O svecu cijelog svijeta - 4. dio

U prirodi se sva stvorenja međusobno dotiču i vežu tajanstvenim vezama tako, da se bića nižega reda miješaju s najvišim bićima višega reda. Isti zakon vlada i u svijetu umnih bića, praliku tjelesnoga svijeta. Tako se Prijestoli, zadnji red prve anđeoske hijerarhije, neposredno dotiču najvišega reda druge, Gospodstva.

Pokazivati i zapovijedati što se ima činiti, uloga je Gospodstva. Ti se nebeski dusi zato, i to punim pravom, zovu tako, što gospoduju nad svim anđeoskim redovima, kojih je zadaća da vrše volju velikoga Kralja, kao što vrhovni general vojske gospoduje nad svim zapovjednicima pojedinih odjeljenja stavljenih pod njegovu zapovijed i upravlja s njima prema nakani kralja, koga zastupa ; kao što u podizanju zgrade svaki radnik tjera svoj posao pod upravljanjem dotičnoga graditelja; kao što u glazbenom koncertu različiti dijelovi pod ravnanjem zborovođe sudjeluju da bude sklad u cjelini.

Sv. Anto je vršio na zemlji, te još i sada vrši službu Gospodstva.

Poznato je, u kakovim su se okolnostima braća upravo divila tomu odabraniku Gospodnjemu i već ga odonda ujedno s pukom pozdravljala kao učitelja, koji mora podučavati, kao vođu, komu se može povjeriti uprava duša. Neizbrisivi biljeg, što ga je ostavio u pameti tolikih pokoljenja, povijesne činjenice, u kojima je sudjelovao, jasno svjedoče, da je on u tom pogledu bio više nego obični čovjek, povlašteno oruđe djelovanja Božjih.

On je odmah iza svoje smrti, veli Lav XIII., postao „svecem cije1oga svijeta“. Ime je njegovo svagdje poznato i svagdje se zaziva. Njegov se upliv proteže na sve; i taj upliv općenitošću svoga cara i sjaja, svojom dugotrajnošću, svojom univerzalnošću obuhvaća i mjesta i vremena i narode. Antun gospodari nad umovima, srcima, nad voljama, on u prilog dušama, koje k sebi privlači, raspolaže svemoćnim i neodoljivim čarom, a u prilog tjelesima, koja ozdravlja, počelima i rizičnim silama, koje mu se daju na uslugu.

Poglavarstva predstavljaju Boga kao vladara, te imaju nalog, da čuvaju razne narode i kraljevstva, pokrajine i gradove. Bog, uistinu, u svojoj milosrdnoj mudrosti svakomu narodu odmah u njegovu zametku, svakomu društvu već u početku njegova ustrojenja u krilu čovječanstva, pače i svakomu gradu već u njegovu utemeljenju postavi jednoga glavara, jednoga vođu i nevidljiva branioca. Ti nevidljivi poglavice, ti božanski pokrovitelji, ti pretpostavljeni štićenici jesu Pog1avarstva.

Padovanski je Čudotvorac očito vršio tu dužnost. Njegova uspješna i postojana skrb obuhvaća kraljevstva, pokrajine, gradove, koji se stavljaju pod njegovu zaštitu.

Njemu odmah iza smrti počeše posvećivati ne samo crkve i samostane, nego još predjele i gradove. Ne samo da su siromašni ribari na oceanu i Sredozemnom moru stavljali njegovu sliku na svoje barke, nego su ga i veliki mornari petnaestoga stoljeća upletali u svoja poduzeća i dijelili s njim slavu svojih osvojenja, dajući im njegovo ime. Zeleni je rt imao svoj otok sv. Ante. Rio de la Plata, Ognjena zemlja i Amerika diče se time, što imaju po jedan rt, koji nosi ime sv. Ante. Mnogi gradovi u Teksasu, Meksiku, Brazilu i republici Ekvadoru poprimiše ime sv. Ante. I same se rijeke okrstiše tim imenom. Naseobine su se takmičile s prijestolnim gradovima: svijet se na obadvjema obalama Atlantskoga oceana natjecao u širenju štovanja Padovanskoga apostola.

Osim tih svjedočanstva, koja nam jasno potvrđuju kako je svuda poznato ime Antino, ima još gradova, koje on osobito štiti.

Lisabon, očevina svečeva, predstavlja nam se u prvom redu, te ne propušta nijedne prilike, da mu zasvjedoči svoju ljubav i zahvalnost.

