Kako da te slavim Gospodine?

Gospodin je jako susretljiv I jako jednostavan. Ne komplicira, već se samo daje. Daje nam se neprestano I svakodnevno; u svakom trenutku.
Autor: Z.L./svetiivanodkriza.blogspot.com Photo: www.dubrovackidnevnik.hr ponedjeljak, 20. listopada 2014. u 10:44

Toliko toga različitog Gospodin daje svojoj Crkvi.
Svaka je duša različita, a opet Njegova.
Toliko toga susrećemo danas oko nas.
A osvrnemo li se na našu braću i sestre; braću svećenike...
Svaki radi za Gospodina, a opet različito.
Zašto onda susrećemo osude, zašto onda sudimo braći način na koji slave?
TKO SI Ti? Tko sam ja?
Susreo sam se sa ne podržavanjem nekih oblika slavljenja Gospodina za vrijeme i iza svete Mise.
Ukoliko Crkva nije zabranila taj način slavljenja, tko smo mi da prosuđujemo?
Slažem se da će svatko drugačije slaviti Gospodina.
Netko na koljenima, netko stojeći, drugi pak plješčući i plešući.
Dosta ljudi se pita da li je primjereno plesati u Crkvi, pljeskati i pjevati...
Pa ovisi s kojeg stajališta gledamo...
Ako gledamo sa ljudskog stajališta:
„ON je ipak Bog, to treba poštivati, ne radit "cirkus" od toga - postoji vrijeme i mjesto za te stvari!“
Da možda i ima logike. I slažem se sa tim, treba biti umjeren.
Ali brate/sestro, zastani jedan trenutak i stavi na stranu sve tipove ljudi i karaktera. I uzmi samo onu dušu koja po prvi put susreće Gospodina, koja Mu dopuša ulazak u svoje srce, koja do tada nije ni znala da je Gospodin živ. ŽIV kao ti sada.
Uzmi da je ta osoba do tada bila zatvorena, prazna, povrijeđena, izranjavana, odbačena, ne voljena...
I u jednom trenutku reče Gospodinu „EVO ME“. I odjednom se sve mijenja,
ta se osoba odjednom otvara, biva ispunjena, utješena ,izliječena, prihvaćena, ljubljena!
Zamisli što to bi ti, da si na mjestu te osobe? Možda si i bio?
Što drugo, nego skakao od sreće, pljeskao i plesao.
Čitas li Sveto Pismo, brate?
Piše li u Svetom Pismu o načinu slavljenja...? Evo par primjera:

Judita 15; 13 Judita je stupila na čelo naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, okićeni vijencima i s hvalospjevom na usnama…
Psalam 149; 3 – Neka u kolu hvale ime Njegovo, bubnjem i citrom neka ga slave.
Psalam 150; 5 – Hvalite Ga igrom i bubnjem, slavite Ga glazbalima zvonkim i frulom!

Jer susret s Bogom najveći je susret, što čovjek može doživjeti u svom životu.
Zar je neprimjereno da se osoba veseli Gospodinu?
Da Ga slavi na načine na koje mi nismo navikli, ali koji su čak i u Psalmima navedeni - "pjesmom i citrom".
Sjeti se:
On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu..
On je postao kao mi da mi bi shvatili da ne možemo bit kao On.
Zašto imamo sliku strogog Boga?! I On je plesao, vjerujem.
Pa On više od ikoga želi vidjeti tebe brate - sestro, da si veseo/la i radostan/na, i još dok je to Njemu na Slavu! Mislim da se On ne ljuti. Dapače,
Gospodin je jako susretljiv I jako jednostavan. Ne komplicira, već se samo daje.
Daje nam se neprestano I svakodnevno; u svakom trenutku.
Zar je tebi brate neprimjereno vidjeti brata kako se raduje, u granicama normale, pa I u plesu, i to još u Gospodinovoj prisutnosti? Ne vjerujem.

I prije nego osudiš koga kako slavi Gospodina sjeti se one Isusove “Zaista, kažem vam, ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle: najveći u kraljevstvu nebeskom onaj je koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tko prima radi mene jedno malo dijete kao što je ovo mene prima" (Mt 18,1-5)
Čuješ li? Ako ne postanete! Da brate/sestro, to znači i zaplesati i zaigrati se nekad u Gospodinu!
Najmanje je dao kao primjer bezazlenosti, nevinosti, poniznosti. Zar djeca između ostalog nisu i razigrana, zar ne plešu?
Možda nije problem u plesu, već u nama.
Prepusti Mu svoje srce I neka On vodi ples tvoga Života.
Dopusti Isusu da zapleše u tvom srcu.

Ja osobno ne plešem, ovo je samo moje razmatranje, i ne moramo se svi složiti oko toga, ali ni suditi jedni druge, jer volim gledati radosne kršćane kako plešu.
I ako griješim u razmatranju, neka mi Gospodin oprosti.
Mir Božji
 

Da biste komentirali, prijavite se.