Ante Bilaver, voditelj Božje pobjede: 'Čežnja za Bogom tjera nas naprijed - Bog neće iznevjeriti!'

Ante Bilaver (30) voditelj je zajednice 'Božja pobjeda' koja djeluje u raznovrsnom apostolatu i pastoralu na zagrebačkom Jarunu.
Autor: Ines Grbić/Laudato Photo: Ines Grbić petak, 15. lipnja 2018. u 14:03

Po svojim molitvama i nagovorima na njihovim susretima slavljenja i klanjanja pred Presvetim, kao i svaka druga molitvena zajednica, podižu proces ozdravljenja cijelog našeg naroda i domovine, čije potrebe izručuju pred duh i lice Spasitelja. Primjer takvog predanja pokazat će i završni dio ovog teksta.

- Želimo da se Božji blagoslov očituje u našim gradovima. Ohrabrio bih osobito mlade, jer vjerujem da Bog želi graditi milost nad mladima. I vjerujem da ćemo donijeti nešto novo ovom vremenu, u kojem smo se rodili i kojega razumijemo. Ohrabrite sa, okupite se na molitvu tjedno ili mjesečno. I vidjet ćete velika i silna djela Gospodina. U mnogim našim gradovima to se događa. Božje očinsko srce čeka da prospe svoje milosti. Vjerujem da će se to dogoditi. Bog samo traži raspoloženo srce koje će mu se otvoriti. Nas kao zajednicu puno zovu iz svih dijelova Hrvatske da dođemo u župe i predvodimo susrete u gradovima diljem domovine. S obzirom na sve obaveze zajednice to nam je fizički neizvedivo, ali molimo na nakanu gdje nas Bog želi, da idemo - kaže Ante Bilaver.

Nakon što je dvije godine bio njen suvoditelj, Ante je voditelj zajednice 'Božja pobjeda' od prosinca 2017. g. Predstoji mu diploma na teološkom fakultetu u Zagrebu. Inače radi kao maser. Ante je oženjen s Romanom, također članicom zajednice 'Božja pobjeda' koja je autorica poznatih i jako prihvaćenih pjesama suvremene duhovne glazbe: Dijete ponizno, Nova stvorenja, Suhe kosti, Jerihonske zidine, kao i prepjeva pjesama Dubine, Gospode, trebam te. Roditelji su jednoipolgodišnje kćeri Lucije.

Ante je rodom iz Škabrnje. Od života je doživio udarce. Njegov otac Stanko Bilaver prva je žrtva, poginuli u obrani tog mučeničkog mjesta 1991. godine. Ni to nije bio kraj u gubitku zemaljskih oslonaca. S 3,5 godine starosti Ante ostaje bez oca Stanka, a kad je imao 11 godina, umire njegova majka.

Koliko je taj tjelesni gubitak roditelja označio i Antin duhovni život, osjeti se i u molitvama koje izriče. Duh Sveti navodi ga da se obraća baš Bogu Ocu, spominje Očev dom, očinstvo... Do svoje osamnaeste godine živio je u Zadru, u Zagreb je došao 2007. g. Svjedočanstvo Ante Bilavera u nastavku samo je maleni prozor, odškrinuće koje otkriva širinu i dubinu njegove nutarnje riznice, duha i duše:

'Bio sam u postulaturi u samostanu sv. Frane u Zadru. Lutao sam, tražio se, padao, dizao se. Tražio sam Boga, Nebeskog Oca. Zadar je grad moje mladosti u kojem sam doživio mnoge blagoslove i rane. Odrastao sam bez roditelja. Moja potraga za Bogom bila je dosta intenzivna. Život mi je bio jako bogat, različitim događajima i ljudima. Kada bih sažeo svoj život, mogao bih ga sažeti u riječ – čežnja! Kad sam čitao Katekizam Katoličke Crkve, prva i druga stranica Katekizma govore o čežnji koju svaki čovjek osjeća u srcu, bio on nje svjestan ili ne. Ta čežnja nas privlači Bogu. Nju je Bog stavio duboko u naše srce, u našu dušu. Sa čežnjom nas Bog privlači sebi. Ta čežnja je u meni bila dosta jaka, kako sam odrastao bez oca koji je ubijen u Domovinskom ratu. Ta njegova uloga bez koje sam odrastao u životu, na meni je ostavila jedan veliki trag, koji je u meni produbio i još jače raspirio tu čežnju za Nebeskim Ocem. Očevi su dobili zadatak svojim svetim očinstvom, ili očinstvom koje teži svetošću, svojoj djeci navijestiti, posvjedočiti da budu znak da smo stvoreni za Nebeskog Oca. Ta čežnja je toliko velika, toliko bitna! I ono što mi je jako na srcu za prenijeti: 'Ako nemamo živu čežnju u svom srcu, molimo da je Bog produbi. Ona je živa ili je duboko u nama, tinja... Ali taj njen žar nikad se ne ugasi. Bez čežnje nema života'.

