo komentira: „Gospodin nije izabrao nas kršćane za male stvari; uvijek težite naprijed, stremite velikim stvarima. Utrošite svoj život za velike ideale!" Iako nevjerojatno zvuči, ali sve veći ideal za nas kršćane postaje sačuvati dostojanstvo i ljepotu čovjeka kao muškarca i žene. To je abeceda antropologije našega kontinenta, na njoj je sagrađen. Kršćanska vizija čovjeka vezivno je tkivo Europe. Moderna nadogradnja nakaradnim prilijepcima od otmjene i ponosne dame čini ruglo na vrijednosnoj karti svijeta, a njezine stanovnike pretvara u „GMO izobličene figure“ iščupane iz zemlje od koje su oblikovani i na kojoj su rođeni. Biljka bez korijena umire. A čovjek?!

P.S. Ako ne možete odoljeti znatiželji traženja prijevoda imena conchita, onda će vam biti jasno što nam je servirano u nedjelju kao pobjeda Eurosonga 2014. I kako na kraju ne pitati: Quo vadis, Europo?!