Fra Stane Zore, novi ljubljanski nadbiskup i metropolit

"S veseljem objavljujem da je dosadašnjeg provincijalnog ministra Slovenske franjevačke provincije sv. Križa, oca Stanu Zorea, papa Franjo na svetkovinu sv. Franje ove godine imenovao ljubljanskim nadbiskupom i metropolitom", izjavio je papinski nuncij u Ljubljani Juliusz Janusz.
Autor: Siniša Pucić Photo: Ratko Grgat srijeda, 15. listopada 2014. u 14:21

O. Stane Zore rođen je 7. rujna 1958. godine u Sel pri Kamniku (Slovenija). Studirao je filozofiju i teologiju na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Svečane zavjete u Redu manje braće položio je  4. listopada 1984. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1985. Nakon svećeničkog ređenja vršio je službe župnog vikara, župnika, rektora nacionalnih svetišta Brezje i Sveta Gora, gvardijana u raznim samostanima u Provinciji i odgojitelj novaka. Od 1992. do 2004. po prvi puta je vršio službu provincijalnog ministra, a po drugi puta 2011. Uz tu službu, predsjednik je Konferencije slovenskih redovnika i redovnica.

S fra Stanom Zoreom, intervju je napravio Siniša Pucić za web stranicu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda www.ofm.hr.

Na početku, čestitke na Vašem imenovanju za ljubljanskog nadbiskupa i metropolita. Što Vam osobno znači to imenovanje kao franjevcu?

Fra Stane: Hvala! To se dogodilo onako kako je u Svetom Pismu prorocima došla Riječ Božja. Nisu je očekivali ni tražili, a trebali su odgovoriti na taj poziv. Tako je i mene zateklo ovo imenovanje. S jedne strane osjećam zahvalnost jer papa Franjo je u meni ili u onome što su mu ljudi rekli o meni, vidio da bih mogao preuzeti tu službu, a s druge strane osjećam veliku odgovornost i osjećaj nesposobnosti za odgovoriti na zahtjeve i pitanja koje ta služba postavlja pred mene.

Jeste li svjesni onoga što Vas čeka kao novog pastira Ljubljanske nadbiskupije i metropolije? Podsjećamo, Ljubljanska nadbiskupija bila je bez nadbiskupa od srpnja prošle godine, kad je Vatikan prihvatio prijevremenu ostavku bivšeg nadbiskupa Antona Stresa, a za njezina privremenog administratora imenovao biskupa Novog Mesta Andreja Glavana.

Fra Stane: Nekih cjelina sam svjestan, odgovornosti na više strana. Na koji će se način ta moja odgovornost morati ostvarivati, to mi još nije jasno. Očekujem pomoć od Boga i sa strane – na molitvu vjernog Božjeg naroda, osobito bolesnih i trpećih, jer njihov iskren vapaj ide ravno na nebo; ali i podršku svih svećenika, redovnika i redovnica, napose najužih suradnika koji će sa mnom tražiti putove i načine kako služiti ljudima u skladu s Božjom voljom.

Što prvo planirate učiniti nakon preuzimanja nove službe?

Fra Stane: Prvo ću si morati uzeti određeno vrijeme da vidim kako stvari uistinu stoje, da ne bih istupao s gotovim rješenjima. radi toga, čeka me još puno učenja i slušanja, razlučivanja informacija koje ću dobiti, te s nadbiskupijskim tijelima pripremati odluke i pastoralne programe.

Jedan od važnijih pitanja u sadašnjem zapadnom civilizacijskom ozračju, a oko kojeg se svi moramo zapitati jest – obitelj koja je u krizi. Ona velika većina u narodu koja, Bogu hvala, razmišlja o obitelji kao idealu kojem teže, treba podršku i pomoć nas iz Crkve da mogu te ideale ostvarivati, ali u tom smjeru treba poticati društvo u cjelini. Također, treba puno raditi na tome da se poštuje dostojanstvo svakog čovjeka, naročito radnika, a sukladno tome, poticati odgovorne u društvu da učine sve što je u njihovoj moći da se to i ostvari a ne da sve ostane samo na teoriji. Prva stvar u tome je naviještanje Evanđelja, Radosne Vijesti, a potom i ono što sadašnji papa jako naglašava - naviještanje Božjeg milosrđa, koje čovjeku nudi nadu u budući život, jer ipak smo svi mi grešnici pred Njime i ljudima, a sam grijeh nas tišti i ubija.

Recite nam malo o Slovenskoj franjevačkoj provinciji Svetog Križa koja ove godine obilježava 500. godišnjicu postojanja te u kakvoj je situaciji ostavljate nasljedniku na službi provincijalnog ministra?

