S Laudatom kroz korizmu - 4.4.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator petak, 04. travnja 2014. u 08:05

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.




ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

III. Duh i Riječ Božja u vremenu obećanja


702 Od početaka sve do "punine vremena" (Gal 4,4) združeno poslanje Očeve Riječi i Duha skriveno je, ali je djelatno. Duh Božji pripravlja Mesijino vrijeme, a jedan i drugi, premda nisu još potpuno objavljeni, već su obećani da budu očekivani i prihvaćeni u vrijeme svog objavljenja. Zato Crkva, kad čita Stari zavjet, istražuje što nam Duh, "koji je govorio po prorocima", želi reći o Kristu. Pod "prorocima" vjera Crkve razumijeva sve one koje je Duh Sveti nadahnuo pri sastavljanju svetih knjiga, kako Staroga tako i Novoga zavjeta. Židovska predaja razlikuje Zakon (prvih pet knjiga ili Pentateuh), proroke (naše knjige zvane povijesne i proročke) i spise (nadasve mudronosne, posebice psalme).

PRI STVARANJU

703 Božja Riječ i Božji Dah početak su bitka i života svega stvorenja: Svetom Duhu dolikuje da vlada, posvećuje i oživljuje stvorenje, jer je Bog, istobitan Ocu i Sinu (...). Svetom Duhu pripada vlast nad životom i čast: jer, budući da je Bog, on u Ocu po Sinu čuva sve stvorenje.

704 "Što se čovjeka tiče, svojim ga je rukama (tj. Sin i Duh Sveti) Bog oblikovao (...) on je u oblikovano tijelo ucrtao svoju sliku, tako da i ono što je vidljivo nosi Božju sliku".

OČEKIVANJE MESIJE I NJEGOVA DUHA

711 "Evo, činim nešto novo" (Iz 43,19). Ocrtavaju se dva proročka pravca: jedan ističe očekivanje Mesije, drugi najavljuje novoga Duha, i oba se stječu u malom Ostatku, u narodu siromaha, koji u nadi iščekuje "utjehu Izraelovu" i "otkupljenje Jeruzalema"(Lk 2,25.38). Vidjeli smo prije kako Isus ispunja proročanstva koja se na nj odnose. Ovdje se ograničujemo na ona u kojima se jasnije pojavljuje odnos Mesije i njegova Duha.

712 Crte lica očekivanog Mesije počinju se isticati u knjizi o Emanuelu, napose u (Iz 11,1-2):
Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit iz njegova korijena.
Na njemu će duh Gospodnji počivat,
duh umnosti i mudrosti
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.

713 Mesijine se crte nadasve razotkrivaju u pjesmama o Sluzi. Te pjesme najavljuju smisao Isusove muke i tako označuju način na koji će on izliti Duha Svetoga da bi oživio mnoštvo: ne izvana, nego preuzimajući naš "lik sluge". Uzimajući na se našu smrt, on nam može priopćiti svoj vlastiti Duh života.

714 Zato Krist svečano počinje proglas Radosne vijesti primjenjujući na se ovaj Izaijin iskaz (Lk 4,18-19):
Duh Gospodnji na meni je
jer me Gospodin pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
slijepima vid,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.

715 Proročki tekstovi koji se izravno odnose na slanje Duha Svetoga proročanstva su kojima Bog govori srcu svoga naroda jezikom obećanja, s naglaskom na ljubavi i vjernosti, kojih će ispunjenje sveti Petar proglasiti u jutro Pedesetnice (usp. Dj 2,17-21). Prema tim obećanjima Duh Gospodnji će, u "posljednja vremena", ljudima obnoviti srce urezujući u njih novi zakon; On će skupiti i pomiriti raspršene i podijeljene narode; On će preobraziti prvotno stvorenje, gdje će Bog stanovati s ljudima u miru.

IV. Duh Kristov u punini vremena

IVAN - PRETEČA, PROROK I KRSTITELJ

717 "Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan" (Iv 1,6). Ivan je, po samom Kristu kojega je Djevica Marija začela po Duhu Svetom, "ispunjen Duhom Svetim još u majčinoj utrobi". "Pohod" Marijin Elizabeti biva Božje pohođenje svome narodu (Lk 1,68).

718 Ivan je onaj "Ilija koji ima doći" (Mt 17,10-13): oganj Duha ga proniče i čini pretečom pred Gospodinom koji dolazi. U Ivanu Preteči Duh Sveti dovršuje "pripremanje Gospodinu naroda spremna" (Lk 1,17).

719 Ivan je "više nego prorok" (Lk 7,26). U njemu Duh Sveti završava "govoriti po prorocima". Ivan dovršuje razdoblje proroka započeto po Iliji. On najavljuje skori dolazak Izraelove utjehe, on je "glas" Tješitelja koji dolazi (Iv 1,23). Kao što će to učiniti Duh istine, "on dolazi kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo" (Iv 1,7). U Ivanu tako Duh dovršava "ispitivanja proroka" i "priželjkivanje" anđela: "Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji (...) Evo Jaganjca Božjega" (Iv 1,33-36).

720 Konačno s Ivanom Krstiteljem Duh Sveti započinje - unaprijed označujući - ono što će ostvariti s Kristom i u Kristu: to jest ponovno dati čovjeku božansku "sličnost". Ivanovo krštenje bilo je na obraćenje, a krštenje vodom i Duhom Svetim bit će novo rođenje.

"RADUJ SE, MILOSTI PUNA"

721 Marija, presveta Bogorodica i vazda Djevica, jest remek djelo poslanja Sina i Duha u punini vremena. Prvi put u naumu spasenja, budući da ju je njegov Duh pripravio, Otac nalazi Prebivalište u kojem će njegov Sin i njegov Duh stanovati među ljudima. U tom smislu crkvena je Predaja često najljepše tekstove o Mudrosti čitala misleći na Mariju: Marija je opjevana i predstavljena u Liturgiji kao "Prijestolje Mudrosti". Na njoj se počinju pokazivati "čudesna Božja djela" koja će Duh dovršiti u Kristu i Crkvi.

