Moja i tvoja Hrvatska

Parafrazirajući H. Džubrana
Autor: fra Jozo Grbeš/Laudato/A.L. Photo: comunitacroata.it subota, 05. kolovoza 2017. u 08:47

Ti imaš svoju Hrvatsku, a ja imam svoju!

Tvoja je Hrvatska zemlja politike i njenih interesa.
Moja je blaga Hrvatska u svoj svojoj ljepoti.

Ti imaš svoju Hrvatsku s programima i sukobima,
ja imam svoju sa snovima i nadama.
Ja sam zadovoljan sa svojom, a volio bih da si i ti sa svojom, ali sukobi, kaže nam mudrost, ne vode miru srca.

Tvoja je Hrvatska zapetljani politički problem koji vrijeme treba riješiti.
Moja je Hrvatska lanac humaka i planina, rijeka i mora, ravnica i gora što se s poštovanjem i veličanstveno dižu prema nebu.

Tvoja je Hrvatska međunarodno smetalo koje treba prvo podijeliti pa zauvijek riješiti.
Moja Hrvatska jesu spokojne, čarobne doline po kojima se razliježe brenčanje crkvenih zvona i žubor potoka, glas istine i muka patnika.

Tvoja je Hrvatska trn u tvom oku, obojan bojama tuđih snova, lažnih mitova, plaćenih pera, govora laži i veličanja nepravedne povijesti.
Moja je Hrvatska zemlja pravednika i patnika, Stepinca i Bušića, Radića i Zadre, nesebičnih branitelja, ljubitelja istine, praktičara ljubavi, zagovornika praštanja i svih onih koji nikada mržnju ne upoznaše.

Tvoja je Hrvatska djelo zapadnjaka ispunjena mržnjom istočnjačkih silnika.
Moja Hrvatska je krilata molitva što zorom lebdi, dok pastiri vode stada na pašu, i onda s večeri kad se težaci vraćaju s njiva i iz vinograda.

Tvoja je Hrvatska popis bezbrojnih zala.
Moja je Hrvatska spokojna veličina što stoji između mora i nizina kao pjesnik između dvije vječnosti.

Tvoja je Hrvatska šah koji igraju biskup i general, moja je Hrvatska hram u kojem duša nalazi sklonište kad se izmori od civilizacije što juri na škripavima kotačima.

Tvoja Hrvatska jesu dvojica: poreznik i političar.
Moja Hrvatska jest čovjek što drži glavu među dlanovima  u hladovini svetih hrastova, zaboravivši sve osim Boga i svjetlosti.

Da, dvije su nam Hrvatske, a trebala bi samo jedna biti. I jedna će uvijek biti kada nam Hrvatska bude ono što jest: čista: bez mitova i ratova, oslobođena istinom od svih laži, domovina: jer dom je tamo gdje duša počiva. Kada nam duše budu uz nju i s njom, onda ćeš i ti znati da je kao i dom: domovina samo jedna kojoj je ljubav potrebna da bi živjeti mogla!

 

Da biste komentirali, prijavite se.