Danijela de Micheli Vitturi, dr. med.: „Obiteljska molitva kruh je svagdanji za obitelj“

Danijela de Micheli Vitturi, liječnica, spec. obiteljske medicine, majka osmero djece, angažirana katolčka laikinja koja kroz svoj profesionalni i društveni angažman živi poticaj II. vatikanskog kocila koji laike poziva na misionarsko svjedočenje evanđeoskog života u svojoj sredini, za naš je portal predstavila ulogu i važnost obitelji, ali i otvorenosti životu u današnjemu svijetu.
Autor: Laudato/A.K. Photo: verbum.hr utorak, 02. lipnja 2015. u 08:28

Kao majka osmero djece sigurno ste i sami živjeli u brojnoj obitelji. Koliko je za vašu otvorenost životu bila važna obitelj u kojoj ste rođeni?

Odrasla sam u četveročlanoj obitelji, tata, mama, sestra (starija četiri godine od mene) i ja. Tata je imao petero braće i četiri sestre, mama jednu sestru i jednog brata. U njihovim je obiteljima bilo još djece koja su umrla mala. Bez obzira što sam imala samo jednu sestru u tatinim pričama sam bila s mnogobrojnom rodbinom. U studentsko vrijeme prije nego sam upoznala muža govorila sam da ću imati petero djece. To je jednostavno bilo u meni.
 
Studirali ste medicinu i već dugi niz godina dajete se u službi liječnice opće prakse. Što Vas je ponukalo slijediti liječnički poziv i koliko ga vaša vjera usmjeruje i određuje?


U obitelji u kojoj sam odrasla dobila sam ono što mi je bilo najpotrebnije, a to je ljubav, vjerski odgoj, mogućnost školovanja i izbor zvanja. Majka je bila medicinska sestra. Od malena sam bila s njom u ambulanti. Rado sam se igrala doktora, a kad bih odlazila na plažu nosila bih zavoje ako kome zatreba, nikad se ne zna. Još u osnovnoj školi završila sam tri tečaja prve pomoći i sa školskom ekipom bila na takmičenju. Studij medicine bio je jedini studij koji sam odabrala nakon gimnazije. Jedino sam još razmišljala o fizici.
Bila sam odlična učenica i susretljiva za pomoć onima kojima je trebalo. U osnovnoj i srednjoj školi pomagala sam u učenju kolegicama iz razreda. Onda se to tako radilo za razliku od današnjih „repeticija“. Ja sam imala stariju sestru i tatu koje sam ja mogla pitati za pomoć. Spremnost pomaganja drugima i skolonost prema medicini, kao i moja svestranost bili su presudni za izbor vrlo zahtjevnog zanimanja za koje sam imala dobre preduvjete.
 
Iza svake majke koja ima brojnu obitelj, kao što je vaša, krije se dobar suprug. Na koji način ste podrška jedno drugom i jeste li od početka braka bili spremni za ovoliko djece?

Moj suprug je za razliku od mene govorio da bi želio čitavu 'nogometnu momčad'. Imao je samo starijeg brata . Njegovi su roditelji iz brojnih obitelji. Uvijek je bio okružen prijateljima i rodbinom, a kao pomorski strojar vrlo rano je otišao u svijet u kojem je bio u brojnom okruženju svoje posade i znao je istovremeno što znači biti sam i imati rodbinu i prijatelje. Mi smo od početka bili za djecu. Bili smo otvoreni životu, prepoznavanju vremena mogućeg začeća, otvoreni Božjoj volji, odnosno Božjem daru svakog novog života.
 
Kako izgleda život u brojnoj obitelji poput vaše? Je li bilo teže brinuti o prvom djetetu, ili su kasnije roditeljske brige bile lakše?

Život u brojnoj obitelji je dinamičan, intenzivan i zahtjevan, sa svakim novim djetetom zahtjevniji, jer se povećava broj interakcija među članovima obitelji. Jednom je dr. Pavao Brajša usporedio obitelji s kolodvorima na koje vlakovi dolaze i odlaze. Brojna obitelj je poput zračne luke u sezoni, dodajem ja. Kao što je potrebna kontrola leta da bi bilo reda i u jednoj obitelji potrebni su kontrolori situacija.

