Ilenia napušta Carabiniere jer želi postati redovnica

Ilenia Siciliani (26) odlučila je napustiti službu u prestižnoj talijanskoj Arma dei Carabinieri kako bi postala Misionarka Božanske Objave, prenosi portal Fratellanza Umana.
Autor: fratellanzaumana.wordpress.com/Laudato/M.P. Photo: fratellanzaumana.wordpress.com petak, 03. svibnja 2019. u 12:45

Njeno ekskluzivno pismeno svjedočanstvo Branko Jurić donosi u cijelosti.
 
Ilenia je djevojka podrijetlom iz mjesta Roccasecca, otprilike na pola puta između Napulja i Rima, a svoju dosadašnju prestižnu službu kao Carabinierie imala je na Siciliji. Ovih dana dolazi u Rim gdje će u samostanu započeti redoviti put probacije.
 
Upravo u Vječnom Gradu, u neposrednoj blizini Vatikana, prošla je temeljitu dvogodišnju pripremu i za njen dosadašnji poziv. U tom razdoblju Jurić je upoznao manju skupinu mladih Carabinieria među kojima je bila i Ilenia. Njihovo prijateljstvo je započelo 2017. jednom Svetom Misom koju su slavili u njihovoj kapeli, a koju je organizirao njihov prijatelj Ciro Sarno.
 
U jednom telefonskom razgovoru, nakon njenog premještaja iz Rima na misiju u Caltanissettu, između ostalog su joj rekli i ovo: 'Sicilija je (s tobom) sada još ljepša. Nedostaješ nam. Brzo se vrati.' I vraća se! I to s redovničkim pozivom.
 
Ilenia je rado prihvatila napisati svjedočanstvo o svom pozivu, a prijevod njenog pisma objavljen je i na stranici Divinarivelazione.
 
Dragi (prijatelji),
 
ovim mojim pismom željela bih odgovoriti na mnoga pitanja koja ste mi postavili, pa i preko medija.
 
Još od kad sam bila malena uvijek sam željela činiti nešto za dobro drugih i to me poticalo da djelujem veliku vrijednost pravde. Za mene je bilo vrlo važno da dobro trijumfira nad zlom i zbog toga sam htjela dati glas posljednjima, to jest onima koji su trpjeli nepravde i koji se nisu mogli obraniti.
 
Ostvariti tu želju u Oružanim snagama činilo mi se normalnom posljedicom i odgovorom na ovu želju mog srca.
 
Odmah nakon mature počela sam se pripremati za predstavljanje na vojnim natjecanjima. Trenirala sam u teretani trčanje i borilačke vještine koje sam smatrala važnima za moju osobnu obranu i za obranu drugih. Prva natjecateljska iskustva koja sam prošla bila su ona za aeronautiku, gdje sam imala prvu vojnu obuku. Utvrdila sam svoj put u vojsci sve dok nisam pronašla harmoniju mog srca u Carabinierima (nell’Arma dei Carabinieri). Carabiniere je za mene bio – i još uvijek je – način na koji se biva i živi u kontaktu s ljudima, vjerujući u duboke vrijednosti za koje je čovjek spreman žrtvovati i život, uvijek u tihoj službi: obrana države, naroda, najslabijih, kako bi trijumfirala Pravda. Moj uzor bila je Zaštitnica Carabiniera – Virgo fidelis, apsolutno vjerna žena – zbog njena primjera poniznog života službenice, stoga sam htjela biti na strani Pravde i Istine.
 
Završila sam svoju misiju na Siciliji, u Caltanissetti, radeći u mnogim hitnim situacijama i potrebama. Potpuno sam se – darujući cijelu sebe – posvetila posljednjima, tamo gdje me je, zajedno s mojim hrabrim kolegama, vodilo poslanje.
 
Htjela sam ići na jedno marijansko hodočašće kako bih imala prostor tišine i kako bih sve više razumjela ono što je željelo moje srce koje me još uvijek ostavljalo nemirnom. Činilo mi se da mi, unatoč svemu, nešto nedostaje, ali nisam znala što…
 
U lipnju 2018. godine ukazala se prilika otići u Međugorje s grupom vojnika i prijatelja koju je vodio svećenik koji je bio moj vojni kapelan u vojsci.
 
Na zračnoj luci Fiumicino susrela sam se s Misionarkama Božanske Objave (Missionarie della Divina Rivelazione) s kojima se uspostavilo neposredno prijateljstvo. Oduševila me njihova radost i vedrina koju sam pročitala u njihovim očima i u njihovu životnom primjeru.
 
Nakon hodočašća počela sam razmišljati o stvarnoj razlici između carabinierskog poziva i poziva Misionarki Božanske Objave. Činilo mi se da sam ostvarila svoj san, ali počela sam shvaćati da ne živim u potpunosti ono što želi moje srce.
 

Nosila sam oružje, a one Svetu Krunicu;
Bila sam poslušna autoritetu govoreći: “Zapovijedajte!”, a one su bile poslušne Gospodinu govoreći: “Evo me!”;
Nosila sam uniformu, a one su imale habit;
Zaklela sam se na vjernost Domovini, a one su se redovničkim zavjetima zaklele na vjernost Gospodinu;
Radila sam s ljubavlju i branila Zakon Države, a one su u punini života radile kako bi odgovorile na Zakon napisan u srcu: Zakon Ljubavi!
 
 
U čemu je, dakle, razlika? Kako dati potpuni smisao mom životu? Shvatila sam da moj projekt potpunog darivanja same sebe u misiji kao Carabiniere za mene više nije dovoljan. Privukla me misao da bi me Gospodin mogao pitati da prihvatim Njegov projekt i živim pun i potpun život u Njegovoj službi, onakav kakvog sam vidjela u Misionarkama. Nije mi, dakle, nedostajalo nešto, nego Netko: Isus Krist!
 
Sada prepoznajem da je moj život u vojsci bio providonosna priprema do otkrića da Bog ima san veći od mojeg. Ono što sam tražila – imati posao kao služenje – našlo je puninu u životu Misionarki Božanske Objave što je sažeto i u njihovom geslu: “Serviam” – “Služit ću Ti!”.
 
I dalje ću služiti drugima donoseći ljepotu Evanđelja kako bih pomogla osobama pronaći Božje Kraljevstvo već u ovom životu, i Put Neba!
 
Osobito zahvaljujem svojim roditeljima: od njih sam primila Vjeru i naučila vrijednosti vjernosti, iskrenosti, pravde, poštenog i vrednog rada.
 
Sve vas molim jednu molitvu za mene, kako bih znala hoditi u ovoj “božanskoj avanturi”, pouzdajući se potpuno u put koji je utrt za mene.
 
Bog nas blagoslovio i Djevica neka nas štiti.
 
Ilenia

Da biste komentirali, prijavite se.