Priče iz Crkve s licima i slikama

Zašto Crkva nervira, zašto zabranjuje i zapovijeda, zašto žene ne mogu biti svećenice a rastavljeni primati pričest, česti su prigovori i pitanja na koja ljudi zahtijevaju odgovore. No, pritom zainteresirani za te odgovore ne prihvaćaju i ne mogu shvatiti teološko tumačenje tih odgovora. Kako javnosti predstaviti snagu, značenje i ljepotu vjere govorili su biskupijski glasnogovornici na međunarodnom simpoziju u Rimu.
srijeda, 18. travnja 2012. u 00:00

Kako javnosti predstaviti snagu, značenje i ljepotu vjere bila je tema izlaganja "Posredovati priče Crkve s licima i slikama" u kojima su konkretne pozitivne i negativne primjere u tretiranju pojedinih pitanja od strane javnosti obrazlagali biskupijski glasnogovornici Michael Prüller (Beč), Monika Vyvodova, (Prag), Pier Durieux (Francuska) i Giuseppe Grazia (Švicarska) na međunarodnom simpoziju u Rimu.

Zašto Crkva nervira, zašto zabranjuje i zapovijeda, zašto žene ne mogu biti svećenice a rastavljeni primati pričest, česti su prigovori i pitanja na koja ljudi zahtijevaju odgovore. No, pritom zainteresirani za te odgovore ne prihvaćaju i ne mogu shvatiti teološko tumačenje tih odgovora.

Upozoreno je da katolik u svom nastupu često ne predstavlja vjeru i Crkvu nego institucionalni dio djelovanja Crkve. Zato treba predstavljati primjere ljudi pokrenutih vjerom. Kad laik nešto kaže o razlogu vjerovanja i ponašanja Crkve, to je puno jače i snažnije nego kada to obrazlaže član crkvene hijerarhije. Nasuprot govoru o zabrani, zapovijedi i zakonu, treba njegovati govor u formi prijateljstva s Bogom. Istaknuto je da lice ljudi vjere i Crkve treba povezati s institucijom. Nažalost, danas je poljuljano povjerenje ljudi u sve vrste institucija, pa i u Crkvu. Zato javnosti treba predstavljati poticajne, lijepe ljudske primjere i geste koji mogu imati utjecaj na medije. Pri tome je važno afirmativno pokazati npr. osobnost svećenika ili biskupa kao normalnog ljudskog bića, sa smislom za humor.

Monika Vydvodova, uz još jednu žensku osobu, jedina žena koja je u Europi glasnogovornica neke biskupske konferencije, navela je primjer praškog nadbiskupa, kardinala Dominika Duke koji uspješno povezuje i gradi mostove između Crkve i svijeta, sekularnog društva. Budući da je oduvijek želio biti pilot, pri blagoslovu jednog vojnog aviona pilotirao je avionom te je slika nasmijanog kardinala u pilotskom odijelu obišla sve medije i izazvala pozitivne reakcije. Također, kad je čuo da se jedna vrsta ptica zove dominikanski kardinal, odlučio je učiniti nešto za njih te je posvojio četiri takve ptice.

Zaključeno je kako treba otkrivati i javnosti predstavljati događaje i znakove koji pokazuju čovječnost, što znači biti čovjek. Zato treba ući među ljude i u konkretna mjesta, situacije koje otkrivaju toplinu i nježnost ljudskog lica Crkve. U svijetu žurbe, ti ljudi koji svjedoče svoje uvjerenje nisu izabrali najlakši i najbrži način. Nisu izabrali promatranje, neizlaganje, nečinjenje. Odabrali su stazu konkretnih izbora izloživši svoje djelovanje, misli i prihvaćanje u svjetlu vjere i nauka Crkve.

Izvor: Laudato