Koliko smo slični nebeskom Ocu?

'Praštajte i oprostit će vam se.'
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay ponedjeljak, 13. ožujka 2017. u 12:33

Iz Evanđelja po Luki
 
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Lk 6, 36-38



Razlika između Boga i ljudi je velika, no ipak se Bog ne udaljava od čovjeka, nego stoji posve blizu njega. On ne ostavlja čovjeka samoga niti ga prepušta njegovim lutanjima. On doziva, traži i nalazi čovjeka.

U svom tom odnosu između Boga i ljudi, savršenstvo je izniklo u osobi Isusa Krista, utjelovljenoga Boga i pravoga čovjeka. U njegovoj osobi nalazimo puninu Božje objave. I upravo nam je on najsavršenije objavio Oca i pozvao nas u zajedništvo koje nam je pripravljeno od početka svijeta. Upravo u tom odnosu Boga i čovjeka, čovjek pronalazi kakav treba biti. Tako Isus uči svoje učenike kakvi trebaju biti.

Učenici trebaju biti slični svome nebeskom Ocu. U Bogu oni ne trebaju gledati strogoga sudca ili nekoga tko je posve udaljen od njih. Naprotiv, on im je blizu kao što je jedan otac blizu svojoj djeci. Tako Isusovi učenici, i kasnije svi kršćani, postaju sinovi u Sinu. Znamo iz svakidašnjeg života kako se djeca, naročito muška, ugledaju na svoga oca i on im je uzor u svemu, pa imitiraju svoga oca, ponašaju se kao on i na mnoge druge načine ga oponašaju.

Kršćani su također pozvani ugledati se na svoga nebeskog Oca i pokušati biti što sličniji njemu. Zato Isus i poziva svoje učenike da budu milosrdni kao što je njihov Otac nebeski milosrdan. Iz takvog milosrđa proizlaze i mnoge druge vrjednote. Biti milosrdan znači onda i ne suditi druge bez obzira koliko oni sagriješili. Pozvani smo na milosrđe prema svima, po uzoru na našega Oca. On nikome ne zatvara vrata svoga raja, nego ih ostavlja širom otvorena u svakom trenutku kako bi kroz njih prošlo što više ljudi. Upravo i mi trebamo vrata svojega srca otvoriti svim ljudima  i činiti da oni u nama vide da smo mi djeca svojega Oca. Kao što se na djeci vide crte lica njihovih roditelja i druge sličnosti, tako se i na nama treba vidjeti sličnost s nebeskim Ocem. Ljudi trebaju moći u nama prepoznati Očevo lice, lice milosrđa, lice koje nikoga ne osuđuje, nego svakome pruža ljubav i svakoga poziva na ljubav.

Upravo u ovim danima korizme, kad se temeljitije preispitujemo, možemo stati pred ogledalo našeg bića i zagledati se u nj. Tada ćemo uvidjeti imamo li crte Očeva lica i sličimo li svome Ocu ili smo posve različiti od njega. Svakako da su naše sličnosti upravo ove koje nam Isus donosi: milosrđe, praštanje, darivanje, ljubav…

No, ako i nismo slični Ocu, nije nemoguće postati mu sličan. Samo se treba odlučiti za Kristov put i slušati njegove riječi. Tako ćemo mijenjati crte lica svojega bića te ćemo postajati sve više slični nebeskome Ocu. A to je cilj svakoga kršćanina.

Korizma i ovi mirni i tihi dani su nam upravo poticaj na tome putu preobraženja. Hodimo tim putem i ispravljajmo s Božjom pomoću krive crte svojega života, kako bismo o svetkovini Uskrsa i mi mogli zasjati obasjani Kristovim svjetlom.