Biti pokoran znači u poniznosti biti poslušan autoritetu kojeg se poštuje i kojem se vjeruje

Josipina i Marijina pokornost graniči s odanošću i kada čitam ovaj odlomak, maštam kako bi Josip sve živo napravio da Bog to od njega traži. A odanost je danas još jedan pojam koji možemo svijećom tražiti u stvarnom životu.
Autor: vlč. Krunoslav Pačalat/Laudato/I.D. Photo: zastavki.com/Nature/freewallpaper petak, 18. prosinca 2015. u 09:04

PRVO ČITANJE: Jr 23, 5-8: Podići ću Davidu izdanak pravedni.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Evo dolaze dani — riječ je Gospodnja — podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ''Jahve, Pravda naša.'' Zato, evo dolaze dani — riječ je Gospodnja — kad se više neće govoriti: ''Živoga mi Gospodina koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske'', nego: ''Živoga mi Gospodina koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj!''

Riječ Gospodnja.

Ps 72, 1-2.12-13.18-19: U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik — dovijeka.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,
koji jedini tvori čudesa!
I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!
Sva se zemlja napunila slave njegove!
Tako neka bude. Amen!

Mt 1, 18-24: Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: ''Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.'' Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE
Dragi Isusovi prijatelji, polako i tiho, korak po korak sve smo bliže susretu s Mesijom. Naš Kralj dolazi. Radujmo se, naša lica neka se sjaje od sreće.

Evo danas čitamo prvo čitanje iz Knjige proroka Jeremije koji nakon što u dvije glave prije ove, iz koje čitamo današnji odlomak, oštro opominje pastire svoga naroda da su narod odveli u ropstvo i da su ga vrlo slabo vodili, u današnjem odlomku ipak najavljuje da je primio objavu u kojoj čita poruku da će Bog izbaviti i spasiti svoj narod. Dat' će svome narodu novog vođu. Kad čujemo kako opisuje tog novog vođu možemo slobodno reći kako najavljuje Mesiju. Ako usporedimo njegovo proroštvo o Mesiji sa Izaijinim onda nam je lako zaključiti da se radi o jednoj te istoj osobi – Isusu Kristu. Prorok vidi u viđenju kako će se narod vratiti u svoj dom i Bog će mu dati vrednije pastire, koji će zamijeniti one loše pastire koji su ih smjestili u ropstvo. Novi kralj će donijeti mir, pravo i pravicu i kraljevat će mudro. Njegovo izbavljenje čovjeka iz ropstva biti će jače i od onoga kad je izveo svoj narod iz Egipatskog ropstva. I sve će ih smjestiti u jedan narod i domovinu. Prorok i vjernici iz Staroga zavjeta nisu mogli znati da je to najava Crkve, koja će biti daleko veća od prostora Palestine i otvorena za sve narode koji se žele zvati Božjim narodom. Mi danas prepoznajemo to proroštvo kao ostvareno u Crkvi Kristovoj, čiji smo mi članovi. Pogotovo mi Hrvati možemo iščitati poruku kako se Bog pobrine za svoj narod bez obzira na loše vođe koji znaju odvesti u propast svoje sunarodnjake. Bog se je često pobrinuo za nas Hrvate u našoj povijesti i znao nas vratiti našim korijenima, pa će tako biti i ovaj put.

Uvriježio se u svima nama jedan osjećaj bajkovitosti i idile kada dođu božićni dani, osjećaji napetog iščekivanja kada ćemo moći ugledati dijete Isusa u štalicama poslije polnoćke. Tada kroz sve nas struji osjećaj djetinjstva, jer se uz Isusa vežu samo lijepe stvari.

Prekrasno je uživati u dojmu nevinosti i poniznosti kada čitam ovaj današnji ulomak evanđelja. Moje uvijek otvoreno pitanje je kako su Josip i Marija mogli sa takvom sigurnošću, poniznošću i povjerenjem u Boga prihvatiti sve ono što je Bog od njih tražio? Nije u njihovim riječima bilo nevjerice, već su pokorno prihvatili svaku Božju riječ koja im je izrečena. Gdje se može danas naći takve pokornosti? Ova njihova pokornost graniči s odanošću, i kada čitam ovaj odlomak, maštam kako bi Josip sve živo napravio da Bog to od njega traži. A odanost je danas još jedan pojam koji možemo svijećom tražiti u stvarnom životu. Hoćemo li si danas uzeti za adventsku vježbu pokornost? Biti pokoran znači biti u poniznosti poslušan autoritetu kojega poštujem i kojem vjerujem. Jesam li pokoran u svom životu? Što mi je činiti da me još više krasi ta vrlina kako bih poput Marije i Josipa lakše prihvaćao Božju volju i plan koji ima samnom?

Pokornost i odanost sve rjeđe nalazimo u današnjem životu. To su osjećaji odlučnosti kojima mi neku stvar stavljamo za gotovu. Kada odlučiš biti pokoran i odan, tada se podrazumijeva da ćeš to biti, bez obzira na sve što određene situacije to od tebe tražile. Uzmimo na primjer brak ili prijateljstvo. Naravno da ispred tih osjećaja moramo stavljati razboritost, jer svaka odanost i pokornost treba prestati ako bi iz nje proizašao neki zao čin.

Međutim, ljudi današnjice stalno sve žele ostaviti otvorenim, žele imati mogućnosti otvorene. Otvorene za što? Za bijeg? Za lakše izbjegavanje odgovornosti? Zašto nam je teško u životu stvari učiniti konačnima? Što to još mislimo da nas čeka? Što mislimo da gubimo ako se obvezujemo? Slobodu? Sloboda je danas precijenjena stvar zato što se traži u ovozemaljski stvarima, a zaboravlja se da je Bog jedini koji trajno oslobađa. Čini mi se da se danas češće želimo osloboditi stvari koje nam čine dobro, nego onih koje nam čine loše.

A što je s opredjeljenjem za Boga? Josip je mogao Bogu biti i pokoran i odan zato što je u svom srcu bio temeljno opredijeljen za Boga, kod njega nije bilo sumnje. Eh, što bismo mi sve mogli da ne sumnjamo... Amen.

MOLITVA
Isuse, Ti si moj život! S Tobom legnem i s Tobom ustajem. S Tobom obavim svoj posao i s Tobom se ja odmaram. S Tobom promatram svijet  i sve oko mene. Pošto si Ti sa mnom, zato mogu sve   oko mene  smireno promatrati. U Tebi je moja sigurnost i ne trebam strepiti, da će me događaji svijeta ugušiti. S Tobom ja uvijek nalazim svjetlo za izlaz iz ove guste tame u svijeta. Hvala ti. Amen.