Biskup Škvorčević: Hrvatskoj je i danas potreban duh s kojim su branitelji krenuli u obranu domovine

Na slavlju su sudjelovali časnici i drugi pripadnici 123. brigade, članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.
Autor: pozeska-biskupija.hr/Laudato/D.T. Photo: pozeska-biskupija.hr/Laudato nedjelja, 27. listopada 2019. u 10:49
Prigodom 28. obljetnice osnutka 123. brigade Hrvatske vojske požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 26. listopada u crkvi sv. Lovre u Požegi euharistijsko slavlje za poginule i preminule branitelje spomenute brigade. Na slavlju su sudjelovali časnici i drugi pripadnici 123. brigade, članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, veterani Domovinskog rata na čelu sa svojim predsjednikom umirovljenim brigadirom Krešimirom Pavelićem, predstavnici Hrvatske vojske sa zapovjednikom požeške vojarne brigadirom Milanom Čorkom i skupina ročnika. Iz javnog života na misi je među ostalima bio požeško-slavonski župan Alojz Tomašević i požeški gradonačelnik Darko Puljašić. 
 
Biskup Antun je pozdravio sve nazočne, napose pripadnike spomenute brigade, roditelje i drugu rodbinu poginulih i preminulih branitelja te pozvao na molitvu za njihove duše. Kad se spominjemo naših preminulih, podsjećamo se kako zapravo ne postoje mrtvi, nego oni koji žive na ovozemaljski prolazni način, i oni koji žive na onozemaljski konačni način našeg postojanja, naglasio je biskup. Izrazio je uvjerenje kako su naši poginuli branitelji konačno zagrljeni Božjom ljubavlju koja ne dopušta da propadne ijedno stvorenje. Pozvao je nazočne da provjere što su na ovo spomen-slavlje donijeli u svojim srcima, da se pokaju za sve ono što ih udaljuje od njih međusobno i od preminule braće i sestara, te zamole Boga da svojim milosrđem pročisti dubine njihova bića od grijeha, zla i sebičnosti.
 
Polazeći od evanđeoskog ulomka o Galilejcima koje je Pilatova vojska poubijala na ulazu u jeruzalemski hram  te o ljudima na koje se srušila kula u Siloamu i usmrtila ih, biskup je u homiliji ustvrdio kako Isus u svom osvrtu na te događaje ne govori o mrtvima,  nego o njihovoj poruci živima. Kazao je da i mi, spominjući se naših poginulih hrvatskih branitelja, trebamo krenuti od nas živih, promotriti naše vlastito stanje te se na Isusov poziv obratiti kako bismo mogli pravo vidjeti i dohvatiti što je s našim mrtvima. 
 
- Naime, dok većina Isusovih suvremenika u navedena dva slučaja povezuje zlo koje je pogodilo poginule ljude s njihovim počinjenim grijehom, Isus isključuje takvu uzročno-posljedičnu povezanost i poziva 'Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti'. Valja se zaustaviti pred pitanjem čovjekove propasti koja nije vezana za nesretni slučaj nego za njegovo stanje nutarnje zarobljenosti grijehom iz kojeg mu valja izaći obraćenjem.  O toj propasti i izlasku iz nje govori sv. Pavao, kad u ulomku prvog čitanja iz Poslanice Rimljanima tvrdi kako se naša sloboda nalazi pred izborom dvaju zakona: Zakona grijeha i smrti, i zakona Duha života. Kad Isus poziva na obraćenje, potiče našu slobodu da se opredijeli za Božju stranu, za život po njegovu Duhu. Ravnodušnost prema našem vlastitom duhovnom stanju prepušta nas inerciji zla i zarobljenosti njegovom snagom, te je obraćenje naš odgovor kojim nastojimo biti u pravom odnosu prema samima sebi i prema drugima. Sv. Pavao u navedenom čitanju povezuje ljudsko tijelo sa zakonom grijeha i smrti, podsjećajući na našu ranjenost zlom i smrću. No, time ne prezire naše tijelo, jer je i ono Božje stvorenje,  nego pripominje kako je i njemu potrebno oslobođenje i to putem zakona Duha života – rekao je mons. Škvorčević.
 
