Nalazeći sigurnost

Od usta mojih britak je mač načinio... od mene je oštru načinio strijelu. (Iz 49, 2)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: samopismo.net utorak, 31. ožujka 2015. u 11:29

Nakon odmora u Betaniji, Isus se vraća u Jeruzalem. U odlomku iz Ivanovog evanđelja koji nam danas donosi liturgija, nalaze se najtužnije izjave što ih je Isus iznio svojima. „Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati... pjetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.”

Isus zna da ga čeka izdaja, no to ga ne čini imunim i neosjetljivim na izdaju. Potresen je u duhu, to je drhtaj Isusova čovještva. Ova potresenost osobito se odrazila u Petru, živom i naglom apostolu koji odmah želi znati tko je izdajica. Možda je imao nakanu da ga opomene i odvrati od tog sramotnog nauma. Ne pomišlja ni izdaleka da i on sam može upasti u zamku napasti. Njegova ljubav prema Gospodinu je velika i iskrena ali preuzetna, suviše sigurna u sebe. Petar još mora naučiti da se nitko ne smije smatrati boljim od drugih, čak niti od izdajice. Gospodin Bog se zna poslužiti i našom slabošću da nas bliže privuče k sebi. Sada slijedi scena koju je već jednom na početku svoga poziva Petar proživio, kada je vidjevši čudesan ulov ribe rekao Gospodinu da se odmakne od njega jer je grešan čovjek, vidio je Kristovu svetost i vlastitu grešnost, vidio je njegovo svjetlo i svoje tame, vidio je prljavštinu svoga srca i nije se osjećao dostojnim. Isus ga je primio u svoju školu i obećao mu da će loviti ljude. Sad je školovanje u školi ljubavi već pri kraju, a Petar kao da je još uvijek pod manama. I nama samima se često puta nameće pitanje: „Zar već nisam trebao biti bolji, zar već nisam trebao pobijediti ovu slabost, zar već nisam trebao...?” Premda je Gospodinu izjavio: „Život ću svoj položiti za tebe!” - ubrzo je gorko iskusio svoju slaboću. Prvo mu je iskustvo bilo u Maslinskom vrtu, kad ga je zajedno s drugima svladao san, dok je Isus bio u smrtnoj borbi. Drugo iskustvo je nadošlo kad je Isus bio uhvaćen, Petar je u strahu pobjegao. Najbolniji događaj bio je onaj u dvorištu Kajifina dvora. Jedna ga sluškinja prepoznaje kao učenika Isusa iz Nazareta, a Petar sav preplašen zataji: „Ne znam i ne razumijem što govoriš” (Mk 14,68). To se dogodilo tri puta. Treći put se zaklinjao i preklinjao, da „ne poznaje onog čovjeka.”

Marko od svih evanđelista s najvećom potankošću opisuje Petrovo zatajenje. Preko svoga učenika Marka, Petar ponizno ispovijeda i opisuje svoj pad, želio je da to bude opomena svim vjernicima. Nitko se ne može smatrati sigurnim da neće pasti. Kad je pijetao zapjevao, te kad se Isus okrenuo, ovaj se pribrao, prisjetio se Učiteljeva proročanstva i onih riječi koje je Isus izrekao na večeri – bez mene ne možete učiniti ništa. - Ta scena susreta Isusa i Petra, pogled Gospodina i učenika, vrlo je živo prikazana u filmu „Pasija“ – taj prikaz mi je pomogao da i sam sebi mogu predočiti kako je taj susret izgledao. Petru nije više potrebno da Učitelj nastavi, shvatio je, izišao i gorko zaplakao.

Grijeh uvijek uključuje nijekanje Krista i onoga najplemenitijega u nama. Grijeh je veliki pad čovjeka, stoga je nužno ustrajno se boriti uz pomoć Božje milosti kako bismo izbjegli sve teške grijehe počinjene iz zlobe, slabosti ili iz grešnog neznanja, a jednako tako i svaki laki grijeh.

Prijatelj je izdao Isusa. Isus je tražio zaklon i sigurnost u Božjoj ljubavi, izdaja ne škodi tijelu, ali razdire ljudski duh. Kad si jednom izdan povjerenje postaje teško. Vjeran prijatelj je veliki izvor ljekovitosti. Traži snagu od Boga u onim teškim trenucima izdaje.

Gospodine, pozvao si me od majčina krila i dao mi posebnu zadaću i poslanje, od utrobe majke imenom si me zazvao. Ti me šalješ u svijet da budem tvoj svjedok, unutar vlastite obitelji, na poslu, među prijateljima i znancima, sad priznajem, Gospodine, da sam te i sâm znao zatajiti. Daj da se priberem pod tvojim pogledom i prisjetim se tvoje ljubavi prema meni te počnem iznova obnovljen snagom koju mi daješ, daj da jedino od tebe očekujem nagradu za život u vjernosti. Amen.