Obitelj je Crkva u malom. Kako izgleda molitveni život vaše obitelji, koje mjesto u životu svakog od vas zauzima sakramentalni život?

Muž i ja pjevamo od mladosti u zboru župe Gospe od zdravlja. Naše zajedničko pjevanje i odlazak na misu je ujedno i molitva. Djecu smo od rođenja vodili u crkvu i ona su pjevala u zborovima ovisno o uzrastu. Obitelj - Crkva u malom ne ostaje samo na molitvi u crkvi već neizostavno traži svakodnevnu zajedničku obiteljsku molitvu oko koje se još uvijek intenzivno zauzima. Obiteljska molitva kruh je svagdanji za obitelj koja želi živjeti zajedno u miru i ljubavi i trajno zahvaljivati Gospodinu na darovima života.
 
Svaki je čovjek poseban Božji dar. Zasigurno su i Vaša djeca svatko na svoj način izgradilo svoju duhovnost. Prepoznajete li Vi u njima tu individualnost i ono nešto što je plod Duha Svetoga u njihovim životima, što nadilazi Vaš roditeljski utjecaj?

Naša su djeca, osim najmlađeg, sva punoljetna. Troje ih je oženjenih. Ovi koji su s nama imaju pored obiteljskog zajedništva i svoje radne, studentske i druge obveze. Svatko je individua za sebe, sa izgrađenim duhovnim i ostalim životnim potrebama. Samostalni su i samosvojni ponekad i previše. Kao roditelj volim i bliskost, a naviknuti se da nakon toliko intenzivnog druženja s djecom me više puno ne trebaju, ne samo da je to potrebno već i jako važno za održavanje zdravih odnosa u obitelji. Još uvijek sam glavni inicijator molitveno duhovnog života u obitelji i radujem se ako me ponekad netko od njih u tome pretekne.
 
Crkva neumorno promiče kulturu života, a u našoj Domovini potiče obitelji da se otvori životu. Što biste poručili mladim hrvatskim obiteljima?

Dragi mladi nebojte se ni ljubavi ni života. Volite se i neka vaša ljubav bude plodna darovima života životu.
 
Uz sav angažman kao majka, vi ste vrlo aktivna laikinja koja svoje liječničko, roditeljsko i majčinsko iskustvo nesebično dijeli s drugima. U čemu se krije tajna Vaše neiscrpne energije?

Umaram se i nemam neiscrpnu energiju kako vi govorite. Osnovno je biti odgovoran. Odgovornost za život je odgovor na Ljubav koja daje Život. Najbolji odmor i povratak snage nalazim u svakodnevnom susretu s Gospodinom. U njegovom naručju se najbolje obnavljam, a tu je i nebeska Majka koja me trajno prati na ovozemaljskom putu. Duh je taj koji pokreće i obnavlja i daje snagu za život. Volja je osnovni pokretač, a Ljubav izvor energije.
 
Doktorice Vitturi, Laudato TV je pred početkom emitiranja. Sigurno ste i sami u iščekivanju ovog medija koji će promicati obiteljske, kršćanske vrijednosti?


TV ne gledam ali podržavam one koji i kroz taj medij prenose Radosnu vijest i svjedoče življenu vjeru i ljubav i istinsku poruku Evanđelja. Neka im je s blagoslovom. U obiteljima je TV zauzela važno mjesto. Ako ona postane i inicijator obiteljske molitve i promicatelj vrijednosti možda donekle opravda to središte u kojem se nalazi. Moje je osobno mišljenje da živog čovjeka, osobu i zajedništvo u obitelji ne smije istisnuti niti jedan medij. Neka medija, oni su korisni. Ali ne smiju biti važniji od živih ljudi. Kao što se ne jede i ne pije s TV ni s radijem, tako ni obiteljska molitva ni življena međusobna ljubav potkijepljena dobrim djelima ne smije ostati samo na riječi i slici. Mediji su dobar poticaj, izazov i prilika za bolju povezanost sa svijetom koji razmjenjujući informacije uči i otvara prozor u svijet. Intima traži bar ponekad zatvorena vrata, zatvoren prozor i otvoreno srce spremno na dijalog u istini i ljubavi.