Ena Šarac: „Svaki dan učinite nešto dobro za nekoga tko je u potrebi“

Djevojka Ena Šarac velik dio svog života boluje od raznih bolesti ali je za razliku od mnogih ljudi puno zdravija u svojim razmišljanjima i stavovima. Što je poručila onima koji misle da im je život postao pretežak i kako bi se trebali odnositi prema drugima i životu, pročitajte u intervjuu koji je dala za naš portal.
Autor: Laudato/D.V./A.L. Photo: hr.wikipedia.org/Ena Šarac utorak, 05. svibnja 2015. u 08:54

„Djeco moja ne brinite se, sve će biti dobro!“

Tko je Ena Šarac? Možeš li se predstaviti onima koji su čuli za tebe, ali ne znaju točno tvoju životnu priču?

Rođena sam 27.01.1995. u Osijeku gdje i živim. Od osme godine bolujem od tumora na mozgu, dijabetesa, trombocitopenije, uh imam još hrpu dijagnoza ali važno je da sam ja ZDRAVA! Prošla sam kemoterapije i hrpu toga, ali sve je to za ljude. Hehe.

Jedino sam dijete u obitelji na žalost, oduvijek sam željela puno braće i sestara ali mama nije zbog zdravstvenih razloga mogla to meni a ni sebi priuštiti.

Pišem knjigu koja je moj dnevnik o tijeku bolesti koji bi trebao pomoći dječici i njihovim roditeljima koji se nalaze u sličnoj situaciji. To je šaljiva knjiga u kojoj nema tuge nego borba s vjerom i osmjehom!

Druge ljude tješim kako oni kažu „svojim osmjehom“. Svakodnevno me zovu roditelji oboljele djece da malo pričam s njima i kažu mi „hvala puno si nam pomogla“, iako baš ne razumijem kako.

Kakav je tvoj odnos s tvojim roditeljima? Što njima kažeš kad su zabrinuti zbog tvojih bolesti?
Moj odnos s roditeljima je, ma savršen! Oni su predivni ljudi ogromnog srca i jako sam zahvalna dragom Bogu što ih je odabrao baš za mene!!!
Oni su heroji a ne ja, jer su uspjeli usprkos svim nedaćama koje su nas snašle ostati dobre i poštene ljudine!!!
Naravno da su zabrinuti kada se nešto događa oko mene, ali ja ih posjednem i kažem im „djeco moja ne brinite se, sve će biti dobro!“.
Kada idemo na magnet vidim strah u njima ali ja se lijepo pomolim i legnem u tu kapsulu ni malo ne brinući jer znam da će biti sve dobro kako dragi Bog odredi i tako i je već evo trinaestu godinu Bogu hvala!!!


„Svaki dan učinite nešto dobro za nekoga tko je u potrebi“

Odakle ti snaga u teškim trenucima i kako uspijevaš na svaku životnu situaciju gledati s osmijehom, odakle ti optimizam? Imaš li kakav recept za nas kojima to ne uspijeva svakodnevno?
Odakle mi snage u teškim trenucima hm ... pa ja ih baš i ne vidim. Mislim da je najvažnije bolest ili bilo što drugo prvo prihvatiti i ne smatrati to kaznom i u svemu se posvetiti rješenj jer zaista nema smisla sjediti i kukati jer tako se ništa ne rješava. Što sad ako moraš na operaciju pa lijepo se pomoliš i ja osobno na svakoj operaciji dok me voze u salu pjevam pjesmu „I dat će     nam Bog i više od tog dobro će dobrim vratiti“...Nine Badrić...ok, malo me čudno gledaju ali ne obazirem se ja na to !
Imam li kakav recept za one kojima to baš ne uspijeva ... pokušajte svaki dan učiniti nešto dobro za nekoga tko je u  potrebi i vidjet ćete koliko ćete se bolje osjećati!

Odakle tolika briga za druge?
Hm .. odakle briga za druge ... teško pitanje ... mislim da je to     nešto normalno ... nešto što roditelji uče svoju djecu od malena. Lijep je osjećaj pomoći nekome i leći u krevet punog srca i sreće. Nekada vidimo nekoga kome je potrebna pomoć i mnogi misle „a dobro netko drugi će im pomoći“, ali griješe, uvijek treba prvi ponuditi pomoć i ako ste u mogućnosti makar djeličkom pomoći. Vidjet ćete sreću u očima potrebitog, a to je neopisivo !
Mislim da smo stvoreni da brinemo jedni o drugima i da se tako i trebamo ponašati na obostranu radost!


Život posvetiti onima kojima je teško

Kako najradije provodiš vrijeme? Što te najviše veseli u životu?
Dane provodim kuhajući jer to obožavam a i bilo je dosta da me roditelji služe i bilo je vrijeme da i ja nešto činim za njih i evo već dvije godine isključivo ja kuham. Najviše me veseli u životu što imam predivne roditelje na kojima zahvaljujem dragom Bogu svaki dan!

