Pismo Ivana Aranze iz Kaštela sinu Ivanu u Chicagu

Ja vas ljubim i želim svako dobro. Nemojte se čuditi da ovako pišem, jer znam da kada bi se ovo vršilo, bili biste sretni na ovoj zemlji.
Autor: fra Jozo Grbeš Photo: s2.pticica.com subota, 25. veljače 2017. u 16:28

Povijest ovog pisma je zanimljiva. Našao sam ga u arhivima Sv. Jeronima u Chicagu.

Na njemu je pisalo: ne baciti! Cijela jedna povijest bi se mogla ispisati iz ovakvih pisama i arhiva. Povijest jednog naroda i stanja duša. Te ljubavi koja se mogla mjeriti dubinom oceana, a mudrost, daljinom od domovine. Mudrost i ljubav su ovdje zajedno nazočni. Njih dvije uvijek idu zajedno, kada čovjek prepoznaje svoj put kao put Duha.



Pismo Ivana Aranze iz Kaštela sinu Ivanu u Chicagu
13.3.1929.


Dragi moj sinko,

Primili smo tvoje pismo i tvoje drugarice čestitku. Drago nam je čuti za vaše zdravlje, a još je nešto veće na svijetu od zdravlja, a to je ljubav u obitelji, u mojoj obitelji. Hvala Bogu je, i ufam se da će ostati i po mojoj smrti. Primili smo i tvoj dar. Jakov je razdijelio sve po tvojoj volji, svatko je zadovoljan i kažu - hvala.

Ja sam vidio u onom daru da se vi dvoje ljubite i to je ono što ja želim. To blago što je naj veće na ovoj zemlji, čovjek koji ga ima neka ga čuva kao oči u glavi. Neka ga čini onoliko koliko vrijedi. Ajme čovjeku i ženi ako imaju ljubav pa je izgube, onda postanu najnesretnija stvorenja na svijetu. Dati ću vam jedan primjer istiniti. Vi imate vašu malu Mariju, koju ljubite, ali ne računate koliko vrijedi ljubav te male. E, to će kazat djed male Marije. Da vam netko za Mariju daje cijelu južnu i sjevernu Ameriku, a da je vi više nećete vidjeti, vi je ne biste dali zato što je ljubite i kad je toliko ljubav velika. Zašto je ne bi nadgledao i čuvao da joj ne bi što naudilo?

Majka male Marije se s ćaćom našalila da mala ima brzo zub, ćaća je htio da je odmah veliki, neka danas popipa pa će vidjeti da ima lipe male, a do ove dobi godine mala će skakutati, sve to ide pomalo, ali brzo stiže. Znam da mama ostaje mama, ali ne znam što će biti od našega Jokana, hoće li ga mala zvati pape ili ćaće, poljubite malu umjesto mene kada vas je učinila ćaćom i mamom i članom obitelji.

Imam i ja maloga Jozu i Mariju i s njima se razgovaram i nikad ne miruju, Bogu hvala lijepo napreduju..

Dragi Ivane, od prije Božića do ožujka, imali smo slabo vrijeme, snjegovi dosta leda, tako da su putevi od vlakova bili zatrpani snijegom, tako da do danas nije prodato ništa vina, a što će biti unaprijed, to se ne zna.

Mudri i bogati Chicaga upravitelji, čuli su za našega Dalmatinca, nekada siromašna i čobana, on je iz naše Zagore, iz naše kuće mladi čovjek, mogao bi k njegovoj kući doći pješice za 12 sati. To je Ivan Meštrović.

Eto ga zovu u Chicago da im napravi umjetnička... I eto ga tamo kod vas gledajte njegov rad. Ja sam vidio njegov rad na slici, a vi ćete mi opisati gdje će ih staviti i što znače.

Meštrović ima i sestru, koju je oženio Marin Stude zvani Domučkin. I on je umjetnik.

Draga moja Ana, drži ti uvelike ljubav, jer gdje je ljubav, ondje je i Bog, a gdje je Bog ondje je i mir, a gdje je mir ondje je i Božji blagoslov, a gdje je Božji blagoslov ondje je i zadovoljstvo.

Dragi Ivane, nas katolike veže dužnost da slušamo misu svake nedjelje i zapovjednu svetkovinu, ako se može. Ako se ne može onda se pomoli Bogu u sebi. Jer i mise su stupovi  za uzdržanje ljubavi.

Ja vas ljubim i želim svako dobro. Nemojte se čuditi da ovako pišem, jer znam da kada bi se ovo vršilo, bili biste sretni na ovoj zemlji.

Molim vas da ovo pismo ne uništite, jer se bojim da drugo nećete dobiti od mene, jer oči stare, a naočale im ne mogu pomoći, a hvala budi Bogu.

A sada primite od sviju nas srdačan pozdrav,a ja ostajem ljubeći,

Vaš otac svekar i djed, koji vam želi svako dobro. Zbogom.