Mnogi su vjernici od Davora i Nove Kapele u Posavini te od Stražemana iz požeškog kraja i iz daruvarskog dijela Požeške biskupije krenuli pješice u Voćin i bili cijeli dan na putu te je Euharistijsko slavlje u Voćinu uvečer predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s pedesetak svećenika i nekoliko desetaka tisuća vjernika.

Pozdravljajući nazočne hodočasnike na početku misnog slavlja, napose pješake, biskup je podsjetio da nas je Isusova Majka u dvadeset godina postojanja Požeške biskupije okupljala u Voćinu, pratila svojim majčinskim pogledom i ljubavlju, želeći da u naše živote što snažnije uđe njezin Sin Isus Krist – Krist danas i uvijeke, naša nada. P

ozvao ih je da joj večeras na ovoj euharistijskoj postaji u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres o 20. obljetnici naše Biskupije otvore svoja srca i svoje živote, u uvjerenju da bez Božje prisutnosti u nama, bez snage Isusove ljubavi s križa, ostajemo osamljeni i nemoćni. Potom je Gospi Voćinskoj pred njezinim likom uputio poklike, na koje su hodočasnici odgovarali pjevajući kongresno geslo »Krist danas i uvijeke, naša nada, aleluja!«

U homiliji biskup je pozvao nazočne da provjere što večeras nose u svom srcu za Isusa Krista i  njegovu Majku, koja ih je u svom Voćinu dočekala raširenih ruku i još raširenijega majčinskog srca. Rekao je da im naviještena Božja riječ želi pomoći kako bi im srca bila otvorena, puna povjerenja, odanosti, vjere i radosti, te ovo hodočašće ne bude tek neki skup, nego događaj Isusove Crkve, koja je zajedništvo u molitvi s njegovom majkom Marijom.

Biskup je podsjetio kako postoje različita okupljanja i da je pitanje koja snaga na njima drži ljude zajedno. Kazao je kako se ljudi okupljaju na znanstvene skupove i da ih na okupu drži moć razuma kojom ulaze u neke zakonitosti našeg postojanja; na gospodarskim skupovima ljude drži na okupu određeni materijalni interes, odnosno profit; na sportskom pobjeda, a da je među svima okupima dragocjena obitelj u kojoj supružnike, roditelje, djecu i mlade, djedove i bake drži zajedno moć ljubavi koju njezini članovi nose u srcima jedni za druge. Istaknuo je biskup kako je i Crkva svojevrsna obitelj.  Ovo naše večerašnje okupljanje, na temelju svjedočanstva naviještenog ulomka iz Djela apostolskih u prvom čitanju, na neki način ima svoje početke i smisao u onom okupljanju koje je započeo uskrsli Krist Gospodin kad je uzašao na nebo. Prestao je biti s nama na vidljiv način, da bi na dan Pedesetnice u dvorani Posljednje večere na učenike u molitvi s njegovom Majkom Marijom izlio svoga Duha te u toj – brojčano zanemarivoj skupini – ali iznutra duboko povezanoj Isusovim Duhom ljubavi, Crkva postala očitovanje Uskrsloga, započela svoj povijesni hod koji je stigao i do nas te je ovo naše večerašnje slavlje svojevrsno ostvarenje onoga okupa koji je Isus pokrenuo na dan Duhova.  

Isus je na svoj način ostao vidljiv na ovom svijetu, kazao je biskup, po onima koji mu vjeruju, koji su po sakramentu krštenja duboko iznutra međusobno povezani njegovom moćnom ljubavlju pobjednicom nad smrću, i koji u snazi njegova Duha žive zajedništvo koje se zove Crkva. Izvanjski gledano ona je skupina slabih i nemoćnih ljudi, ali  koji postaju dionicima Isusove moćne ljubavi. Naglasio je da se ta  Isusova ljubav na osobit način događa u svetoj misi ili euharistiji, u kojoj Uskrsli u snazi Duha obnavlja svoju žrtvu za nas na križu i po svetoj pričesti ulazi u naša slaba, prolazna i smrtna bića, da bi preuzeo na sebe našu slabost i postao naša pobjeda. Marija u svojoj majčinskoj brizi, nastavio je biskup, napose u svojim svetištima moli s nama da se to Isusovo djelo i u nama dogodi onako snažno i cjelovito kako se dogodilo u njoj, u njezinoj proslavi na nebu. U toj euharistijskoj snazi Isusove ljubavi u nama dvadeset godina živi zajedništvo naše požeške mjesne Crkve po odluci pape Ivana Pavla II. Mi znamo tko smo kad se okupimo na svetu misu, i kad nas iznutra najdublje i najčvršće poveže Isusova ljubav pobjednica nad smrću. To je snaga našeg zajedništva u slabosti i nemoći, zaključio je biskup. Poželio je nazočnima da se na ovom slavlju obnove u toj svijesti. Na temelju etimološkog značenja novozavjetne riječi Crkvu - ekklesia koja potječe od glagola koji znači »sazivati, okupljati«, biskup je naglasio kako nas u zajedništvo naše mjesne Crkve ne saziva biskup, svećenik ili netko drugi od ljudi, nego po njihovu služenju sam uskrsli Isus Krist, pobjednik nad smrću.

