Odgovara:

fra Tomislav Glavnik

utorak, 14. srpnja 2015.

Istospolna zajednica

Poštovani, kao što sam naslov kaže, zanima me jedno intrigantno pitanje sa stajališta crkve. Znam da ćete reći kako homoseksualci, po Božjim zapovijedima, nisu „prihvatljivi“, ali pokušajte mi odgovoriti što je objektivnije moguće. Izabrala sam pitati vas jer znam da vjerojatno (morate) posjedovati široki spektar znanja, a i vidim da ste iz Zagreba pa bi možda mogla dobiti i neke primjere iz stvarnog života. Dakle, što crkva kaže na takve zajednice? Mislite li da su djeca koja se nalaze u takvim zajednicama bilo kako ugrožena? Što konkretno kaže Biblija i kako bismo je mogli tumačiti? Ima li vjernika koji su homoseksualci? Kakav bih stav trebala imati o tome? Znate, jako je teško raspravljati o tome, a pogotovo kada vidim da se uistinu takvi istospolni parovi dobro mogu brinuti o djeci. Osim Biblije, ako znate, kako druge religije vide ovaj slučaj? Kako gledate na to da homoseksualci nisu „namjerno izabrali“ taj „put“, nego, kako se često kaže, to je nešto što je u njima i jednostavno se ne mogu oduprijeti? Molila bih vas što bolji odgovor jer ovo mi je za istraživanje na fakultetu. Hvala na odgovoru. E.K.

Foto: dailykos.com

Poštovana E.K.

 

Vaše pitanje „vrvi pitanjima“ i nije ih jednostavno odgovoriti u nekoliko rečenica, ali ću pokušati spojiti ih u jednu cjelinu i odgovor.  Ukoliko su vam potrebni podaci i informacije za (ozbiljno) istraživanje na fakultetu, mišljenja sam, da je ovoj tematici potrebno pristupiti studioznije, nego li saznanja crpsti s Internetskih portala.

 

No, krenimo redom. Polazišna točka za svako tumačenje u Crkvi je objavljena Riječ Božja, odnosno Sveto pismo Starog i Novog zavjeta. S posebnom pozornošću čitamo Isusovu riječ zapisanu u Evanđeljima. Sažimljući sve to zaključujemo da je Bog želio jedan svijet, da je želio ljude i da ih želio sretne. Nakon pada u prvom grijehu čovjek svoju sreću opet pronalazi, ali ju istinsku može pronaći samo u Bogu i u onome što je Božje, a to je njegov zakon izražen u Dekalogu (10 Božjih zapovijedi).

 

Upravo ta činjenica je ishodišna za razumijevanje Božje volje s obzirom na čovjekovo ostvarenje u najmanjoj zajednici, a to je obitelj.

 

Stoga, za početak bih vam naznačio da baš Crkva, kao nitko drugi ima posebnu osjetljivost za sve osobe, a dakako i one homoseksualne orijentacije. Vaša konstatacija da po Božjim zapovijedima homoseksualci nisu prihvatljivi nikako ne stoji. Osobe i njihove duše su središte Božjeg i Isusovog interesa, a tako i Crkve. Vjernika homoseksualne orijentacije ima i Crkva ih prihvaća i poštuje, no njihov homoseksualni čin kao takav nije prihvatljiv.

 

Dakako da u svojoj svećeničkoj službi susrećemo osobe širokog spektra i da nam razgovori donose mogućnost steći veliko iskustvo u susretu s njima i njihovim životnim pričama, prilikama i neprilikama života. 

 

Crkva drži da je obitelj zajednica muškarca i žene i njihove djece. To utemeljenje crpi baš iz Svetoga pisma. Po svojem identitetu obitelj je tvorevina prirodnog, odnosno Božanskoga prava, koje nijedno drugo pravo ne može ukinuti ili nadvisiti. Ukoliko toj činjenice pristupamo na takav način, onda u istospolnim zajednicama ne pronalazimo crte prirodnoga odnosno božanskoga (prava). 

 

Nitko ne umanjuje činjenicu da se homoseksualne osobe ne bi mogle brinuti za potomstvo jednog od partnera ili posvojenu djecu drugih ljudi, no pravo homoseksualaca da imaju djecu ne može negirati pravo djece da imaju svoje roditelje: tatu i mamu. Ne ulazimo u pojedinosti, da li je otac alkoholičar bolji,  nego skrbnik homoseksualac?! Govorimo o načelima, koja su bitna upravo u ovakvim raspravama. Ako se načela pogaze pada cijela Božja zamisao s čovjekom. 

 

Stoga kada Crkva ne prihvaća istospolne zajednice onda brani pravo najslabijih, a to su djeca. Danas nitko razuman, neće dozvoliti niti će mu na um pasti da se djeca ugrožavaju. Stoga se pitamo, nije li baš nemogućnost da djeca imaju oba roditelja čin najteže ugroze nedužnih i najkrhkijih.

 

Držim da svaki istinoljubiv čovjek treba prihvatiti toliko puta ponavljanu činjenicu: Ne postoji pravo na pravo, ukoliko ono niječe tuđe pravo. Imam dojam da se u tematici istospolnih zajednica stanovita prava žele dovesti do apsurda.

 

Mir i dobro!