Kad vidim naš hod u zajednici 'Božja pobjeda' zadnjih deset godina koliko djelujemo, naše molitve i međuljudske odnose, naše borbe i sve što prolazimo, čežnja je ono što nas tjera naprijed i što čini da Bog od nas, grešnih ljudi, radi nevjerojatne stvari. Stavljam to kao neku poruku i poziv - da razmišljate koliko čeznete za Bogom! I da razmišljate o tome gdje je u vašem životu vidljiva ta čežnja? Jesmo li pristali na neku svakodnevicu, na razinu do koje smo došli ili Bog želi nešto više od nas?

Kad vidim kako mi kao zajednica mladih odrastamo, ono što nas uvijek čuva upravo je ta čežnja. Jer mi nismo drugačiji od nikoga. Svi smo mi ljudi grešni. Kad bi ljudi vidjeli tu poznatu zajednicu 'Božja pobjeda' iznutra, vjerujem da bi se mogli i razočarati, jer bi vidjeli da ono što su oni mislili da je ta 'Božja pobjeda', da ona to nije. 'Božja pobjeda' je ovo što posjedujemo zato što ljudi u zajednici nisu izgubili čežnju za Bogom. Nisu izgubili tu glad za Bogom. Ona je uvijek živa. Ako je nema cijela zajednica, ima je par pojedinaca koji vape u nebo, koji traže Boga i koji tjeraju nas ostale da uđemo u tu čežnju, da uđemo u tu glad, da vapimo i tražimo Gospodina.

Nevjerojatno je gledati što sve Bog radi preko čežnje, preko gladi. To je nevjerojatno. Mi voditelji zajednice više od ostalih osjećamo taj teret odgovornosti, jer ipak donosiš odluke i za druge, od tebe se nešto očekuje. Nama je nekako i prirodnije da smo gladni i žedni, jer znamo da bez Boga ne možemo učiniti ništa. Nevjerojatno kako svaki put kad uđemo u molitvu, kad budemo gladni, kad molimo Boga da on bude Bog, da se pokaže, da se objavi, da ga trebamo, On nikad ne iznevjeri. To bih vam htio prenijeti u srce - Bog nikad ne iznevjeri!

Nagledao sam se priča, čudesa i svjedočanstava ljudi u zajednici i oko zajednice. I nikad nisam vidio da je Bog iznevjerio. Može se nama činiti da Boga nema. Može nam nekad Božja šutnja biti teška. Može nam vrijeme iščekivanja, razdoblja pustinje biti jako teška. Ali, Bog ne odlazi! Bog je tu i Bog nikad ne iznevjeri! I ono što njemu treba je naša glad. To je ono što mi u zajednici imamo. Ja bih rekao, to je ono što nas nekako najviše obilježava i zašto je 'Božja pobjeda' toliko blagoslovljena. Ne zato što smo mi dobri i sveti, daleko od toga. Prvi ja više puta sam se sablaznio i razočarao u nas, jer mi smo ljudi. Ali u Boga se nisam nikad razočarao. Ono što Bog radi s nama, ako mu povjerujemo, ako ga pozovemo - to su nevjerojatne stvari!

Zajednica 'Božja pobjeda' ima oko 80 aktivnih članova. Krenulo je sa šest mladih studenata koji su došli na zagrebački Jarun u potrazi za prostorom gdje će moliti. Samo to su htjeli – prostor da mogu moliti. Jer htjeli su moliti, osjećali su taj poziv. Duh Sveti im je u srcu ražario tu vatru da se nalaze i da mole.

