Odgovara:

p. Antun Volenik

srijeda, 31. prosinca 2014.

Nesretna ljubav

Prije dvije godine upoznala sam čovjeka koji je bio oženjen. On mi je stalno slao poruke preko mobitela prijateljske i bio je strašno dobar prema meni. zaposlila sam se kod njega i ja i sestra. Iako je oženjen rekao mi je da je u životu sam , ja sam ga u tim porukama i susretima zavolila. Zavolila svim srcem i samo ga htjela usrećiti jer je za mene bio dobar čovjek. Bila sam glupa i smatrala sam da u mojoj ljubavi nema ništa loše. da mogu voljeti tog čovjeka i voljeti i poštovati svoju obitelj. On je tražio fizičke kontakte i ja sam dopustila te fizičke kontakte. Ti fizički kontakti bili su zagrljaji, poljubci, maženje. On je predvodio a ja sam dopustila. Sve dok on nije predložio seksualni odnos ja sam rekla da ne mogu radi svojih roditelja, rekla sam da bih tim činom slomila roditeljima srce. i rekla sam da želim voljeti i njega ali i roditelje i obje ljubavi uklopiti u svoj život. Prije petnaest dana sam mu rekla ja te mogu voljeti srcem ali ne smijem tijelom. Prema roditeljima sam osjećala krivnju i srce me je malo po malo dušilo. Dok se konačno prije par dana nisam osvjestila i svatila sta sam napravila , i sebi i roditeljima koje toliko obožavam, a za njega sam shvatila da me ne voli već samo koristi. jer me je jednom prilikom napao pred svima na poslu ni krivu ni dužnu. toliko me je steglo u duši, rekla sam mami i sestri za vezu. Kući sam i pijem lijekove jer ne mogu zaspati a bol u srcu je ogromna, kajem se što sam ikad upoznala tog čovjeka koji me je iskoristio. Ja sam ga stvarno zavoljela Bog mi je svjedok. a njemu ne značim ništa. dala sam otkaz na poslu i ne želim ga više nikad vidjeti. smatram da ne vrijedim ništa. molim vas velečasni recite mi jesam li ja zla osoba, bezvrijedna. ja neznam kako ću dalje. smatram da sam izgubila dostojanstvo. i kajem se kajem sto sam mu dopustila sve to. nemogu to prežaliti. smatram da ne vrijedim ništa.

Poštovana, zbog objavljivanja ovog pisma izbacio sam neke dijelove koji su previše eksplicitni ili bi mogli otkriti vaš identitet. Vaša jednostavnost i prostodušnost bila je iskorištena na vrlo nemoralan način, to sada i sama uviđate. No to vas ne čini zlom ili nemoralnom osobom, siguran sam da vam je svećenik u ispovijedi to također razložio i objasnio. No očito postoji nešto drugo što vas priječi da oprostite samoj sebi i krenete dalje. Prvo je. vrlo vjerojatno, povrijeđenost i ranjenost činjenicom da je netko spreman iskoristi svoj položaj poslodavca, igrati se vašim osjećajnim samo da bi vas fizički iskoristio. Druga je povezana s vašim roditeljima (čini se više ocem) jer pišete da na seksualni odnos nije pristali „radi roditelja“ a tek poslije spominjete i sebe. Negdje ste morali naučiti da ukoliko vam se dogodi nešto slično vi ste tada „zla i bezvrijedna“ osoba koja sramoti sebe i svoj rod… Lijekovi (koje vjerojatno pijete po principu samoliječenja) će tek malo smiriti anksioznost ali vaš sadašnji problem su sram i krivnja koja vam neda vidjeti pravo stanje nego svu krivicu preuzimate na sebe i vrtite se u začaranom krugu srama, krivnje i bezvrijednosti. Ovakvi trenuci mogu biti blagoslov za istinski susret s Gospodinom koji u vama vidi ono dragocjeno i dobro što vi sada ne možete vidjeti i želi vam to otkriti. Samo njega treba „toliko obožavati“ sve druge idealizacije su često jako opasne.