Ja glasnik ću bit Božji

Bol svač’ja moja bol.
Autor: Izidor Poljak/Laudato/M.P. Photo: Josip Ninčević nedjelja, 17. svibnja 2015. u 19:59

Ja glasnik ću bit Božji i ko cjelov mira
tom zemljom ja ću poć
i ljudstvo dizat k nebu, nebeskih bacat zraka
u tamnu, zemsku noć.

I zborit ću o Pravdi, Dobroti i Ljepoti,
o vječnoj ljubavi,
da svima jedan Bog je, što sve nas dobar stvori,
i da smo braća svi.
 
Pa kada k meni dođe, makar tkogod bio,
i otrcan i gol
i s mnogo rana teških, ja trpjeti ću s njime:
bol svač’ja moja bol.

I otrt ću mu suzu i vedriti mu lice
i rani melem bit
i dat ću sve mu svoje, a neću l’ sveg tog moći,
bar s njim ću suze lit.

Pa stanu l’ na me braća vikat: Crucifige!
ko na zlotvora kog,
ja slušat ću mirno, gdje me sude – neka!
Sam tako umr’je Bog.

Il prohtije li zloba da kamenjem se baca,
ko Stjepan ja ću stat,
zvat pravde Božje neću, za svoju ću braću
tek molbe Nebu slat.
 

Da biste komentirali, prijavite se.