Protumačio je nazočnima kako je i njihov dolazak na hodočašće u Voćin odaziv na Isusov poziv, na poticaj njegova Duha da u svetištu njegove Majke budu zajedno s njime i jedni s drugima te po euharistijskom otajstvu budu očitovanje i ostvarenje njegove Crkve. Zahvalio je Isusu Kristu što tijekom dvadeset godina saziva i okuplja požešku mjesnu Crkvu. Zahvalio je što on u našoj Slavoniji u jednostavnim ljudima, šibanima različitim nevoljama, zagovorom svoje Majke neprestano podržava u njima osjetljivost za  Boga, i što ih ne prepušta njihovim nemoćima i nevoljama, nego ih uvijek hrabri svojom prisutnošću, ljubavlju i svojom žrtvom s križa u koju uključuje sve njihove pojedinačne i zajedničke žrtve. Pozvao je nazočne da se ne daju zavesti govorom onih koji prosuđuju i osuđuju Crkvu po onome što je u njoj ljudsko, slabo i nemoćno, a nisu u mogućnosti uočiti njezinu božansku bît, snagu i moć.

Poručio im je da bistrim pogledom vjere prepoznaju kako je Isus Krist u našoj Požeškoj biskupiji doista prisutan među nama snagom svoga Duha, da nas u svetoj euharistiji hrani svojom ljubavlju, iznutra nas kao svoje udove povezuje u jedno tijelo. Pozvao ih je da vole svoju Požešku biskupiju, svoga biskupa i  svećenike zato što oni svojim služenjem omogućuju Isusu Kristu da im bude što bliži svojom pobjedničkom ljubavlju. Pozvao ih je da se u toj svijesti vjere okupe na Trećem euharistijskom kongresu u Požegi idućega 24. rujna, i da budu sudionici velike kongresne mise koju će predvoditi kardinal Stanisław Dziwisz, tajnik pape Ivana Pavla II., utemeljitelja naše Biskupije, koji nam je na različite načine, a osobito u najtežim trenucima devedesetih godina prošlog stoljeća, kad se u krvi rađala sloboda naše zemlje, posvjedočio koliko voli i poštuje naš hrvatski narod.

Spomenuo je da će na kongresnom slavlju s nama biti i lik Gospe Voćinske, koji će za tu prigodu u Požegu donijeti obitelji s brojnom djecom iz Voćina. Neka je blagoslovljena Isusova Majka za sve ono što nam daruje svojom ljubavlju i nježnošću, a osobito što nas približuje Isusu Kristu i njegovoj ljubavi, zaključio je biskup Antun.

Uslijedila je euharistijska procesija sa službom svjetla u zajedništvu s Marijom, euharistijskom Ženom. Na svršetku procesije biskup je izrazio uvjerenje da hodočasnici s ovog slavlja odlaze svojim kućama puni blizine Božje. Zahvalio im je za očitovanu žrtvu, molitvu i pjesmu, za radost i odanost koju su iskazali Isusu Kristu i njegovoj Majci. Najavio je iduća hodočašća u Pleternici i ponovno ovdje u Voćinu za Malu Gospu, a onda u Požegi za Euharistijski kongres. Bili svi blagoslovljeni zagovorom Isusove Majke, poručio im te u trenucima poteškoća i nevolja živjeli od uvjerenja da nisu sami, jer je s njima na putu Isusova ljubav koja je pobijedila smrt, trajno među nama prisutna u euharistiji. U toj radosti i nadi zaželio im je sretan povratak kućama i zazvao na njih Božji blagoslov. U povorci svećenika na čelu s biskupom lik Gospe Voćinske vraćen je na njegovo mjesto u svetišnoj crkvi, gdje je biskup predvodio čin povjere hodočasnika Mariji, nakon čega je uslijedio njihov oproštaj od svetišta obilazeći u pjesmi oltar na kojem se lik nalazi.