Sveti Franjo Ksaverski

Ali nema mira u toj svetoj duši, već otvaraju se obzorja velike Kine...
Autor: fra Nikola Dominis/Laudato/M.B. Photo: Laudato ponedjeljak, 03. prosinca 2018. u 11:28

U starom dvorcu Xavier
ta noć Velikog Utorka
1506. – te bila je posebna,
rođeno je dijete, mali Franjo.
Pred njim stoji budućnost.

Duga povijest Navarre
pamtiti će ovaj dan,
dubokim zarezom
ostati će upisan u analima,
dan kada je rođen moreplovac,
neumorni misionar i svetac.

Prva postaja Pariz,
mondene škole, kazališta,
raskalašeni život,
ali on bježi od toga,
sa svojim prijateljem Favreom
povlači se i tad u Pariz stiže ratnik,
Ignacije iz Lojole,
što odnedavno „vodi bitke“ na Božjoj strani,
često mu je on znao reći,
što ti vrijedi Franjo da sav svijet zadobiješ,
a duši svojoj naudiš.

I Franjo se obrati završi teološki studij,
posta svećenikom.

A tada čekale su ga širine zemaljske,
na pučini života odnijele ga daleko,
daleko, daleko na nepoznati istok.

Tamo u Indijski ocean,
na mistikom zavijenu Gou,
tamo na sjever od Cape Comorina,
k šudrama, paraverima1 ide
nosi njega želja za daljinama,
no više ga nosi žar za dušama
„plus ultra“ - uvijek dalje -
to stari je španjolski moto.

Ili tamo kod otoka Cejlona
na najljepšem komadu zemlje na planeti
ili u malačkim krajevima,
i na Macassaru,
na tim širinama što njima su prošli,
Kolumbo, Vasco, Magellan,
tamo on ide da širi svetu vjeru,
da Krista donese, da donese Mir.
Mnogo puta, jednom je napisao,
osjetim snažan poriv,
da protrčim europskim sveučilištima,
osobito Pariza i Sorbonne,
pa da poput luđaka zavapim,
pred onima što posjeduju više učenosti
nego volje da je na dobro upotrebe.

Kolike duše zbog njihova nehaja
gube nebo te propadaju u pakao!

Tad taj „divino impaciente“
taj nebeski nestrpljivac,
krene još dalje gdje rijetki su išli,
probija se Franjo sve do Japana,
tamo mučen glađu i hladnoćom
teškom mukom stjecao je braću.

Ali nema mira u toj svetoj duši,
već otvaraju se obzorja velike Kine.

U jednom od pisama bratu Ignaciju,
on dometnu da još jedno bi volio
dok je na životu,
još jednom da se vide,
a Ignacije kad primi to zakašnjelo pismo
žurno posla, pod poslušnost zapovijedi
da u Portugal dođe, da se vrati doma,
no naš svetac već je u to vrijeme
prešao sa onih dalekih istočnih
na vječnu obalu Kraljevstva Nebeskog,
već je ležao mrtav, tamo pred vratima Kine
na obali njegovih najvećih snova,
snova o kršćanskom svijetu,
snova o svijetu mira i ljubavi,
snova o obraćenju svih naroda.

Dakle, pođite po svem svijetu
i propovijedajte Evanđelje.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.