Ali i Padova se kao i Lisabon, diči što je „grad Antin“. Sveti je Anto ostao njezin život, jakost i blago, pa ako se, usprkos današnjemu propadanju i bijedama, stari grad još smatra sretnim, to je zato, što posjeduje grob: Gaude, felix Padua, quae thesaurum possides!

I drugi su se talijanski gradovi stavili pod njegovo okrilje. Mletački narod svečano izjavi, da je pomoću i zagovorom sv. Ante odnio pobjedu nad Turcima, zato ga i proglasi „ocem domovine“. Florencija ga pozdravlja kao osloboditelja od kuge; Napulj, podigavši mu srebreni spomenik, službeno ga uvrsti među najodlučnije svoje dobročinitelje.

Nije ni Francuska bila manje obdarena njegovim čudotvornim milostima.

Tim se može osobito ponositi Montpellier, gdje je podučavao bogosloviju, Tuluz, gdje je pobjedonosno vojevao proti albigenškoj sljedbi, Arles, gdje ga je posjetio sv. Franjo, Bourges, gdje je čudotvornim naklonom mazge pred presvetim sakramentom pobio krivovjerce. Puy, Limoges, Brive, koje je napunio miomirisom pokore i rasvijetlio sjajem svoje svetosti, još čuvaju živu i dičnu uspomenu na one mnogobrojne milosti, što ih je na njih izlio. A kad je pred nekoliko godina htio probuditi u puku onaj polet ljubavi prama bijednicima, koji nagrađuje tolikim čudesima i koji se zove djelom za kruh siromaha, odabra opet francuski grad Toulon.

Moći su anđeli, koji imaju osobitu vlast, da odstranjuju zapreke, koje priječe izvršavanje zapovijedi Božjih, da odgone paklene duhove, koji opsjedaju narode, da ih odvrate od njihova cilja, da štite ljudsku narav protiv đavolskih napada, navalama i zasjeda.

I Anto je bio osobiti protivnik paklene sotone i njegovih pomagača. On se hvatao u koštac s palim anđelom; ponizio ga je, pobjeđivao, u bijeg natjerao; otimao mu njegove žrtve. On danas kao i prošlih vjekova ne prestaje biti boj protiv pakla i odbijati njegovih četa; daemon, lepra fugiunt.

Vlasti, kojih ime znači jakost, vrše svoju moć nad tvarnim stvorenjima i upravljaju zakonima, koji ih podržavaju. Kad slava Božja zahtijeva, Vlasti obustave zakone prirode i tvore čudesa.

Služba nebeskih Vlasti ponavlja se u službi te u produljenom i slavnom životu Ante Padovanskoga.

Adam je za lijepih edenskih dana, u hladovini zemaljskoga raja, kolijevci roda ljudskoga, bio kralj svih stvorenja. Bog mu je, kako veli psalmista, „podvrgao ptice, što lijetahu po zraku, ribe, koje obilaze morske staze, poljske životinje i zvijeri“. E dobro! Anto je opet postigao tu vlast, koju je čovjek bio grijehom izgubio.

On propovijeda ribama, i ove se u gustim redovima približuju obali, da čuju njegovu riječ; zapovijeda mazgi, i ona pada na koljena pred presvetim sakramentom; govori žabama, i ove prestaju kreketati: govori moru, i ono se ublažuje; zapovijeda vjetru, i on prestaje puhati; govori kiši, a kiša prestaje padati; govori vatri, i ova se trne; govori životu, i život se povraća; govori udovima, i ona ozdravljaju; govori smrti, i grob povraća njezin plijen. Na njegovu se riječ mijenjaju i sama počela: kipuća voda, u koju pade malo dijete, pretvara se u rashlađujuću kupelj; suha i od panja odsječena loza pušta vidljivo, osjetljivo u ruci, koja ju drži, lišće i grožđe: drugi puta razbijenu čašu povraća u prijašnje njezino stanje. Ta čudesa tvori izbliza kao iz daleka, ovdje kao i na drugim mjestima, te bi rekao čovjek, da se igra u prirodi, „ludens in orbe terrarum“.

Koji imaju sreću da mu se približe, osjećaju, da neka božanska moć izbija iz njegove osobe; ali hoće li biti lišeni njegova čudotvornoga utjecaja oni, koji ga nisu poznavali za njegova života, koji su došli onda, kad je on ostavio zemlju? Ne. On nastavlja poslije svoje smrti dobrotvornu ulogu nebeskih Vlasti, te cijeli svijet opetuje: „Si quaeris miracala. Ako čudesa tražiš, obrati se k njemu.“

Arhanđeli, što znači viši anđeli, jesu izvanredni izaslanici Božji, koji važnije stvari saopćuju ljudima.