Dvije godine prošlo je otkako si završila srednju školu. Jesi li možda upisala fakultet? Ako nisi da li bi htjela i što bi voljela studirati?
Prije dvije godine završila sam srednju Ekonomsku za upravnog referenta. Nakon toga sam htjela upisati „Psihologiju“ ali nisam mogla zbog liječenja.

Koliko imaš prijatelja i za koliko ih možeš reći kako su ti zaista prijatelji?  Koje su prema tvom mišljenju, karakteristike pravog prijatelja?
Imam samo jednu pravu prijateljicu iz srednje škole koja sad studira u Splitu pa se rijetko viđamo. Mislim da su prave karakteristike pravog prijatelja da je uz tebe i u dobru i u zlu i da to bude obostrano.

Osjećaš li se „zakinuto“ u odnosu na svoje vršnjake koji ne moraju prolazit stalne borbe s bolestima ili možda to doživljavaš kao svoju posebnost?
Ne smatram da sam na bilo koji način zakinuta u odnosu na svoje vršnjake. Možda oni smatraju jer me znaju puno puta pitati kako uopće živim a da nisam nikada izašla u disco ili otišla na tulum ... što ne mogu nositi štikle i slična pitanja. Oni ne znaju koliko je meni vrijedno to što mogu život posvetiti onima kojima je teško i koji su u potrebi i koliko je zadovoljstvo kada u tome uspijem. Uh!


„Ti si anđeo s misijom i hvala ti na tome“

Kako se sada osjećaš, kakvi su nalazi, je li bilo kakvih komplikacija nakon zadnje operacije? Čuli smo kako se opet suočavaš s novim zdravstvenim poteškoćama. O čemu se radi?
Ja se uvijek osjećam odlično iako nalazi od prošlog tjedna nisu baš dobri. Imam pritisak u glavi zadnjih mjesec dana ali ne obazirem se baš previše na bol nego nađem način da ju ignoriram. Na magnetnoj rezonanci su otkrili krvarenje unutar samog tumora pa sada čekamo „presudu“ što dalje ali što god bude trebalo, obavit ću i to i nastaviti dalje.

Početkom prošle godine posjetila si papu Franju. Što je za tebe značio taj posjet, kako je prošao, koje emocije su se u tebi javile i zašto si se odlučila otići Svetom Ocu?
Posjet papi Franji je nešto neopisivo. Imala sam neku unutarnju potrebu i želju da mu stisnem ruku. Inače nemam baš nikakvih želja pa su roditelji sve poduzeli da mi tu želju ispune. Bilo je predivno! Nikada neću zaboraviti Njegov pogled i rečenicu koju mi je rekao – „Ti si anđeo s misijom i hvala ti na tome!!!“ Da li je potrebno nešto više u životu od toga?!
Odnijela sam mu nekoliko tisuća otisaka dječjih ručica da ih blagoslovi i majicu na kojoj je pisalo između ostalog da dođe posjetiti našu Hrvatsku. Ma bio je kao malo dijete...prstom je vukao po majici cijeli tekst dok ga je čitao. Ma neopisiv je - predivan je!


„Sve križeve prihvatite kao dar a ne kao kaznu“

Tko je za tebe Isus? Što je za tebe vjera? Kakav bi pravi kršćanin trebao biti?
Za mene je dragi Isus naš stvoritelj koji je dao svoj život za sve nas i koji je pokazao koje su vrijednosti života i kako bi se i po kojim vrijednostima svi trebali ponašati i slijediti Ga !
Za mene je vjera slijediti i živjeti put Gospodnji!
Pravi kršćanin za mene je onaj tko ima čistu dušu i otvoreno srce za sve ljude i koji je spreman pomoći svakome i slijedi put Božji i trudi se da ne griješi.

Jesi li čula da se pokreće obiteljska televizija Laudato TV? Da li se veseliš početku prikazivanja? Kakav bi sadržaj htjela gledati na njoj?
Iskreno nisam čula za pokretanje Laudato televizije, ali se tome jako veselim !
Voljela bih da u program uvrste pozitivne ljude koji otvaraju oči onima koji su nezadovoljni svojim životima a nisu svjesni koliko su sretni i da bi trebali zahvaljivati dragom Bogu za sve što im je darivao i širiti radost Božju oko sebe!

Što bi poručila onima koji osjećaju da im je život postao pretežak i ljudima općenito?
Poruka svima je vjerujete i sve križeve prihvatite kao dar a ne kao kaznu, jer dragi Bog svakome da koliko može nositi i nemojte ga iznevjeriti kao što nije ni On nas!
Mislim da svatko ima svoju misiju na ovome svijetu i da ju treba prihvatiti kakva god bila i slaviti i zahvaljivati dragom Bogu što nas je odabrao!!!

Evo toliko od mene iako bih ja mogla do nagodinu pisati i pričati … hehe
Veliki pozdrav od šašavice ENE i neka Vas sve blagoslovi dragi Bog!