I od tih šest, sedam ljudi, za deset godina Bog je podigao jednu veliku, veliku grupu mladih ljudi, 80 aktivnih članova. Između 30 i 40 članova zajednice vratilo se svojim domovima, iz raznih razloga su otišli. Imamo oko 150 mladih ljudi koji su povezani s nama u kućne molitvene grupe. To je jako puno. Jedna smo od najvećih zajednica u Hrvatskoj.

Milosti su toliko obilate i velike. Boga ne možeš staviti u kalupe. Zapravo, čak i teško hvatamo korak za Bogom i onim što On radi. Htio bih da vas dotakne poticaj - počnite moliti! Ako niste, počnite moliti. Ako ne znate kako, za početak samo nađite prostor. Ako vas je dvoje, Bogu hvala, dvoje vas je. Ako vas je troje, pet, šest, to je sasvim dovoljno da Bog počne graditi priču. Jako je važna ustrajnost.

To je jednostavno dio Božje pedagogije. Bog gradi dugoročno. I Bog radi na najbolji mogući način. Bogu se nigdje ne žuri. Bogu nisu bitni projekti ni djela. Bogu smo bitni mi. I Bogu je bitno naše srce. Bog prije svega zove čovjeka i želi čovjeka. Želim da osjetite poziv na molitvu, da vam se probudi čežnja i da osjetite Božje poticaje, s kime se trebate okupiti. Samo krenite hrabro, ustrajno i vjerujte - Bog neće iznevjeriti!

Gospodine, hvala ti na tvojoj vjernosti. Hvala ti što si ostao s nama do konca svijeta. Hvala što si vjeran svojim obećanjima i što ih nikad nisi iznevjerio. Mi se pozivamo na tvoja obećanja, da ćeš znakovima potvrditi svoju prisutnost. Molim te da provedeš potragu ovoga naroda za tobom. Molim te da nam potrčiš u susret. Svojim silnim znakovima i čudesima.

Blagoslovi, Gospodine, naša nastojanja, naš trud, naše molitve. Našu ustrajnost i neodustajanje. Izlij obilje svoga Svetoga Duha na naš narod, na svaku župu, svakog svećenika. Mi te molimo i vapimo za novo iskustvo tvoje ljubavi, za novo iskustvo tvoje blizine, za novo, dublje iskustvo Duha Svetoga.

Molimo te, Gospodine, za sve milosti koje smo primili na krštenju i krizmi, da ih oživiš. Dozovi u život suhe kosti. Dozovi, Gospodine, u život sve one koji su u sebi umrli. Dozovi na život sva srca koja su umorna, opterećena, povrijeđena, napaćena. Sva srca koja sumnjaju i ne vjeruju.
Molim te, Gospodine, za naš narod, za naše gradove. Nemoj štedjeti na svojoj milosti.

Molimo te za stostruko milosti i blagoslova. Molimo te da nas iznenadiš i da nas ne prestaneš iznenađivati svojom ljubavlju, svojim milosrđem. Jer ti si divan Bog. Ti si silan Bog!

Odvedi nas u Očev dom, Isuse. Otkrij nam Oca. Pošalji nam svoga Svetoga Duha. Još više, još jače. Neka zapuše na sve četiri strane ovoga svijeta. Neka prožme svaku osobu, svaki um, svako srce, svako tijelo. I neka svaki jezik ispovijeda da si ti Bog.

Gospodine, oslobodi nas strahova predanja i strahova od tvoje ljubavi. Daj da prestanemo slušati glas ovoga svijeta i da počnemo slušati tvoj glas. Jer ti si dobar pastir. Ti poznaješ svoje ovce i one poznaju tebe.

Isuse, uzmi nas za ruku i povedi nas u Očev dom. Jer za njega smo stvoreni i po njegovoj slici smo stvoreni. Povedi nas u božansku obitelj između tebe i njega. Prodahni nas vašim Svetim Duhom. Hvala ti što ne odustaješ od nas.

Bože Oče, molim te po zaslugama tvoga Sina Isusa Krista, da pružiš svoju desnicu kao nad prvim apostolima. Da bude čudesa, ozdravljenja, oslobođenja, iscjeljenja u ovom narodu.

Jer to je tvoj narod, Gospodine. Neka vidimo tvoja silna i čudesna djela“.

 

Da biste komentirali, prijavite se.