Darujući, obilato darivani

Svjedočanstvo obitelji Mlinarić koja je, darujući dio od sebe Bogu, malo po malo, otkrila kako On vraća strostruko uvijek obilatije, bez granica, milost na milost. Sve je započelo odvajanjem desetine za Crkvu i siromašne.
Autor: susretobitelji.hr Photo: Josip Ninković ponedjeljak, 25. lipnja 2018. u 08:39

Josip: Supruga i ja dolazimo iz tradicionalne katoličke obitelji. Vjenčali smo se u crkvi jer se to podrazumijevalo. Iako smo se smatrali dobrim vjernicima, živjeli smo svjetovnim životom. Mislili smo da je dovoljno ponekad otići u crkvu, malo se pomoliti kod kuće, jer kao ne treba previše „dosađivati“ Bogu molitvom.
 
Sanela: Kad sam imala deset godina moj otac je poginuo u ratu, bila sam jako ljuta na Boga, jer sam odrastala bez očeve ljubavi. Tada nisam shvaćala da su naši zemaljski roditelji samo zamjena za nebeskoga Oca i Majku. Oduvijek sam osjećala da imam neki poziv, ali ga nisam znala prepoznati, iako je očito cijelo vrijeme bio prisutan. U jednom trenutku kao da je i Bog izgubio strpljenje u neprestanom dozivanju pa me je morao malo „protresti“. Prvi od znakova koje sam prepoznala pojavio se po knjizi „Kako primiti potpuni Božji blagoslov za brak i obitelj“ u kojoj se spominje davanje desetine. Dobila sam tada jasnu misao da bih trebala davati desetinu za Crkvu i siromašne pa sam to počela i prakticirati.

Od dana kada smo prvi puta dali desetinu, počeli smo primati velike blagoslove na svim životnim poljima. Posebno bih istaknula jedan događaj kada sam se nalazila u dvorištu kod jedne trudnice koju je dečko napustio. Dok sam joj davala opremu za dijete koju sam kupila od desetine svoje porodiljne naknade, stojeći još uvijek u ugodnom čavrljanju s njome u njenom dvorištu, zazvonio mi je telefon. Nazvala me mama da mi kaže kako mi je uplatila 800 kuna. Učinila je to iz čista mira, onako „da mi se nađe“. To je bila Božja providnost na djelu. Tada smo počeli sve više ići na svete mise koje su nam se do tada činile dugačke i dosadne te puštati Gospodina u svoj život, a da toga nismo bili ni svjesni. Ali kako smo se sve više otvarali Bogu, Njegova ljubav se još više nastanjivala u naša srca.

Suprug i ja odlučili smo otići u Međugorje gdje mi se uz pomoć knjige „Primjeri potiču, privlače, hrabre i opominju“ javila misao da otvorim facebook stranicu „Katolička svjedočanstva“ kako bih ljudima približila Boga i njegovu ljubav. Svakodnevno su na našoj stranici ljudi počeli moliti za pomoć pa je Bog opet morao intervenirati i dati mi misao vodilju da otvorim udrugu. Gospodin je stvarno bio strpljiv sa mnom!

Zatim sam osnovala humanitarnu udrugu „Anđeo bez krila“. Ime udruge je također došlo kao nadahnuće i zahvala svetim anđelima koji su posebno prisutni u našim životima. Bog nam je na put stavljao ljude poput djeda Zvonka kroz koje smo se osvjedočili u milost uslišanja molitve. Tako se djed Zvonko ispovjedio i pričestio u svojoj 74 godini nakon što je to posljednji put učinio kao prvopričesnik. Velik je Gospodin u svome milosrđu i svojoj ljubavi. Također, kroz pomaganje i rad udruge Gospodin mi je poslao samohranu majku s dječakom, inače romskoga podrijetla. Kako su bili bez ogrjeva ponudila sam da se brinem o dječaku dok ne nabavim drva za ogrjev.
 
Josip: Ali Bog je za nas bio pripremio nešto veliko o čemu nismo mogli ni sanjati. On je imao velike planove s nama koje ljudski mozak ne može niti zamisliti. Nakon što je Vinko proveo dva mjeseca u našoj obitelji, dobili smo jasan znak da ga udomimo pa smo ubrzo pokrenuli postupak za njegovo udomljavanje. Vinko potječe iz nesređene obitelji. Bio je dijete puno trauma i „rana“ koje je čeznulo za toplinom doma i obiteljskom srećom. Ljubav koju smo mi spoznali o milosrdnome Bogu, prenosili smo na Vinka. On je dječak koji danas redovito ide na svetu misu i ministrira, a čita i duhovne knjige. Za nas je on primjer čiste Božje ljubavi na djelu
 
Sanela: Bog nam na to uzvraća velikom milošću. Samo tri mjeseca od Vinkovog dolaska u našu obitelj, ja nakon deset godina braka ostajem u drugom stanju. Jer smo Vinka primili čista i otvorena srca, Bog nas je nagradio najvećim zemaljskim darom, darom života. Božja ljubav koja je bezuvjetna, velikodušna, bez granica, čista i slobodna, očitovala se u našem životu na najsavršeniji mogući način.
 
Josip: Tijekom trudnoće zavjetovali smo se svetom Anti da čuva majku i djetešce. Obećali smo mu da ćemo mu ako bude dječak dati krsno ime Ante. A naš Pavo-Ante rodio se upravo na spomendan sv. Ante Pustinjaka kao svojevrsna potvrda da je cijelo vrijeme bio uz nas. Usto, moj rođendan je na blagdan sv. Vinka Fererskog, a blagdan sv. Vinka Paulskog ima veliku simboliku u našem životu jer povezuje imena naših sinova Vinka i Pave. Gospodin nam je udijelio toliko veliku milost te se sada nalazimo u procesu posvojenja Vinka. Zbog svega toga duboko osjećamo da nas Bog ljubi. Kličući Mu zahvaljujemo sve više se predajući Božjoj ljubavi koja je toliko divna da nismo ni svjesni što propuštamo kad smo daleko od Njega.
 
Sanela: Shvatila sam da je Bog moj nebeski Otac koji je zamijenio mog zemaljskog oca, jer me štiti i čuva u svakom trenutku moga postojanja. Sad znam da je na zemlji sve tako prolazno i da je Isus jedino bogatstvo koje imamo.

 

Da biste komentirali, prijavite se.