Vjera nuka Isusa na ozdravljenje

Evanđelist Luka nas ovime poziva kako bismo uvijek bili vjerni Isusu i kako bi po našoj vjeri i drugi ozdravljali, kako bismo i sebe i druge privodili Kristu.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com ponedjeljak, 05. prosinca 2016. u 09:20

Iz Evanđelja po Luki 5, 17-26

Jednog je dana Isus naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.

I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.

Vidjevši njihovu vjeru, reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!«

Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!«

I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.

A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: .»Danas vidjesmo nešto neviđeno!«


U današnjem, toliko poznatom dijelu evanđelja, slušamo o ljudima koji su donijeli svoga uzetoga prijatelja na nosiljci pred Isusa. Oni su uložili veliki napor kako bi Isus uopće primijetio njega. A Isus nije vidio samo njega, nego je vidio i vjeru onih koji su ga donijeli k njemu.

I zaista je bio potreban veliki napor da uzetoga u nosiljci kroz krov spuste do Isusa. Mnoštvo oko njega koje se okupilo još jednom nam ukazuje koliko je zapanjujuća bila Kristova riječ, a da ne govorimo o svim čudima ozdravljenja koja su se događala po njegovim rukama. No pored mnoštva bilo je tu i farizeja i učitelja Zakona »koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema.« Dakle, pored takoreći običnih ljudi, Isus sada pred sobom na neki način ima i veliku komisiju onih koji su predstavnici Zakona, onih koji uče ljude. I baš u takvoj situaciji Bog ga nuka na liječenje svih onih koje su donosili preda nj.

Kod ovog uzetoga što su ga spustili kroz krov kuće pred Isusa, vidljiva je ne samo njegova uzetost i njegovo stanje, nego i vjera onih koji su ga donijeli k Isusu. Takva vjera nuka Isusa na ozdravljenje uzetoga. Ali on, umjesto riječi ozdravljenja, uzetomu govori: »otpušteni su ti grijesi!« budući da je vidljiva velika povezanost između grijeha i bolesti u ono doba.

Upravo je taj Isusov čin zgrozio prisutnu 'komisiju' od farizeja i zakonoznanaca. Ta grijehe otpuštati može jedino Bog. Tako se Isus pred njima pokazuje kao obećani Mesija, i još više kao Sin Božji, kao Bog koji je »vlastan … na zemlji otpuštati grijehe!« No znajući kako ljudima treba i vidljivi dokaz Isus uzetomu naređuje da ustane, uzme svoju nosiljku i ide kući, što on i čini. Upravo to vidljivo daje svima prisutnima shvatiti ono nevidljivo – otpuštanje grijeha. I doista, toga su trena svi vidjeli »nešto neviđeno«, ono što se ne može okom vidjeti, nego jedino srcem vjerovati, a to je Božja moć koja ima snagu otpuštati grijehe.

Evanđelist Luka nas ovime poziva kako bismo uvijek bili vjerni Isusu i kako bi po našoj vjeri i drugi ozdravljali, kako bismo i sebe i druge privodili Kristu koji je vlastan oprostiti grijehe, a tu je moć ostavio i svojim učenicima, a baštine ju svi svećenici u sakramentu pomirenja. Stoga se nemojmo bojati susreta s Isusom. Dopustimo mu da i nas oslobodi naših bolesti i grijeha.