Biskup je kazao kako je trag naše povezanosti s Bogom stvoriteljem naše uvjerenje da usred najgorih situacija zla možemo biti bolji i uspješniji ljudi, da ne moramo po zakonu grijeha ostati osuđenicima na smrt. Ustvrdio je da u suvremenom društvu obično govorimo o čovjekovoj uspješnosti na gospodarskoj razini i u osobnoj karijeri, ali je daleko važnije biti uspješnima na razini svoga duha, srca i savjesti, jer tu se događa naša istinska sloboda, iskustvo više i dublje razine postojanja, koju nazivamo smislom. 
 
To se u nama ne može ostvariti našim vlastitim nastojanjem, nego obraćenjem Bogu, vjerom u Isusa Krista. Zato sv. Pavao potiče kršćane u Rimu da Isusa Krista, pobjednika nad smrću, prihvate kao svoju najbolju šansu. Isus Krist nas je u krštenju stavio u sasvim poseban odnos sa samim sobom, darovao nam je svoga Duha u čijoj je snazi on na križu pobijedio zlo i smrt, te je postao našom pobjedničkom snagom u nemoći ranjenosti zlom i smrću, u našim gubitništvima i propadanjima - naglasio je biskup. 
 
Pozvao je nazočne da si posvijeste veličinu Božjeg dara primljenog u krštenju i da s tim darom surađuju kako ne bi dali mogućnost zlom duhu da zagospodari njihovim životom, zarazi negativnošću naše međuljudske odnose i na taj nas način gura u propast. 
 
- U opredjeljenju najvećeg dijela hrvatskih branitelja da žrtvuju sebe za druge, polože živote za slobodu  domovine, dostojanstvo svojih obitelji biskup je prepoznao djelo Duha koji je u njih na krštenju unio Isus Krist. Oni su na svoj način posvjedočili kako u trenutku ugroze naše slobode nisu bili zarobljeni zakonom sebičnosti, nemoći i smrti, nego da žive u skladu sa zakonom Duha života. Pobjede u oslobodilačkim akcijama bile su utemeljene u njihovoj pobjedi nad vlastitom sebičnošću, u slobodi da daruju sebe za druge. I danas je Hrvatskoj potreban takav duh kojim su branitelji krenuli u obranu domovine, kako ne bismo propadali po zakonu sebičnosti, grijeha i smrti, nego opredijeljeni za zakon Duha života svjedočili poštenje i založenost jednih za druge. Taj put najveća je šansa naše hrvatske uspješnosti – istaknuo je.
 
Završavajući homiliju biskup je povjerio poginule i preminule branitelje  Isusovoj ljubavi s križa koju on obnavlja u svakoj svetoj Misi, i koja nas najbolje povezuje s našim pokojnicima. Pozvao je sudionike da mole jedni za druge, te opredijeljeni za Duha života umnažaju pobjede na gospodarskoj, političkoj i svim drugim razinama, napose na konačnoj razini našeg postojanja.
 
Na svršetku Misnog slavlja biskup je zahvalio sudionicima što su se zajedno pred Bogom molitveno spomenuli naših poginulih i preminulih branitelja. Poručio im je da je zajedništvo koje su time očitovali snaga njihova duha, koji dodiruje vječnost  i povezuje s našim pokojnicima. Pozvao je pripadnike 123. brigade da u svojim srcima njeguju ljepotu  svega ono što je duhovno, što je dobro i plemenito, i da budu ponosni što su bili na strani slobode i dostojanstva.  Roditeljima i rodbini poginulih i preminulih branitelja poželio je da  patnje koje nose u srcu zbog svojih najbližih uvijek povjeravaju Isusu Kristu koji je ponio sve naše ljudske boli i osmislio ih. Mladim pak ročnicima poželio je da uz stjecanje vojnih vještina rastu i u duhovnim vještinama plemenitosti dobra, solidarnosti i međusobnog poštovanja.