Fra Stane: Istina je da ove godine slavimo takav jubilej naše provincije, ali valja istaknuti da je nazočnost franjevaca na slovenskom teritoriju puno duža, još od vremena Sv. Franje, točnije 1240. kada su fratri došli u Ljubljanu.

Naša provincija je relativno mala, ali snažno pastoralno usmjerena. Skoro  svaki naš samostan je ujedno i župa, a ako i nije župa, onda je svetište. Tako su nam na brigu povjerena dva velika svetišta – Brezje i Sveta gora, a onda i ona manja koja imaju više lokalno značenje. U svima njima i gradovima dosta se ispovijeda, a traženi smo za vođenje pučkih misija, duhovnih vježbi i trodnevnica. Zbog svega toga smo nazočni i u ostalim župama, a ima nas i u intelektualnom životu jer šestorica naše braće su sveučilišni profesori na teološkom i drugim fakultetima. Stoga se može zaključiti da smo djelatni na mnogim društvenim područjima.

Jeste li zadovoljni s radom Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM? Kakva je bratska suradnja između ovih šest franjevačkih provincija?

Fra Stane: Ono što u Konferenciji prvo primijetim i čemu se divim jest življenje bratstva. Ovdje su fratri stvarno braća. Isto tako, vidi blizina s narodom što se može reći za sve tri države, a i doista se puno radi. A sve više ima i međuprovincijske suradnje što s jedne strane potiče generalna uprava Reda, a s druge strane i prilike i neprilike vremena u kojem živimo, u kojem nešto možemo učiniti ako udružimo snage da budemo efikasniji na različitim područjima franjevaštva i u naviještanju Evanđelja.

Treba podsjetiti da je na razini Konferencije susret provincijskih uprava svih šest provincija samo jedan od susreta koje imamo, a uz to, više puta godišnje imamo susret provincijalnih ministara, zatim na području odgoja, studija, misija, evangelizaciju, pravdu i mir, duhovna zvanja...   

Upućujući Vam pozdrave na koncelebriranom euharistijskom slavlju na sastanku sudionika Konferencije u samoborskoj samostanskoj crkvi, gvardijan i tajnik Konferenciji fra Nikola Vukoja rekao je da Vam je Samobor kao drugi dom. Kakva Vas sjećanja vezuju uz ovaj kraj?

Fra Stane: Samobor je samostan koji u vašoj provinciji najbolje poznajem, jer često dolazim ovdje prenoćiti i s fra Nikolom odlaziti na naše sastanke. A i drag mi je, jer se u našoj blagovaonici, čitajući nekrologij, često spominje Samobor uz nekog našeg pokojnog brata. Na taj način, dok nisam znao gdje je Samobor, znao sam za taj grad, da u njemu žive naša braća.

Koliko poznajete Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda?

Fra Stane: Prvo, vrlo mi je bliska prostorno, jer iz Slovenije mi je svaki vaš samostan udaljen na oko sat i pol. Za razliku od naše, vaša je provincija puno veća po broju samostana i braće, a primjećujem da je jako angažirana oko pastorala u zapadnim zemljama poput Austrije, Njemačke, pa i Australije, te u misijskim zemljama.

Najviše me ovdje kod vas oduševljava rad sa zvanjima, koja cvatu i to me raduje, jer vidim da to raduje i fratre vaše provincije. Moramo se radovati našoj mladoj braći te jedni od drugih učiti, jer kao i u obitelji, jedni su na odlasku a drugi na dolaze.

Za kraj, koja je Vaša poruka sadašnjim i budućim franjevcima i svećenicima u ovim izazovnim vremenima za Crkvu i društvo?

Fra Stane: Vremena su takva kakva jesu, nikada nisu bila idealna. Možda su tada kada su povoljnija, čak i opasnija za nas, jer nas u nekom vidu uspavaju. Tako da vrijeme nikada nema odlučujuću ulogu. Najbitnije za franjevca jest ono što stoji u prvoj rečenici našeg Pravila: opsluživati Evanđelje Isusa Krista, i to po primjeru sv. Franje i kako nas uče naše konstitucije i statuti. Isus Krist je utjelovljeni Bog, i takve onda kršćane i franjevce trebamo, koji čvrsto stoje na ovoj zemlji. Kada živimo takvu vjeru, Isus nas sam po sebi vodi prema ljudima koje nam šalje, jer je on sišao s neba zbog nas da nas spasi. Ako imamo Evanđelje koje je za sva vremena, te Isusa koji je za sve ljude, onda ćemo u svakom vremenu i svakoj situaciji znati pronaći odgovor kojeg nam Bog daje i živjeti ga u odnosu s ljudima.
 

Da biste komentirali, prijavite se.