Iskazujući ljubav

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim. (Ps 90, 14)
Autor: vlč. Filip Pavlović Photo: teresaburkephotography.com petak, 13. ožujka 2015. u 08:53

Motivacijska rečenica današnjega dana glasi – Budi onaj kojemu je stalo! Kada razmišljamo o raznim osobama iz bliže prošlosti Crkve, o svetom Ivanu Pavlu II., o blaženoj Majci Tereziji, o Josemariji Escrivi – utemeljitelju Opusa Dei ili o osobama iz bliže prošlosti Crkve u Hrvata, blaženom Alojziju Stepincu, kardinalu Kuhariću ili o ocu Anti Antiću, Marici Stanković, pitamo se što ih čini takvima da ih ljudi prepoznaju kao one koji su dostojni da se u njih ugledamo. Oni su živjeli sa žarom, služili su drugima, tražili su pravdu i brinuli se o obespravljenima i zaboravljenima svim srcem.

Ako ti je život pusta dosada nemoj zato kriviti druge, pogledaj u svoju nutrinu, gori li žar i u tebi kakav je gorio u srcima Ivana Pavla II, blaženog Alojzija Stepinca i Majke Terezije. Živiš li punim plućima ili životariš u strahu?

Današnji odlomak Markovog evanđelja nam govori o dvije ljubavi: ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Kroz cijeli Novi zavjet te su dvije ljubavi nerazdruživo povezane, a obje čine vrhunac i ključ Zakona. Bratska ljubav znači ispunjenje svih ćudorednih zahtjeva. Ona je u krajnjem potezu jedina zapovijed – jer tko ne ljubi brata koga vidi ne može ljubiti Boga koga ne vidi - svjedoči nam evanđelist Ivan. Po tome znamo da ljubimo djecu Božju kada god ljubimo Boga. Nemoguće je bolje ustvrditi da u dnu svega postoji samo jedna ljubav.

Ljubav prema bližnjemu nije puko čovjekoljublje ona je bitno religiozna, ponajprije je religiozna po svom uzoru, samoj Božjoj ljubavi, to je nadasve po svom izvoru, ona je Božje djelo u nama. Kako bismo mogli biti milosrdni kao Otac nebeski kad nas Gospodin u tom ne bi poučio, kad Duh to ne bi ulio u naša srca? Ta ljubav dolazi od Boga i postoji u nama samim tim što nas Bog uzima za kćeri i sinove, a dolazeći od Boga, ona nas k njemu okreće. Ljubeći braću ljubimo samoga Gospodina jer svi zajedno gradimo Tijelo Kristovo. To je način kako možemo odgovoriti ljubavi kojom nas je Bog prvi uzljubio.

Tako su to razumjeli i veliki ljudi koje smo na početku spomenuli. Njima je bilo stalo do svakog čovjeka kojega su susretali. Boli te nedostatak ljubavi, koliko bi tek Boga zabolio nedostatak tvoje ljubavi prema bližnjemu? Svijet je danas okrenut naopačke, toliko je mnogo patnje jer je malo ljubavi u domovima i u obiteljskom životu. Uvijek se žalimo da nemamo vremena, užurbani životni ritam, nestrpljivost u postizanju uspjeha, razvoja i bogatstva ne dopušta nam da uživamo u zajedništvu s drugim, s prijateljem, sa supružnikom, s vlastitim djetetom iskazujući mu ljubav.

Često mislimo da je siromaštvo samo biti gladan, gol, bez doma. No, ipak najveće siromaštvo je biti neželjen, odbačen, nevoljen i znati da nitko ne mari za tebe. Već od danas, od sada, takvu vrstu siromaštva moramo liječiti u našim domovima, u našoj sredini, na to nas današnje evanđelje poziva. Možda ćemo osjećati kako je sve naše nastojanje samo kap u moru, no more bi bilo manje bez te kapi.