722 Duh Sveti je Mariju pripravio svojom milošću. Dolikovalo je da bude "puna milosti" Majka Onoga u kojemu "tjelesno prebiva sva punina božanstva" (Kol 2,9). Iz čiste milosti, ona je bila začeta bez grijeha kao najponiznije stvorenje i najpodobnije da primi neizrecivi Dar Svemogućega. S pravom je kao "Kćer sionsku" anđeo Gabriel pozdravlja: "Raduj se". Dok u sebi nosi vječnoga Sina, ona u svom hvalospjevu upravlja Ocu, u Duhu Svetom,zahvalnu molitvu svega Božjega naroda, dakle i Crkve.

723 U Mariji Duh Sveti oživotvoruje dobrohotni Očev naum. S Duhom Svetim i po njemu Djevica začinje i rađa Sina Božjega. Njezino djevičanstvo biva jedinstveno plodno snagom Duha i vjere.

724 U Mariji Duh Sveti objavljuje Očeva Sina koji je postao Djevičinim Sinom. Ona je gorući Grm konačnog Bogojavljenja: ispunjena Duhom Svetim, ona pokazuje Riječ u skromnosti svoga tijela dajući da je upoznaju siromasi i prvine poganskih naroda.

725 I napokon, po Mariji Duh Sveti počinje uvoditi u zajedništvo s Kristom ljude, "miljenike" Božje ljubavi, i uvijek ga prvi primaju ponizni: pastiri, mudraci, Šimun i Ana, zaručnici iz Kane i prvi učenici.

726 Na kraju ovoga poslanja Duha, Marija postaje "Ženom", novom Evom, "majkom živih", Majkom "čitavog Krista". I kao takva ona je nazočna s Dvanaestoricom, "jednodušno postojanima u molitvi" (Dj 1,14), u zoru "posljednjih vremena" koja Duh u jutro Pedesetnice započinje očitovanjem Crkve.

ISUS KRIST

727 Čitavo poslanje Sina i Duha Svetoga u punini vremena sadržano je u tom što je Sin od svoga utjelovljenja pomazan Duhom Očevim: Isus je Krist, Mesija, Pomazanik. Cijelo drugo poglavlje Vjerovanja treba čitati u tom svjetlu. Čitavo Kristovo djelo jest združeno poslanje Sina i Duha Svetoga. Ovdje ćemo podsjetiti samo na ono što se odnosi na Isusovo obećanje Duha Svetoga i njegovo darivanje po proslavljenom Gospodinu.

728 Isus ne objavljuje Duha Svetoga potpuno sve dok sam nije svojom smrću i uskrsnućem proslavljen. Ipak, malo-pomalo on ga daje nazreti, čak i u poučavanju mnoštva, kad objavljuje da će njegovo Tijelo biti hrana za život svijeta. On ga najavljuje Nikodemu, Samarijanki i sudionicima proslave Blagdana sjenica. Učenicima o njemu govori otvoreno kad je riječ o molitvi i o svjedočanstvu koje moraju dati.

729 Istom kad je došao čas da bude proslavljen, Isus obećava dolazak Duha Svetoga, jer će njegova smrt i uskrsnuće biti ispunjenje obećanja danoga Ocima: Duha istine, drugog Tješitelja, dat će Otac na Isusovu molitvu; bit će poslan od Oca u Isusovo ime; Isus će ga poslati od Oca jer je on izišao od Oca. Duh će Sveti doći, mi ćemo ga upoznati, on će s nama biti zauvijek, boravit će s nama; učit će nas svemu i dozivati nam u pamet sve što nam je Krist rekao i svjedočit će za Njega; on će nas uvoditi u svu istinu i proslavit će Krista. Što se svijeta tiče, Duh će mu dokazati zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.

730 Napokon, dolazi Isusov čas: Isus predaje svoj duh u Očeve ruke u trenutku kada svojom smrću pobjeđuje smrt, tako da "uskrišen od mrtvih slavom Očevom" (Rim 6,4), odmah predaje Duha Svetoga "dahnuvši" u svoje učenike. Od toga časa poslanje Krista i Duha biva poslanjem Crkve: "Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas" (Iv 20,21).


Svaki od brojeva Katekizma koji pokazuje vezu Duha Svetoga i Isusa koji odlazi Ocu da bi nam dao drugog Branitelja i Tješitelja od izimne je važnosti. Ipak, zaustavimo se na ulozi Duha u Utjelovljenju. Marija je osjenjena Duhom Svetim upravo do najintimnije dubini svoga bića – ona je prvi “karizmatik” osoba puna Duha upravo zato dostojna sljavljenja i čašćenja, nasljedovanja i posredovanja u djelu spasenja. Molimo zajedno prvo otajstvo Radosno: koga si Djevice po Duhu Svetome začela…





Ant. 1. Srce čisto stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
po velikom smilovanju
izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice, *
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem, *
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan da budeš prema svojim riječima *
i bez prijekora kada te sudili budu.

Evo, grešan sam već rođen, *
u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
u dubini duše učiš me mudrosti.

Poškropi me izopom da se očistim, *
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje, *
nek se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih, *
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože, *
i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega *
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja *
i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
i grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene, †
Bože, Bože spasitelju moj! *
Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Otvori, Gospodine, usne moje, *
i usta će moja navješaivati hvalu tvoju.
Žrtve ti se ne mile, *
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan, *
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
prinosi i paljenice, *
i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                       

Amen.

Ant. Srce čisto stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.