Anto je Padovanski bio jedan od tih izaslanika, jedan od tih povlaštenih Arhanđela, koji ljudstvo dovode u odnošaj s Bogom. Francuska i Italija bijahu providonosno polje dodijeljeno njegovu poslanstvu.

Izmirivati stranke, gasiti srdžbe, gušiti urote, stišati osvete, štititi potištene, suprotstavljati se moćnim progoniteljima, braniti vlastita prava, uspostavljati mir, sklad: to je bila uzvišena zadaća franjevačkoga čudotvorca.

Veliki pomiritelj Italije, „kršćanski Orfej“, koji je začaravao divlje zvijeri i gasio strasti ljudske, Franjo Asiški, bijaše umro. Anto je Padovanski morao nastaviti njegovo djelo. Do malo će ga gradovi uzeti za branitelja; on će pred prijestole donositi tužbe proletaraca, branit će prava bijednika; pred njim će razbojnici drhtati; čuvat će pobjednike od prevelike strogosti pobjedonosne sile. Domovina mu neće manje dugovati nego crkva, i svatko će s oduševljenjem pozdravljati velikodušnoga vjerovjesnika, koji je spašavajući duše spašavao također prava naroda i osvećivao slobodu.

Napokon dolaze nebeski dusi posljednjega zbora, posljednje hijerarhije, koji se naprosto zovu anđeli. Oni su u neposrednijem odnošaju s čovjekom, te bdiju nad dvostrukim njegovim životom, donoseći mu svaki sat, svaki čas svjetla, jakosti, milosti, kojih treba od kolijevke do groba.

Sveti je Anto Padovanski vršio za života, a i poslije smrti vrši na zemlji dužnost anđela čuvara. Sve, što spada na službu tih nebeskih duhova i sačinjava dio njihovih prava na našu korist, kao: rasvjetljivati, rukovoditi, braniti dobra duše i tijela, jest kao baština prenesena na toga ljudskoga anđela.

Po primjeru blaženih duhova, koji vode čovjeka na njegovu putu, koji ga na neki način „nose na svojim rukama, da ne udari nogom o kamen“, i sv. Anto rukovodi onoga, koji ga zaziva, ne odbija pače ni grješnika, koji se poniznom molitvom k njemu utječe. On svoje štovatelje nadahnjuje, opominje, pobuđuje u njima grizodušje, oživljuje u njima lijepe uspomene. Kad bi htjeli ovdje navoditi činjenice, trebali bi čitave sveske napisati.

Što da reknemo osobito o onom postojanom, općenitom njegovu daru o nalaženju izgubljenih stvari? Tko da od nas ne usklikne s jednim pobožnim piscem: „Da, ja svjedočim, da je tako; to znam iz vlastitoga iskustva. Ja prilažem svoj glas svim onim glasovima, koji više od šest stotina godina i sa svih strana kugle zemaljske zahvaljuju zaštitniku izgubljenih stvari?“

To su neki odnošaji sv. Ante s nebeskim dusima. Zazivajmo dakle s velikim ufanjem toga anđela franjevačkoga reda i opetujmo mu često ovu molitvu:

„Sveti Anto, Serafine ljubavlju, Kerubine znanjem, Prijestole moću, ojačaj našu slabost; rasvijetli nam pamet, udijeli nam svoju ljubav prama onome Isusu, koji počiva u tvom naručaju.

Po primjeru Gospodstva, koja prema namjeri Božjoj ravnaju s ljudima i događajima; po primjera Poglavarstva, koja štite kraljevstva, gradove, narode i Moći, koje odstranjuju zapreke, što ih sile paklene stavljaju djelu Božjemu i crkvenom, upravljaj za veće naše dobro kobima i promjenama, kroz koje prolazimo na ovoj zemlji. Uzmi u svoju zaštitu pokrajine, katoličke države, našu hrvatsku domovinu, naš franjevački red, koji je i tvoj, naše obitelji, koje te zazivaju; odvrati od nas one zločeste sile, koje na nas navaljuju, i protiv kojima si se ti toliko uspješno borio.

Budi uvijek za nas ona Vlast, koja se pokazuje u jasnim i mnogobrojnim, dobrotvornim i općenitim čudesima. Budi Arhanđeo dobre vijesti za tolike duše, koje su u sjeni smrti, u noći bludnje, u jazu tuge i žalosti. Budi naš anđeo, anđeo čuvar: bdij nad nama, štiti nas, vodi putem života do blažene domovine, gdje ćemo vijekom s tobom Boga uživati!“