Irački dominikanac o progonima kršćana

Sve dok egipatski kopti nisu podnijeli mučeničku smrt na obalama Sredozemnog mora, u medijima se neznatno progovaralo o progonima kršćana na Bliskom Istoku i o teškoj životnoj situaciji u kojoj se nalaze.
Autor: redovnistvo.hr/Laudato/N.B. Photo: acnuk.org utorak, 02. lipnja 2015. u 20:37

Jedan od onih koji je europsku i svjetsku javnost upoznao s progonima kršćana te apelirao na pomoć izbjeglicama i zaštitu kršćanskih i drugih manjina jest o. Amir Jajé, irački dominikanac koji živi i radi u Bagdadu, a koji je ovih dana, u sklopu iračkog izaslanstva, bio u posjetu Zagrebu.

O. Amir održao je govor u Ujedinjenim narodima u Ženevi 16. rujna i u Europskom parlamentu u Strasbourgu 18. rujna 2014 godine. Ovdje u cijelosti donosimo njegov govor koji je održao u obje institucije:

„Otkada je tzv. Islamska država (ISIL) zauzela sjevernoirački grad Mosul, irački kršćani kao i druge manjine zadobile su bolan udarac u samu bit svojih života. Svjedoci smo raseljavanja više od stotinu i dvadeset tisuća ljudi, uglavnom kršćana koji su iskorijenjeni, nasilno poniženi, bez svojih posjeda, novca i svega onoga što im pripada, uključujući i njihove domove. Njihov je jedini zločin bio taj što su odbili odreći se svoje vjere.

Ti ljudi sada žive kao izbjeglice u tuđoj zemlji, žive u vrlo lošim i žalosnim uvjetima, bez ikakve humanitarne pomoći. Riječ je o humanitarnoj katastrofi nacionalnih i međunarodnih razmjera koja će se još samo pogoršati dolaskom zime, a onda i s većom mogućnošću izbijanja epidemije svih vrsta bolesti, poput kožnih bolesti koje se mogu brzo širiti. Svakim danom te izbjeglice plaćaju visoku cijenu za svoju egzistenciju, svoj posjed i svoje ljudsko dostojanstvo.

Brutalnost zločina ISIL-a nad iračkim kršćanima i drugim manjinama nadilazi ljudsku maštu. Zašto islamski svijet i međunarodna zajednica šute? Gdje su Opća povelja o ljudskim pravima i međunarodni zakoni dok se žene otvoreno prodaju kao roblje na tržnicama Mosula? Gdje je ljudsko pravo dok se kršćane, jezide i druge manjine brutalno ubija, a njihove domove pljačka? Koliko će još dugo svijet šutjeti i promatrati dok se ti užasi svakodnevno događaju? Čeka li svijet da se počini još više zločina prije negoli učini nešto i zaustavi ih? Gdje je savjest svijeta? Svjedoci smo da je ova situacija u Iraku sustavna kampanja iskorjenjivanja i uništavanja svih manjina.

Od 6. kolovoza naša su kršćanska braća i sestre izbjeglice i beskućnici, naša djeca ne pohađaju školu, a starci i bolesni teško su patili te su brojni umrli bez dostojanstva i bez doličnoga pokopa. Naša su sela i gradovi još uvijek pod okupacijom Islamske države. Međunarodna zajednica - SAD i Europska unija - imaju moralnu i povijesnu odgovornost za sve što se dogodilo u prošlosti i što se još uvijek događa. Stoga se treba zapitati zašto još nisu poduzeti nikakvi konkretni koraci za rješavanje ove krize, kao da su ti ljudi ispod ljudske razine ili uopće nisu ljudska bića.

Čak ni muslimanska zajednica nije poduzela nikakve ozbiljne korake za rješavanje tih barbarskih čina koji su učinjeni u ime islama protiv života, dostojanstva i slobode kršćana, jezida i drugih manjina. Ovim nevinim ljudima zanijekana su naravna prava na dostojanstven život u miru. ISIL ih je protjerao i zaposjeo njihove domove i posjede kao "plijen"!

Brojne izbjeglice žele se vratiti u svoje gradove i domove u ravnici Ninive i tamo žele ostati u miru i sigurnosti. Međutim, to se može postići samo u suradnji s međunarodnom zajednicom, iračkom vladom i kurdistanskom regionalnom vladom. Dakle, potrebna nam je hitna i učinkovita međunarodna potpora i potpora svih ljudi dobre volje da se spasi kršćane i jezide jer šutnja i nedjelovanje samo potiču ISIL-ove fundamentaliste što će rezultirati s više tragedija.

ISIL ne predstavlja prijetnju samo Iraku i nekolicini susjednih država, nego cijelome svijetu. On kao rak razara tijelo našega svijeta. Iz ovoga raka, ove tragedije, vjerski fundamentalizam mogao bi se proširiti posvuda po svijetu. Gdje su muslimanski intelektualci i učenjaci koji bi se trebali kritički suočiti s ovom opasnom pojavom i boriti se šireći istinske vjerske vrijednosti, kulturu bratske ljubavi, međusobno poštovanje i prihvaćanje drugih kao osoba s neotuđivim pravima?

Stoga od cijeloga svijeta koji predstavlja Vijeće sigurnosti i Ured visokog povjerenika za ljudska prava, kao i svih ustanova koje se bave zaštitom ljudskih prava tražimo sljedeće:
Stvoriti međunarodnu koaliciju koja će pomoći legitimnoj iračkoj vladi osloboditi gradove i sela kršćana i jezida u Iraku iz ruku takozvane Islamske države (ISIL).

Stvoriti međunarodne zaštitne snage koje će štititi ta područja nakon oslobođenja sve dok iračka država ne formira i ne pripremi redovitu vojsku za zaštitu tih područja od unutarnjih ili izvanjskih napada.

Izvršiti pritisak na iračku vladu da uspostavi jasnu strategiju nadoknade onima koji su pretrpjeli gubitke, posebice manjinama koje su opustošene pljačkama, vandalizmom i razaranjima.

Da nova iračka vlada provede pravni progon svih onih koji su sudjelovali u pljačkanju domova kršćana i jezida, a većinu od njih izdali su njihovi susjedi. Pravni progon trebao bi poslužiti kao pouka i buduće upozorenje.“

 

Da biste komentirali, prijavite se.