Tko želi biti najveći, neka bude svima poslužitelj

Trebamo svoj položaj ukrijepiti u Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću kako bismo trajno bili usmjereni na vječnost.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: youtube.com/screenshot srijeda, 15. ožujka 2017. u 09:46
Iz Evanđelja po Mateju:
 
U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: 'Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.' Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: Što želiš? Kaže mu: Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.
Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti? Kažu mu: Možemo! A on im reče: Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.
Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.


Mt 20, 17-28

Isus sa svojim učenicima ide prema Jeruzalemu i najavljuje im svoju muku, smrt i uskrsnuće. Taj je govor, možemo slobodno reći, bio težak za učenike i oni su ga, kako to čitamo u evanđeljima, razumjeli tek nakon njegova uskrsnuća i nakon poslanja Duha Svetoga. A u ovom odlomku možemo vidjeti i koliko ljudi nekad mogu slušati Božju riječ i uopće ju ne čuti i posve promašiti u svom življenju. Naime, Isus govori učenicima kako će biti predan, kako će ga ubiti, ali im daje i nadu – nadu svoga uskrsnuća.

A odmah po tome dolazi majka sinova Zebedejevih i ko grom iz vedra neba pita Isusa za sigurnost svoje djece, odnosno za sigurnost njihovog položaja u njegovu kraljevstvu. Vidimo kako ona uopće ne shvaća bit Kristova govora i njegova poslanja. Ona je kao i svaka majka, brižna, i želi svojoj djeci osigurati sigurnost. I u tome je ne smijemo optuživati. Ali ona se brine zemaljskom brigom. Želi sigurnost kraljevstva i položaja u tome kraljevstvu. Dok je Isus upravo svojim učenicima govorio o njihovoj sigurnosti u njegovom Pashalnom otajstvu, u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Odatle trebaju crpiti snagu, odatle će im doći sigurnost i položaj u kraljevstvu Božjemu. I kraljevstvo je Božje lišeno zemaljskih briga i zemaljskih postava. Stoga ono i jest ljudima paradoksalno. Tko želi biti najveći, neka bude svima poslužitelj. Tko hoće biti prvi, neka bude svima sluga. Isus nas zapravo želi osloboditi vlastite zarobljenosti u svjetski poredak, kako bi nas pripravio za vječnost i za pravu zbilju. Stoga traži od svojih učenika, a to smo i svi mi, da se ostavimo vladanja i svih onih položaja kojima bismo se možda uzdigli iznad drugih i kojima bismo pokazali da smo mi nešto viši, bolji, dragocjeniji od drugih.

Ne. To je lažna slika. To je privid. I to je promašena inicijativa. Baš poput inicijative ove žene. Trebamo svoj položaj ukrijepiti u Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću kako bismo trajno bili usmjereni na vječnost.